O Jahvinoj prirodi se neprestano raspravlja. Ova rasprava može djelomično proizaći iz činjenice da je ljudskom intelektu teško zamisliti kako bi Ješua (J-sus) mogao biti i ljudski i božanski, a možda proizlazi iz zdrave želje da se izbjegne poganski običaj i tradicija.
Yehezqel (Ezekiel) 28:14-15
14 “Ti si bio pomazani kerubin koji pokriva; ja sam te utvrdio; bio si na izdvojenoj gori Elohimovoj; hodao si amo-tamo usred ognjenog kamenja.
15 Bio si savršen na svojim putovima od dana kad si stvoren, dok se ne nađe u tebi bezakonje.”
Sotona je bio pomazani kerubin koji je pokrivao. Zbog toga je Sotona blisko upoznat s nebeskim sustavom i stoga nas zna suptilno odvesti od Jahvine savršene istine.
Yochanan Aleph (1. Ivan) 5:7
7 Jer troje svjedoče na nebu, Otac, Riječ i odvojeni Duh; a ovo troje je jedno.
Čini se da Prva Ivanova 5:7 podržava popularnu kršćansku ideju o Trojstvu, koja nam govori da je Ješua samo jedna od ‘tri jednake osobe’ takozvanog ‘Božanstva’. Ipak, dok Sveto pismo jasno govori o Ocu, Sinu i Duhu, Sveto pismo nikada ne koristi riječ ‘Trojstvo’.
Zamijetimo, dakle, da, iako se čini da se Prva Ivanova 5:7 poklapa s većinom uobičajenih koncepcija Ješuine prirode, Prva Ivanova 5:7 se ne pojavljuje u Peshitta aramejskom, niti u bilo kojem grčkom rukopisu prije 1215. godine. Mnogi znanstvenici, uključujući Sir Isaaca Newtona, vjeruju da je izvorno dodan kao sjaj (objašnjenje) koji je na neki način postao ugrađen u kasnije grčke tekstove, kao da tamo pripada.
Kao što kaže prispodoba naših očeva, “Đavo se krije u (pogrešnim) detaljima.” Dakle, iako postoji svaki razlog vjerovati da postoje Otac, Sin i Duh, postoje neki vrlo dobri teološki razlozi zašto ne bismo trebali koristiti riječ ‘Trojstvo’. Postoje i neki zdravi teološki razlozi zbog kojih bismo trebali odbaciti trojstveni koncept ‘Božanstva’ koji se sastoji od ‘tri jednake osobe u jednoj’.
Specifičan koncept ‘trojedinog božanstva’ izvorno potječe iz poganstva, a Sotona je uspostavio brojne alternativne sustave vjerovanja koji uključuju ideju o Bogu ‘tri u jednom’. Na primjer, u egipatskoj mitologiji Izida je bila Sebova kći, Ozirisova žena i Horusova majka. Isis, Horus i Seb su majka, sin i djed. Iako Katolička crkva nudi druga objašnjenja, mnogi znanstvenici vjeruju da je to pravo značenje slova IHS koja su tako istaknuta u većini nedjeljnih crkava.
U Babilonu, ‘sveto trojstvo’ se sastojalo od Nimroda, Semiramide i Tamuza (također zvanog Baal, Ashtoreth i Tammuz), dok su u Hinduu ‘sveta trojica’ Brahma, Vishu i Shiva. Drugi vjeruju da ‘tri stupa’ Kaballe (Keter, Hochmah i Binah) također odražavaju ovu drevnu božju tradiciju ‘tri u jednom’. Prava opasnost ovdje je da ovo predstavlja duh.
Mnoga naša pravoslavna braća odbacuju Ješuu upravo zato što povezuju Ješuu s Trojstvom. Oni to vide kao suprotnost Ponovljenom zakonu 6:4, koji nam govori da Jahve nije troje ili dvoje, već samo Jedan.
| Ponovljeni zakon 6:4 4 “Čuj, Izraele: Jahve naš Elohim, Jahve je jedan!” |
4 osobe | יְהוָה אֱלֹהֵינוּ יְהוָה אֶחָד |
Budući da Tora kaže da je Jahve jedan, ortodoksni judaizam tvrdi da je idolopoklonstvo pokušavati prikazati Jahvu kao dvije, tri ili bilo koji drugi broj osoba.
Dakle, dok želimo obraniti Yeshuu, trebamo li braniti (ili čak podučavati) ideju o tri jednake osobe u jednoj? Mogli bismo vjerovati da je koncept ‘tri u jednom’ trinitarizma ispravan, budući da nam Ješua kaže da gledati u Njega znači gledati u Oca.
Yochanan (Ivan) 14:8-11
8 Filip mu reče: “Adone, pokaži nam Oca i dosta nam je.”
9 Ješua mu reče: “Jesam li toliko dugo s tobom, a ti me još nisi upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je i Oca; pa kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’?
10 Ne vjerujete li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim ne govorim na svoj vlastiti autoritet; ali Otac koji prebiva u meni čini djela.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni, ili mi vjerujte zbog samih djela.”
Međutim, tada u istom poglavlju, Ješua nam jasno govori da je Njegov Otac veći od njega.
Yochanan (Ivan) 14:28
“Moj je Otac veći od mene.”
Kako možemo razumjeti ovu prividnu kontradikciju? Čitajmo u sljedećem poglavlju, u Ivanu 15:4.
Yochanan (Ivan) 15: 4-8
4 „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što grana ne može sama od sebe donijeti plod, osim ako boravi u trsu, ne možete ni vi, osim ako ne boravite u Meni.
