Kad je Jahve stvorio čovjeka, stvorio ga je na svoju sliku; muško i žensko On ih je stvorio.
Postanak 1:26-27 26 Tada je Elohim rekao: “Napravimo čovjeka na svoju sliku, prema Svojoj prilici; neka vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad stokom, nad cijelom zemljom i nad svakim puzavcem stvar koja puzi po zemlji.” 27 Tako je Elohim stvorio čovjeka na svoju sliku; na sliku Elohima On ga je stvorio; muško i žensko On ih je stvorio. |
26 וַיֹּאמֶר אֱלֹהִים נַעֲשֶׂה אָדָם בְּצַלְמֵנוּכֵנוּו וְיִרְדּוּ בִדְגַת הַיָּם וּבְעוֹף הַשָּׁמַיִם וּבַבְּהֵמָה וּבְכָל הָאָרֶץ וּבְכָל הָרֶמֶשׂ הָרֹמֵשׂ עַל הָאָרֶץ: 27 וַיִּבְרָא אֱלֹהִים אֶת הָאָדָם בְּצַלְמוֹ בְּצַלְמוֹ בְּוֹ בְּוֹ בְּוֹ בְּוֹ בְּוֹ בְּוֹ בְּוֹ בְּצֹ בְִּים בְִּים בְּציתלאללאלאלאלאלאלאלי זָכָר וּנְקֵבָה בָּרָא אֹתָם |
Na hebrejskom je izraz “na našu sliku” b’tsalmenu (בְּצַלְמֵנוּ). Korijen ove riječi je tsalem (צלמ), što znači (u suštini) ‘sjena’.
OT: 6754 tselem (tseh’-lem); od neiskorištenog korijena što znači zasjeniti; fantom, tj. (figurativno) iluzija, sličnost; dakle reprezentativna figura, osobito idol
Dok muž i žena u biti također stvaraju djecu na Jahvinu sliku i sjenu, djeca nisu vrste ‘slika’ koje nam Sveto pismo zabranjuje da ih pravimo. Pa što su? U Otkrivenju i Posljednja vremena objašnjavamo kako nam Jeremija govori da će neposredno prije okupljanja Jahve iznenada uništiti zemlju u kojoj su živjeli Njegov narod Efraim i Juda.
Yirmeyahu (Jeremiah) 50: 1-5
1 Riječ koju je Jahve izgovorio protiv proroka Jeremije protiv Babilona i zemlje kaldejske.
2 „Objavite među narodima, proglasite i postavite zastavu; proglasite – ne skrivajte to – recite: ‘Babilon je zauzet, Bel je posramljen. Merodach je razbijen u komade; njezini idoli su poniženi, njezine slike su razbijene u komade.’
3 Jer sa sjevera izlazi na nju narod, koji će opustošiti svoju zemlju i nitko neće u njoj stanovati. Krenut će se, otići će, i ljudi i životinje.
4 “U one dane i u to vrijeme,” govori Jahve, “sinovi Izraelovi (Efrajim) doći će, oni i Judini sinovi zajedno: s neprestanim plačem dolazit će i tražiti Jahvu svog Boga.
5 Pitat će put na Sion, okrenuti licem prema njemu, govoreći: ‘Dođi da se pridružimo Jahvi u vječnom savezu koji neće biti zaboravljen’.”
U 38. stihu, Jahve nam govori razlog zašto će zemlja (gdje su živjeli Njegov narod Efraim i Juda) biti uništena taj što je “to zemlja isklesanih kipova, a oni su ludi sa svojim idolima”. Ipak, Jahve će osloboditi svoj narod od ovog velikog duhovnog ugnjetavanja.
Yirmeyahu (Jeremija) 50:33-38
33 Ovako govori Jahve nad Vojskama:
„Sinovi Izraelovi (Efrajim) bili su potlačeni, zajedno sa sinovima Judinim: svi koji su ih zarobili čvrsto su ih držali; nisu ih htjeli pustiti.
34 Njihov je Otkupitelj jak; Jahve nad vojskama je Njegovo ime. Temeljito će se zalagati za njihov slučaj, da bi mogao umiriti zemlju i uznemiriti stanovnike Babilona.
35 “Mač je na Kaldejce”, govori Jahve, “na stanovnike Babilona, na njegove knezove i njegove mudrace.
36 Mač je protiv gatara, i oni će biti ludi. Mač je protiv njezinih moćnika, i oni će se uplašiti.
37 Mač je na njihove konje, na njihova kola i na sve miješane narode koji su u njegovoj sredini; i postat će kao žene. Mač je protiv njezina blaga i bit će opljačkani.
38 Suša je nad njenim vodama, i one će presušiti, jer je to zemlja rezbarenih kipova, a oni su ludi sa svojim idolima.”
U stihu 42, Jahve nam govori da je ova zemlja (gdje su živjeli Njegov narod Efraim i Juda) zemlja miješanih naroda. On je naziva “kći Babilona”.
Yirmeyahu (Jeremija) 50:41-42
41 „Evo, doći će narod sa sjevera, i veliki narod i mnogi kraljevi će se podići s kraja zemlje.
42 Držat će luk i koplje; okrutni su i neće pokazati milosrđe. Njihov će glas urlati kao more; oni će jahati na konjima, postrojeni, kao ljudi za boj, protiv tebe, kćeri babilonska.”
U Otkrivenju i Posljednja vremena objašnjavamo kako je jedina zemlja koja odgovara svim proročanstvima o kćeri Babilona Amerika, zemlja miješanih naroda i mnogih slika koje su lude s njihovim idolima. Međutim, većina američkih Efraimita i Židova ne klanja se kipovima Bude, niti imaju totemske motke u svom dvorištu. Kakvi su to idoli i slike? Je li moguće da većina nas koji živimo u Americi ne prepoznaje ove idole i slike kakve jesu?
Yirmeyahu (Jeremija) 10:1-5
1 Čuj riječ koju ti Jahve govori, Dom Izraelov.
2 Ovako govori Jahve: “Ne učite se putu pogana, ne plašite se znakova nebeskih, jer se pogani plaše od njih.
3 Jer su običaji naroda uzaludni; jer se sjekirom siječe drvo iz šume, djelo ruku radnika.
4 Ukraše ga srebrom i zlatom;
Pričvršćuju ga čavlima i čekićima da se ne bi prevrnula.
5 Uspravni su, kao palma, i ne mogu govoriti; moraju se nositi, jer ne mogu ići sami. Ne bojte ih se, jer oni ne mogu činiti zlo, niti mogu činiti dobro.”
Jahve govori Efraimu da ne uči “putu pogana” tako što će iz šume izrezati drvo, ukrasiti ga srebrom i zlatom, a zatim mu se klanjati; ipak se mnogi komentatori slažu da je to u osnovi ono što prosječni kršćanin radi sa svojim božićnim drvcem. Nigdje se u Svetom pismu ne zapovijeda ni božićna ni božićna drvca, no većina kršćana ukrašava svoja drvca srebrnim ili zlatnim šljokicama; ipak, ako netko pažljivo promatra, oni se u suštini klanjaju pred drvetom (koje je simbol Nimroda) kada idu po svoje darove. Većina kršćana žestoko će poricati da obožavaju drvo, no Jahve nam kaže da On stvari vidi drugačijim očima nego mi ljudi.
Jeshayahu (Izaija) 55:8-9
8 Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi Moji putovi, govori Jahve.
9 “Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.”
Dakle, ako nam Jeremija kaže da su božićna drvca idoli, i ako se Jahvin narod ‘klanja’ božićnim drvcima ne svjesni toga, ima li onda još idola kojima Njegov narod služi, a da toga ne shvaćaju?
Jahve nam kaže da je jedan od razloga zašto nas je stvorio bio da Mu damo slavu, kako bismo ga mi slavili.
Jeshayahu (Izaija) 43:7
7 “Svakoga koga sam ja stvorio na slavu svoju; Ja sam ga stvorio, da, stvorio sam ga.”
Nadalje, kao što pokazujemo u studiji ‘Srce mudrosti’, smatra se velikom mudrošću ‘izbrojati dane’.
Tehillim (Psalmi) 90:10-12
10 Dani našega života su sedamdeset godina; i ako im je zbog snage osamdeset godina, ipak je njihovo hvalisanje samo rad i tuga; jer je ubrzo odsječen, a mi odletimo.
11 Tko zna snagu gnjeva tvojega?
Jer kakav je strah od tebe, takav je i tvoj gnjev.
12 Pa nauči nas brojiti dane,
Da bismo stekli srce mudrosti.
Brojeći svoje dane, vidimo koliko malo vremena stvarno imamo da proslavimo Jahvu prije nego dođe sud. Imamo tako malo vremena za provesti s Njim. Stoga, je li Jahvi zaista zadovoljan kada svoje vrijeme posvećujemo pozornosti stvarima koje zapravo nisu njegove i koje njemu i njegovom Sinu ne donose slavu?
Na hebrejskom postoji mnogo različitih riječi za idole i slike, no svima im je zajedničko da opisuju nešto što nije od Oca; ali ipak se obraća požudi naših očiju, požudi našeg tijela ili ponosu života.
Yochanan Aleph (1. Ivan) 2:16
16 Jer sve što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju i oholost života – nije od Oca, nego je od svijeta.
Ako smo odvojeni od svijeta, ne smijemo više juriti za stvarima svijeta. Ako spasenje ne mijenja naše ponašanje, kako se onda izdvajamo?
Kao što pokazujemo na drugim mjestima, umjesto da hodimo putovima svijeta, Jahve očekuje da se okrenemo i počnemo tražiti Njegovo lice, da čujemo i poslušamo Njegov glas, i da zadržimo oči na Njegovom Sinu. Doista, Matej nam govori da je Kepha (Petar) držao pogled na Ješui, čak mogao hodati po vodi.
Matej Jahu (Matej) 14:28-31
28 A Kefa (Petar) mu odgovori i reče: “Adone, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.”
29 Pa reče: “Dođi!” Kad je Kepha sišao s čamca, krenuo je po vodi kako bi otišao do Yeshua.
30 Ali kad je vidio da je vjetar jak, uplašio se; i počevši tonuti, poviče govoreći: “Adone, spasi me!”
31 I odmah Ješua ispruži ruku, uhvati ga i reče mu: “O malovjerni, zašto si posumnjao?”
Ova priča nije samo doslovna, već ima i duhovne paralele. Također moramo držati oči na Elohima.
Ako pogledamo deset zapovijedi, možemo vidjeti da je prva od deset zapovijedi prepoznati tko je Jahve; a zatim da Ga volimo svim svojim srcima i da nemamo drugog elohima (g-ds) prije Njega.
Izlazak 20,1-3 1 I Elohim izgovori sve ove riječi govoreći: 2 „Ja sam Jahve, tvoj Elohim, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 3 “Nećeš imati drugog elohima pred mojim licem |
2 אָנֹכִי יְהוָה אֱלֹהֶיךָ | אֲשֶׁר הוֹצֵאתִיךָ מֵאֶרֶץ מִצְרַיִם מִבֵּית עֲבָד: | 3 לֹא יִהְיֶה לְךָ אֱלֹהִים אֲחֵרִים עַל פָּנָיַ: |
Druga od zapovijedi (koja je zapravo samo nastavak iste misli) sadrži neki vrlo važan jezik koji se često zanemaruje ili možda pogrešno razumije. U Drugoj zapovijedi Jahve nam govori da za sebe ne pravimo nikakav rezani lik, niti bilo kakvu sliku bilo čega što postoji.
Izlazak 20,4-6 4 „Ne pravi sebi izrezbarenog lika – bilo čega što je na nebu gore, ili što je na zemlji dolje, ili što je u vodi pod zemljom; |
4 לֹא תַעֲשֶׂה לְךָ פֶסֶל וְכָל תְּמוּנָה אֲשֶׁר בַּשָּׁמַיִם מִמַּעַל וַאֲשֶׁר בָּאָרֶץ מִתָּחַת | וַאֲשֶׁר בַּמַּיִם מִתַּחַת לָאָרֶץ: |
Što Jahve ovdje misli, da ne smijemo praviti izrezbarenu sliku ili bilo kakvu sliku bilo čega što postoji ‘za sebe’ (לֹא תַעֲשֶׂה לְךָ)? U Tori, Jahve je rekao Izraelu da napravi zvona, šipak, menoru, kerubine i tako dalje, koja će se postaviti u tabernakul (a kasnije i u hram).
Šemote (Izlazak) 25:18
18 I napravi dva kerubina od zlata; od kovanog rada napravit ćeš ih na dva kraja pomirilišta.
Međutim, sjetimo se da su ti kerubini obično bili skriveni od pogleda.
Moše (Mojsije) je stavio brončanu zmiju na motku, tako da je tko god ugrize zmijom mogao pogledati i živjeti.
Bemidbar (Brojevi) 21:8-9
8 Tada Jahve reče Mošeu: “Napravi ognjenu zmiju i postavi je na stup; i bit će da će svaki koji je ugrizen, kad je pogleda, oživjeti.”
9 Tako je Mojsije napravio brončanu zmiju i stavio je na stup; i tako je bilo, ako je zmija koga ugrizla, kad je pogledao brončanu zmiju, on je živio.
Međutim, razlog zašto je Moše napravio ovu brončanu zmiju je jednostavno taj što mu je Jahve to rekao.
Jahve je zapovjedio Izraelu da napravi još više slika i predmeta koji će se koristiti u njegovoj kući; međutim, te stvari se nikada nisu smjele koristiti nigdje drugdje, i nisu se smjele koristiti u nikakve druge svrhe, uopće, nikada.
Šemote (Izlazak) 30:31-33
31 “I reci sinovima Izraelovim: ‘Ovo ulje pomazanja neka mi se odvaja kroz vaše naraštaje.
32 Ne smije se izlijevati na ljudsko tijelo; niti ćeš napraviti bilo koji drugi sličan njemu, prema njegovom sastavu. To je odvojeno, i bit će odvojeno vama.
33 Tko god tako sastavi ili tko štogod od toga stavi na stranca, bit će istrijebljen iz svog naroda.”
Mnogi vjernici smatraju da, budući da je Jahve dao da napravimo određene slike i predmete za Njegovu kuću (kao što su kerubi, menora, itd.), da bismo također trebali moći napraviti te stvari za sebe. Upravo je to ono što Tora zabranjuje: stvaranje bilo kakve slike ili obličja bilo čega na nebu, na zemlji ili u vodi ispod za sebe.
Šemote (Izlazak) 20:4
4 “Ne pravi sebi izrezbarenog lika – bilo čega što je na nebu gore, ili što je na zemlji dolje, ili što je u vodi pod zemljom…”
Jahve nam kaže da je Efrajim buntovna kuća, a Efrajimci općenito teško razumiju zašto ne mogu raditi što žele. Vrlo često, ono što im nedostaje je činjenica da Jahve naređuje svom narodu da učini određene stvari upravo kako bi ih testirao, kako bi mogao znati hoće li slijediti svoje tjelesne želje ili će ga umjesto toga poslušati.
Devarim (Ponovljeni zakon) 8:2
2 “I sjeti se da te Jahve tvoj Elohim vodio cijelim putem ovih četrdeset godina u pustinji, da te ponizi i iskuša, da znaš što je u tvome srcu, hoćeš li držati njegove zapovijedi ili ne.”
Sveto pismo nikada ne govori dobro o nekoj nezapovijedanoj slici bogoslužja: nezapovijedane slike bogoslužja uvijek su loše. Zapravo, nezapovjedne slike toliko su uznemirile Jahvu da nam On kaže da Ga mrze oni koji sami sebi prave slike koje nisu naređene.
Izlazak 20,5-6 5 „Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, tvoj Elohim, ljubomorni sam Elohim, koji nanosim bezakonje očeva na djecu do trećeg i četvrtog koljena onih koji me mrze, 6 nego pokazujući milosrđe tisućama, onima koji me ljube i drže moje zapovijedi.” |
5 לֹא תִשְׁתַּחְוֶה לָהֶם וְלֹא תָעָבְדֵם | כִּי אָנֹכִי יְהוָה אֱלֹהֶיךָ אֵל קַנָּא פֹּקֵד עֲוֹן אָבֹת עַל בָּנִים עַל שִׁלֵּשִׁים וְעַל רִבֵּעִים לְשֹׂנְאָי: | 6 וְעֹשֶׂה חֶסֶד לַאֲלָפִים לְאֹהֲבַי וּלְשֹׁמְרִיי |
U 5. stihu, Jahve nam govori da ne trebamo služiti slikama. Što On time misli? On nam daje slično upozorenje u Ponovljenom zakonu 4,15-18, gdje nas također podsjeća da On nije vidljiv, nego nevidljiv.
Ponovljeni zakon 4:15-18 15 “Pazite na sebe, jer niste vidjeli oblik kad vam je Jahve govorio na Horebu iz vatre, 16 da ne postupite pokvareno i ne napravite sebi izrezbareni lik u obliku bilo kakvog lika: muško ili žensko, 17 sličnost bilo koje životinje koja je na zemlji ili sličnost bilo koje ptice krilate koja leti u zraku, 18 nalik svemu što gmiže po zemlji ili nalik na ribu koja je u vodi ispod zemlje. |
15 וְנִשְׁמַרְתֶּם מְאֹד לְנַפְשֹׁתֵיכֶם | כִּי לֹא רְאִיתֶם כָּל תְּמוּנָה בְּיוֹם דִּבֶּר יְהוָה אֲלֵיכֶם בְּחֹרֵב מִתּוֹךְ הָאֵשׁ: 16 פֶּן תַּשְׁחִתוּן וַעֲשִׂיתֶם לָכֶם פֶּסֶל תְּמלמָּמול תַּבְנִית זָכָר אוֹ נְקֵבָה: 17 תַּבְנִית כָּל בְּהֵמָה אֲשֶׁר בָּאָרֶץ | תַּבְנִית כָּל צִפּוֹר כָּנָף אֲשֶׁר תָּעוּף בַּישף בַּיש֞ 18 תַּבְנִית כָּל רֹמֵשׂ בָּאֲדָמָה | תַּבְנִית כָּל דָּגָה אֲשֶׁר בַּמַּיִם מִתַּחַץללָח |
Većina ljudi to vidi kao jednostavnu zabranu klanjanja kipovima poput Budine ili možda totemskim stupovima; ali kao što ćemo kasnije vidjeti, ova je zapovijed zapravo mnogo više od toga.
Već u sljedećem stihu, Jahve nam govori da, iako ćemo se sigurno osjećati potaknutim na to, moramo paziti da ne služimo (obožavamo) sunce, mjesec, zvijezde ili bilo što na nebesima.
Ponovljeni zakon 4:19 19 I pazi da ne podigneš svoje oči prema nebu, i kad vidiš sunce, mjesec i zvijezde, svu nebesku vojsku, da se ne osjećaš potaknut da im se klanjaš i služiš im, što je Jahve tvoj Elohim dao svi narodi pod cijelim nebom kao baština.” |
19 וּפֶן תִּשָּׂא עֵינֶיךָ הַשָּׁמַיְמָה וְרָאִיתָ אֶת הַשֶּׁמֶשׁ וְאֶת הַיָּרֵחַ וְאֶת הַכּוֹכָבִים כֹּל צְבָא הַשָּׁמַיִם וְנִדַּחְתָּ וְהִשְׁתַּחֲוִיתָ לָהֶם וַעֲבַדְתָּם | אֲשֶׁר חָלַק יְהוָה אֱלֹהֶיךָ אֹתָם לְכֹל הָע֞מִחיי |
Hebrejski za ‘i služiti’ je וַעֲבַדְתָּם (ve-ah-vad-a-tam), što ima korijen od עבד (oved), što znači raditi za, ili služiti (u bilo kojem smislu).
OT: 5647 `abad (aw-loše’); primitivni korijen; raditi (u bilo kojem smislu); implicitno, služiti, do, (uzročno) porobiti, itd.:
Riječ עבד odnosi se na bilo koju vrstu pažnje. Iako je Jahve najviše uznemiren kada se Njegov narod klanja izrezbarenim idolima i figuricama, također ga uzrujava kada se klanjaju drugim vrstama slika. To je istina čak i ako su ove slike namijenjene da nas podsjete na Njega, ili Njegovog Sina, ili čak na svece, jer to znači da se obrati pozornost na nešto drugo osim nevidljivog Elohima, koji neprestano pokušava komunicirati sa svojim narodom. Zašto bi onda Njegov narod obraćao pažnju na simbole koji bi Ga trebali predstavljati, a koji nisu On, iako im je to izričito zabranio?
Možemo li zamisliti muža koji tijekom godina strpljivo pokušava privući pažnju svoje mladenke, dozivajući je; ali ona Ga ne čuje, jer neprestano gleda s obožavanjem u prikaz Njega?
Jahve nam kaže da je ljubomoran na našu pažnju.
Devarim (Ponovljeni zakon) 4:23-24
23 „Čuvajte se da ne zaboravite savez Jahve, svoga Boga, koji je sklopio s vama, i da sebi ne napravite izrezbareni lik u obliku svega što vam je Jahve, vaš Elohim, zabranio.
24 Jer Jahve je tvoj Elohim oganj koji proždire, ljubomorni Elohim.”
To je vrlo jednostavan princip; Jahve želi da mu u svakom trenutku posvetimo svoju pažnju. On nam uvijek iznova govori u Svetom pismu da ono što želi jest da slušamo zvuk njegova glasa i da mu se pokoravamo.
Šemote (Izlazak) 19: 5
5 “Sada, dakle, ako doista budeš poslušan Moj glas i držiš Moj savez, tada ćeš mi biti posebno blago iznad svih ljudi; jer je sva zemlja Moja.”
Poput zaštitnika bliskoistočnog muža, Jahve je ljubomoran na pažnju svoje nevjeste. On se uzrujava ako ona obraća previše pažnje na bilo što osim Njega, čak i ako bi je te stvari trebale podsjećati na Njega. Umjesto toga, On želi da se usredotočimo na Njega i samo na Njega. On želi da aktivno slušamo Njegov glas.
Na koje stvari u Americi obraćamo pažnju, umjesto da slušamo Njegov glas? Nike cipele, brži automobili, veće kuće, više novca, topliji seks, NFL Super bowl, odmor na Mauiju, skijanje u Vailu, vitkiji strukovi, MTV — čini li bilo koja od ovih stvari iskreno nešto za promicanje dobrih vijesti o Yeshui? Ili išta od toga slavi Njegovog Sina nespašenim?
Općenito, Jahve želi da njegov narod bude materijalno uspješan; ali ni u jednom trenutku ne želi da Ga težnja za uspjehom pomrači kao naš primarni fokus, kao što je to slučaj u Americi.
Kako objašnjavamo u Nazarećanski izraelski studij, riječ hebrejski (עברי) znači ‘Onaj koji prijeđe’; a pojam aludira na onoga tko je ‘prešao’ s fokusa na stvari svijeta u fokus na stvari Jahvinog kraljevstva i ono što je dobro u Njegovim očima (milosrđe, ljubav, oprost, dobrota, itd.) .
Izazov koji se postavlja pred svakog Hebreja je naučiti slijediti ne ljepotu, osobnu slavu ili obećanje fizičkog užitka; nego prvo tražiti kraljevstvo Elohima i Njegovu pravednost, tako da nam se svi Njegovi brojni blagoslovi mogu dodati na čist način.
Matitijahu (Matej) 6:31-33
31 Zato ne brinite govoreći: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’
32 Jer sve to traže pogani. Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno.
33 Nego tražite najprije kraljevstvo Elohima i njegovu pravednost, a sve će vam se to dodati.”
Može biti teško usredotočiti se na Elohima koji se ne može vidjeti. Međutim, vidljivi predmeti obožavanja kratko spajaju naš fokus na nevidljivog Duha. Čak i ako je naša svrha gledanja vidljivih ikona podsjetiti se na Njega, odjednom se usredotočujemo na materijal, a ne na Duh.
Kada se naš predak, kralj Jeroboam, htio odvojiti od židovskog kralja Roboama, uspostavio je zlatna telad u Danu i Beit El-u (Betelu), a zatim je našim precima rekao da obožavaju ove vidljive predmete. Jahve je to smatrao teškim grijehom.
Melachim Aleph (1. Kraljevi) 12:28-30
28 Zato je kralj zatražio savjet, napravio dva teleta od zlata i rekao narodu: “Previše vam je ići u Jeruzalem. Evo vašeg elohima (tvog b-a), Izraele, koji te odgojio iz egipatske zemlje!”
29 Jednu je postavio u Betelu, a drugu stavio u Dan.
30 Sada je ovo postalo grijeh, jer su ljudi išli klanjati se prije onoga do Dana.
Iako bismo mogli reći da namjeravamo obožavati Jahvu postavljanjem idola, Jahve to ne smatra obožavanim. Slično, čak i ako vjerujemo da nas gledanje na vjerski simbol podsjeća na Jahvu, to zapravo ne podsjeća, jer je Jahve nevidljiv, a vidljivi objekti nisu On. U tom svjetlu, primijetite da, iako je Aharon (Aaron) proglasio praznik Jahvi kada je oblikovao zlatna telad, to je Jahvu toliko uznemirilo da je bio spreman uništiti cijeli naš narod.
Šemote (Izlazak) 32:4-8
4 I primio je zlato iz njihove ruke, izradio ga je alatom za graviranje i napravio izliveno tele. Tada su rekli: “Ovo je tvoj elohim, Izraele, koji te je izveo iz zemlje egipatske!”
5 Kad je Aron to vidio, sagradio je žrtvenik pred njim. A Aron oglasi i reče: “Sutra je Jahvi blagdan!”
6 Zatim su sutradan ustali rano, prinijeli paljenice i prinijeli žrtve mirovanja; a ljudi sjednu da jedu i piju i ustadoše da se igraju.
7 A Jahve reče Mošeu: “Idi, siđi! Jer tvoj se narod koji si izveo iz zemlje egipatske pokvario.
8 Brzo su skrenuli s puta koji sam im zapovjedio. Napravili su sebi oblikovano tele, obožavali su ga i žrtvovali mu i govorili: ‘Ovo je tvoj elohim, Izraele, koji te je izveo iz zemlje egipatske!’
Jahve je cijelo vrijeme bio u logoru s našim precima, ali su naši preci još uvijek osjećali potrebu da oblikuju nešto vidljivo za obožavanje (a također su se klanjali na dan bez zapovijedi). Međutim, iako nam 5. redak govori da je Aharon proglasio ovu novu svetkovinu u čast Jahvi, 8. redak nam govori da Jahve nije smatrao da mu se klanjaju, nego zlatno tele.
To je jednostavan koncept, ali čini se da mi ljudi imamo užasno vrijeme prihvaćajući ga; nevidljivi Elohim želi da obožavamo Njega i samo Njega. Ipak, budući da naše tijelo žudi za nečim vidljivim na što bismo se mogli usredotočiti (ili nečim fizičkim što bi nas podsjetilo na Jahvu), tražimo sve vrste isprika da proizvedemo nešto što naše oči mogu vidjeti za obožavanje. U Ezekielu, Jahve nam govori da Ga to doslovno tjera iz Njegovog svetišta.
Yehezqel (Ezekiel) 8:6-10
6 Nadalje mi je rekao: “Sine čovječji, vidiš li što oni čine, velike gadosti koje dom Izraelov čini ovdje, da bi Me udaljio od svog Svetišta? Sada se vrati, vidjet ćeš veće gadosti .”
7 Tako me dovede do vrata dvora; a kad sam pogledao, u zidu je bila rupa.
8 Tada mi reče: “Sine čovječji, zari se u zid!” a kad sam ukopao u zid, tamo su bila vrata.
9 I reče mi: “Uđi i vidi opake gadosti koje tamo čine.”
10 Tako sam ušao i vidio, a tamo – sve vrste gmizava, gnusne zvijeri i sve idole Doma Izraelova, prikazane posvuda na zidovima.
U stihu 10, Ezekiel je vidio sve vrste gmizavih stvari, gnusnih zvijeri i idola prikazanih posvuda na zidovima gdje su se Efrajimovi klanjali. Na što se ovo odnosi?
Većina kršćanskih crkava ima vidljive slike na svojim zidovima. Na primjer, grčke pravoslavne crkve obično imaju razne ikone i slike postavljene na svojim zidovima, koje služe da odvrate ljude od usredotočenosti na nevidljivog Elohima. A osim slika, ikona i slika, većina katoličkih crkava ima kipove raznih svetaca (kao i životinja, gargojla, pa čak i demona). Jahve ne kaže da su to dobre; nego nam kaže da je razlog zašto starješine doma Izraelova izlažu ove vrste nečistih slika na zidovima svojih bogomolja zato što govore u svojim srcima: “Jahve nas ne vidi.”
Yehezqel (Ezekiel) 8:11-14
11 Pred njima je stajalo sedamdeset ljudi od starješina Doma Izraelova, a među njima je stajao Jaazaniah, sin Šafanov. Svaki je čovjek imao kadionicu u ruci, a gusti oblak tamjana se dizao.
12 Tada mi reče: “Sine čovječji, jesi li vidio što starješine doma Izraelova rade u mraku, svaki u sobi svojih idola? Jer govore: ‘Jahve nas ne vidi, Jahve ima napustio zemlju.'”
Sljedeće Ezekiel vidi ‘žene’ iz Efrajimove kuće na sjevernim vratima Jahvine kuće, kako plaču za Tamuzom.
13 I reče mi: “Okreni se opet i vidjet ćeš veće gadosti koje čine.”
14 Tako me dovede do vrata sjevernih vrata Jahvine kuće; i na moju užasnutost, žene su sjedile tamo i plakale za Tamuzom.
U proročanstvu, žena obično simbolizira vjerski skup. U ovom slučaju, žene koje plaču za Tamuzom simboliziraju kršćanske crkve. Razlog zašto Jahve kaže da plaču za Tamuzom je taj što je Tammuz bio babilonski bog sunca, čiji je znak (ili vjerska ikona) bio križ.
Da nam je bilo važno klanjati se križu, sigurno bi nam to bilo rečeno; ipak nam se govori upravo suprotno. Ne smijemo sami sebi praviti religiozne slike ili ikone. Jedan od razloga za to je taj što demoni ne mogu ući kad smo usredotočeni na Jahvu; pa ipak, kada svoj fokus skinemo s Jahve (ili s Njegovog Sina), onda demoni lako mogu ući.
Apostoli nam nikada nisu rekli da koristimo križ kao simbol; a križ se u rimskim katakombama koristio tek u četvrtom stoljeću. Čini se otprilike u vrijeme kada je Konstantin postao car, i spojio rimsko štovanje sunca tog dana s kršćanskom varijacijom vjere. Ipak, čak i tada, katolici su prikazivali Ješuu kako visi na križu sve do nekog vremena u 6. stoljeću nove ere.
Ali zašto bi se itko htio klanjati križu? Ako je Mesija ubijen na simbolu boga sunca Tamuza, zašto bismo se onda željeli klanjati oruđu Njegovog mučenja? Ako nekoga udari auto, obožavamo li auto? Ako je jedan čovjek koristio bejzbol palicu da prebije drugog čovjeka do smrti, trebamo li postaviti bejzbol palicu kao predmet obožavanja?
Križ, kako ga danas mislimo, je po uzoru na babilonski tau, koji je simbol za Tamuza. Nasuprot tome, riječ u Svetom pismu je grčka stauros, što znači uspravan stup ili kolac.
NT: 4716 staurosa (stow-ros’); iz baze NT:2476; kolac ili stup (kako je postavljen uspravno), tj. (konkretno) stup ili križ (kao instrument smrtne kazne); figurativno, izloženost smrti, tj. samoodricanje; implicirano, pomirenje od[Messiah] :
KJV – križ.
Gledajući referencu na NT:2476, vidimo da to ne znači ‘poprečni dio’, već ‘stajati’ (kao okomito).
NT:2476 histemi (his’-tay-mee); produženi oblik primarnog stao (stah’-o) (istog značenja, a za njega se koristi u određenim vremenima); stajati (prijelazno ili intranzitivno), korišteno u raznim primjenama (doslovno ili figurativno):
Točan oblik križa (kolac, drvo) na kojem je umro naš Mesija je žestoko osporen. Dok jedni inzistiraju da je to bio okomiti kolac, drugi kažu da je to bio križ, a treći kažu da je to bilo drvo. Međutim, čak i ako je to bio križ, u prvom stoljeću bilo je mnogo različitih oblika križeva; a ne izgledaju svi kao babilonski tau. Ipak, ostaje pitanje, čak i ako je Ješua ubijen na tau obliku, zašto bismo željeli štovati instrument za mučenje koje je korišteno da se naš Mesija ubije? Ako je netko upucan iz pištolja, pjevamo li pjesme o pištolju? I zašto bismo prikazivali babilonski tau simbol, kad je tau oduvijek bio simbol boga sunca Tamuza, nad kojim plaču žene u kući Izraela?
Kao što objašnjavamo u Nazaretskom Izraelu , do prvog stoljeća babilonsko štovanje već se proširilo nadaleko i naširoko, a križ je bio naširoko korišten simbol. Poganima je bilo lakše prihvatiti vjeru u Ješuu ako im je bilo dopušteno zadržati svoje poganske simbole, pa je Konstantin, kada je stvorio Univerzalnu (katoličku) crkvu u Rimu, dopustio poganima koji su se obratili da zadrže sve svoje stare simbole. Ova tradicija nam je predana danas, nekih sedamnaest stotina godina kasnije, iako Jahve izričito zabranjuje korištenje takvih slika u bogoslužju.
U 15. stihu, Jahve nam govori da je u unutarnjem dvorištu, kuća Izraelova bila okrenuta prema istoku, i da se klanjala suncu.
Yehezqel (Ezekiel) 8:15-16
15 Tada mi reče: „Jesi li vidio ovo, O
sin čovječji? Okrenite se opet: vidjet ćete veće gadosti od ovih.”
16 Tako me uvede u unutarnje dvorište Jahvine kuće; i ondje, na vratima Jahvinovog hrama, između trijema i oltara, bilo je oko dvadeset i pet muškaraca okrenuti leđima prema Hramu Jahvinu i svojim licima prema istoku, i klanjali su se suncu prema istoku.
Klement Aleksandrijski (150-210 n.e.) bilježi ranokršćansku praksu molitve okrenute prema istoku pri izlasku sunca, kao i Origen (185-254 n.e.). Bilo je to 258. godine kad je Ciprijan (biskup Kartage) potaknuo kršćane da se mole na istok pri izlasku sunca, bez obzira na smjer u kojem se nalazio Jeruzalem (gdje je stajao hram).
Ali zašto bi išta od ovoga bilo velika stvar? Kao što objašnjavamo u Kalendaru Tore , Jahve smatra da se pokoravamo osobi čiji kalendar vodimo. Ako držimo Jahvin kalendar, Jahve smatra da mu se pokoravamo. Ako držimo rabinski kalendar, Jahve smatra da se pokoravamo rabinima. Ako držimo kalendar usredotočen na sunce, Jahve smatra da obožavamo sunce (ne Njega).
Svodi se na jednostavno pitanje poslušnosti. Jesmo li poslušni Jahvi i činimo li ono što On traži? Zasigurno slušamo naše zemaljske poslodavce i pazimo da radimo ono što oni traže, jer moramo biti vjerni plaćama ako želimo primati svoje plaće. Dakle, ako nam je također stalo do svog vječnog spasenja, činimo li onda ono što Jahve traži? A ako ne, kako onda možemo iskreno reći da se bojimo i volimo svog Stvoritelja?
Ipak, kuća Efraimova nije jedina koja skrnavi Jahvine bogomolje nečistim slikama i simbolima. Zagovornici takozvanog Magen Davida (Davidov štit) tvrde da je Magen David sastavljen od dva drevna paleohebrejska daleta (koji izgledaju kao trokuti) koji su postavljeni jedan preko drugog. Budući da je drevna, rabini kažu da je savršeno valjana slika za današnje vrijeme, iako nam druga zapovijed izričito zabranjuje da sami sebi pravimo religiozne slike.
Problem s ovim argumentom je da iako je Magen David drevna slika, slika po definiciji nije ‘čista’, jednostavno zato što je stara. Ako je činjenica da je slika korištena u antici sve što je potrebno da bi bila čista, onda bi se također moralo prihvatiti korištenje Jeroboamovih zlatnih teladi kao valjane slike, budući da su se i one koristile u antičko doba.
Melachim Aleph (1. Kraljevi) 12:28
28 Zato je kralj zatražio savjet, napravio dva zlatna teleta i rekao narodu: “Previše ti je da ideš u Jeruzalem. Evo tvojih elohima, Izraele, koji su te izveli iz egipatske zemlje! “
Prema načelu jednakih težina i mjera (Pnz 25,15), morali bismo priznati da je zlatno tele također bila čista slika, budući da je prethodilo vremenu kralja Davida najmanje pet stotina godina.
Šemote (Izlazak) 32:5
5 Kad je to vidio Aharon, sagradio je žrtvenik pred njim. I Aharon dade proglas i reče: “Sutra je Jahvi blagdan!”
Rabini ponekad tvrde da, ako netko presiječe šipak na pola, presjek izgleda nešto poput heksagrama. Kažu nam i da prosječni šipak navodno ima 613 sjemenki; i da budući da u Tori postoji 613 zapovijedi, to dokazuje da Magen David nije poganski simbol. Međutim, kao što smo vidjeli na drugim mjestima, rabini i drugi vjerski vođe ponekad mogu pokušati koristiti pametne argumente da dodaju ili oduzmu Sveto pismo; pa ipak Ponovljeni zakon 12:32, Matej 5:17-19 i Knjiga Otkrivenja sve nam govore da pazimo da ne dodamo ili oduzmemo Sveto pismo, kako ne bismo pretrpjeli kaznu. Stoga, imajmo na umu da sama starina poganske prakse ne čini je legitimnom. Istina je da je Magen David u biti heksagram; a heksagram se naširoko smatra najmoćnijim od svih vještičarskih simbola crne magije.
Neposredno prije nego što je kamenovan do smrti zbog svoje vjere u Ješuu, apostol Stjepan je optužio farizeje da su uzeli zvijezdu njihovog elohima Remfana.
Ma’asim (Djela) 7:43
43 “’Također ste uzeli Molohov šator i zvijezdu svog elohima Remphana (tj. Kiyyun), slike koje ste učinili da se klanjate: Zato ću vas odvesti izvan Babilona’.”
Kada potražimo riječ Remphan, dobivamo:
NT:4481 Raiphan ili Rhemphan; pogrešnom transliteracijom za riječ hebrejskog porijekla[OT:3594] ; Remphan (tj. Kijun), egipatski idol.
Kada pogledamo referencu na OT:3594, dobivamo:
OT: 3594 Kiyuwn (kee-yoon’); iz SZ:3559; pravilno, kip, tj. idol; ali korišteno (eufemizmom) za neko pogansko božanstvo (možda što odgovara Priapu ili Baal-Peoru):
Na stranici 475 Hebrejski leksikon Brown-Driver-Briggs identificira ovu Davidovu zvijezdu kao Saturn. Ponovljeni zakon 4:19 zabranjuje nam obožavanje zvijezda.
Devarim (Ponovljeni zakon) 4:19
19 I pazi da ne podigneš svoje oči prema nebu, i kad vidiš sunce, mjesec i zvijezde, svu nebesku vojsku, da se ne osjećaš potaknut da im se klanjaš i služiš im, što je Jahve tvoj Elohim dao svi (ostali) narodi pod cijelim nebom kao baština.”
Mnogi vjernici ne vide ništa loše u pokazivanju heksagrama, ali sjetimo se da je Jahve dao zapovijed da se ne obožavaju vidljive slike kao drugu od svojih deset zapovijedi. Sveto pismo nam nikada ne govori da prikažemo heksagram, a heksagram je bio u širokoj upotrebi u vrijeme Stjepanova kamenovanja. Budući da ne postoji nijedna druga zvijezda koju su Židovi povijesno koristili kao vjerski simbol, Magen David jedini je vjerojatni kandidat za Remphanovu zvijezdu koju je Razdvojeni Duh osudio preko Stephena.
Bez obzira što Sveto pismo kaže, neki će braniti korištenje takozvanog Magen Davida. Međutim, ako Magen David nije bio zvijezda Remphana (Kiyyun/Saturn) na koju je mislio naš preteča Stjepan, koji je drugi simbol postojao u prvom stoljeću, a to je:
1. Rabini naširoko koriste;
2. Predstavlja samog Sotonu; i
3. Nije li nigdje zapovijedano u Svetom pismu?
Nakon heksagrama Saturna (Sotone), sljedeća najčešće korištena zabranjena slika je takozvana ‘menora riba’. Argument za ribu menoru isti je kao i argument ‘antike’ heksagrama Saturna; a ima iste osnovne kobne mane.
Osnovni argument za ribu menoru je da su u nekom trenutku nakon Ješuinog uskrsnuća (bilo u drugom stoljeću ili prvom), kršćani počeli koristiti simbol s menorom, heksagramom i ribom kao simbolom svoje vjere u Ješuu. Neki čak tvrde da ova ‘riba’ datira već iz 70. godine nove ere.
Problem s ovim argumentom jednostavno je u tome što, bez obzira na to koliko je ovaj simbol star ili ne, on krši drugu zapovijed protiv stvaranja religioznih slika za sebe.
Kao što je ranije rečeno, menora se nikada nije smjela izlagati izvan šatora (Izlazak 25), takozvana Davidova zvijezda je stvarno Sotonina zvijezda, a riba je oduvijek bila religiozna ikona Dagona, boga ribe. od Filistejaca.
OT:1712 Dagown (daw-gohn’); iz SZ:1709; riba-Elohim; Dagon, filistejsko božanstvo:
Tvrdnja da riba menora služi kao legitimna religiozna slika ima nekoliko fatalnih nedostataka:
1. Traži od nas da poštujemo nešto vidljivo (što nikada ne može biti niti predstavljati Jahvu).
2. Traži od nas da poštujemo dvije poznate poganske slike (simbol Dagona i zvijezdu Saturna/Sotone).
3. To nije zapovijedano nigdje u Svetom pismu; stoga, koliko god drevna bila, ipak je to slika koju su ljudi napravili ‘za sebe’.
Čak i kad bi se Kepha (Peter), Ya’akov (James), Yochanan (John) i Shaul (Paul) okupili i rekli: “Znate što? Napravimo sebi urezan lik, da prepoznamo svoju vjeru”, ipak bi bilo pogrešno da ga koristimo, jer to nije slika koju je zapovjedio Jahve, već slika koju su ljudi sami sebi napravili. Tora je upravo ono što zabranjuje.
Kako možemo tvrditi da obožavamo nevidljivog Elohima kada osjećamo potrebu da Njega i Njegovog Sina predstavljamo vidljivim simbolima? I kako možemo tvrditi da smo mu poslušni, kad prekršimo drugu zapovijed?
Mnogi ljudi vjeruju da su religiozne slike kao što su križevi, heksagrami i ribe menore dobar alat za svjedočenje, jer ljudi pitaju zašto ih nose. Iako je to možda istina, ostavlja neodgovorenim veliko pitanje koliko dobro doista svjedočimo noseći sotonin nakit.
Jeremija nam govori da je srce krajnje varljivo i da očajnički nastoji vršiti svoju volju.
Yirmeyahu (Jeremiah) 17: 9
9 „Srce je varljivo iznad svega i očajnički opako. Tko to može znati?”
Rekavši: “Tko to može znati?” Jeremija nam govori da vrlo malo nas zna koliko su nam srca zapravo varljiva. Gledajući kroz staklo mračno kao i mi, teško nam je razumjeti zašto nevidljivi Elohim ne želi da napravimo vidljive prikaze Njega ili Njegovog Sina. Stoga umjesto da se pokorimo Njegovoj riječi i shvatimo da je samo Jahve istinit, a da je svaki čovjek lažov, pokušavamo izokrenuti Njegove riječi kako bismo ih natjerali da kažu ono što želimo da kažu; a onda zanemarimo sve što nam se ne sviđa.
Elohim nas stavlja na ovaj svijet da vidimo tko će disciplinirati njegovo tijelo da slijedi Njegovu riječ i čini ono što je ispravno u Njegovim očima, čak i kada je bolno. To je ono što On traži za nevjestu svoga Sina.
Ali zašto Njegov narod želi nositi zabranjene slike, kao što su heksagrami, Dagon-riba i Tammuzov križ, kada nam Jahve jasno govori što da nosimo?
Bemidbar (Brojevi) 15:37-41
37 Opet se Jahve obratio Mošeu govoreći:
38 „Govori sinovima Izraelovim: Reci im da naprave rese na uglovima svoje haljine kroz naraštaje i da stave plavi konac u rese na uglovima.
39 I imat ćeš kićanku, da je možeš gledati i sjećati se svih zapovijedi Jahvinih i vršiti ih, i da ne smiješ slijediti bludnost kojoj su sklone tvoje vlastito srce i tvoje oči,
40 i da se sjećaš i vršiš sve Moje zapovijedi i da budeš odvojen za svog Elohima.
41 Ja sam Jahve tvoj Elohim, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, da budem tvoj Elohim; ja sam Jahve tvoj Elohim.”
Vjernici kažu da nose ove zabranjene poganske slike kao početak razgovora, ali zašto to čine? Zar rese (tzitzit) ne služe istoj svrsi (i bez da nas prouzrokuju da prekršimo Toru)?
Iako naš narod trenutačno odlučuje zaprljati štovanje Elohima nezapovijedanim slikama, Jahve nam govori da jednog dana, nakon što se svi vratimo u njegovu zemlju, više nećemo tražiti zabranjene poganske simbole, jer ćemo nastojati umjesto toga čuti i poslušati Njegov glas.
Jeshayahu (Izaija) 30:19-22
19 Jer će narod prebivati na Sionu u Jeruzalemu: nećete više plakati. On će biti vrlo milostiv prema vama na zvuk vašeg vapaja; kad On to čuje, odgovorit će vam.
20 I premda vam Jahve daje kruh nevolje i vodu nevolje, ipak se vaši učitelji više neće stjerati u kut, nego će vaše oči vidjeti vaše učitelje.
21 Tvoje će uši čuti iza tebe riječ koja govori: “Ovo je put, idi njime”, kad god se okreneš nadesno ili kad god okreneš ulijevo.
22 Oskvrnit ćeš i pokrivač svojih kipova od srebra i ukrase svojih lijevanih kipova od zlata. Bacit ćete ih kao menstrualnu krpu. Reći ćete im: “Odlazite!”
Molim te, Abba Jahve, neka to bude uskoro i u naše vrijeme. Neka Ti otkupiš svoj narod i vratiš ih k Sebi i pomogneš im da se oslobode ropstva koje sada trpe od ruke kćeri Babilonske.
U Yeshuino ime, amein.