5 Ja sam trs, vi ste grane. Onaj koji prebiva u Meni, a ja u njemu, donosi mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa.
6 Ako tko ne ostane u meni, bit će izbačen kao grana i osušio se; te ih skupe i bace u vatru, pa su izgorjeli.
7 Ako ostanete u Meni, a Moje riječi prebivaju u vama, pitat ćete što želite i bit će učinjeno za vas.
8 Ovim je moj Otac proslavljen da donosite mnogo ploda; pa ćete vi biti moji učenici. “
Iako je Ješua mnogo veći od nas, kada Mu predamo kontrolu nad svojim životom i nastavimo u odnosu s Njim, On ostaje s nama i u nama je.
Ako je Ješua s nama (i nalazi se u nama), onda barem u određenom smislu gledati na nas znači gledati na Ješuu. Ipak, u isto vrijeme mi nismo Ješua, jer je On mnogo veći od nas.
Šaul nam govori da je, iako je to velika misterija, Ješua bio Elohim očitovan u tijelu.
TimaTej Alef (1. Timoteju) 3:16
16 I bez prijepora, veliko je otajstvo pravednosti: Elohim se očitovao u tijelu, opravdan u Duhu, vidio ga glasnici (anđeli), propovijedao se među poganima, vjerovao u svijetu, uznesen u slavi.
Što znači da nam Šaul govori da se Ješua Elohim ‘očitovao’ u tijelu? O manifestaciji se može razmišljati vrlo poput projekcije, osim što je mnogo više od slike, duha ili sjene: ona je stvarna. Ivan nam govori da je Yeshuino uskrsnulo tijelo bilo stvarno: Thomas je uspio staviti ruku u rupe na Ješuinim podlakticama i bokovima.
Yochanan (Ivan) 20:25-27
25 Pa im je (Toma) rekao: “Ako ne vidim na njegovim rukama otisak od čavala, i ne stavim svoj prst u otisak čavala, i ne stavim svoju ruku u Njegov bok, neću vjerovati.”
26 I nakon osam dana opet su bili unutra njegovi učenici, a s njima i Toma. Ješua je došao, a vrata su bila zatvorena, stao u sredinu i rekao: “Mir vama!”
27 Zatim je rekao Tomi: “Pruži svoj prst ovdje i pogledaj moje ruke; i pruži svoju ruku ovdje i stavi je u moj bok. Ne budi nevjernik, nego vjernik.”
Ali ako je Ješuino manifestirano tijelo bilo stvarno, što je onda očitovanje? Manifestacija je agencijski odnos. Budući da je Jahve Otac čisti Duh, ne želi se okaljati dolaskom u dodir s materijalnim svijetom. Stoga, kad god želi nešto učiniti ovdje na zemlji, šalje malaha (anđela, izaslanika ili glasnika). Ili, ako je posao iznimno važan, On se može manifestirati ovdje u materijalnom svijetu, a da u isto vrijeme ne napušta svoju sobu na prijestolju. Ovo je otprilike isti način kao što zemaljski kralj može poslati izaslanika (malaha) kada želi nešto obaviti, osim što je u ovom slučaju glasnik istovremeno Jahve Elohim. Neki ljudi vjeruju da to ne mogu razumjeti obični smrtnici, i to bi moglo biti točno.
Kako se to primjenjuje u Yeshuinom slučaju? Kao što smo ranije vidjeli, ortodoksni Židovi odbacuju Ješuin identitet kao Sina Živog Elohima na temelju toga što nam Jahve govori da je On samo Jedan.
| Ponovljeni zakon 6:4 4 “Čuj, Izraele: Jahve naš Elohim, Jahve je jedan!” |
4 osobe | יְהוָה אֱלֹהֵינוּ יְהוָה אֶחָד |
Koliko god se pravoslavni argument činio logičnim, problem s ovim je u tome što nam Tora također govori da je Jahve najmanje dvoje, jer je u Postanku 19:24 jedan Jahve (koji je bio na zemlji) pozvao vatru od drugog Jahvea, koji je bio na nebesima.
| Postanak 19:24 24 Tada je Jahve zasuo sumpor i oganj na Sodomu i Gomoru od Jahve s nebesa |
24 וַיהוָה הִמְטִיר עַל סְדֹם וְעַל עֲמֹרָה גָּפְרִי | מֵאֵת יְהוָה מִן הַשָּׁמָיִם |
Čitatelj će možda htjeti izbrojati broj Jahvinih u ovom odlomku i provjeriti da ih ima ukupno dva.
Ali ako nam Ponovljeni zakon 6:4 kaže da je Jahve jedan, kako onda Jahve može biti dvoje? Odgovor je da riječ ‘Jedan’ u Ponovljenom zakonu 6:4 nije kardinalni broj jedan (što znači jedini ili jednina). Naprotiv, ima sasvim drugačije značenje. Na hebrejskom riječ ‘Jedan’ kako se ovdje koristi je echad (אֶחָד), a znači ‘ujedinjen’.
Strongov H#259 ‘ecad’ (ekh-awd’); broj iz H#258; ispravno, “ujedinjen”, tj. “jedan”.
Provjeravajući korijen na Strongovom H#258, vidimo da riječ אֶחָד znači ‘ujediniti’.
Strongov H#258 ‘achad (aw-khad’); možda primitivni korijen; ujediniti.
Dakle, ako riječ אֶחָד ne znači kardinalni broj ‘jedan’ (usamljen), već redni broj ‘jedan’ (ujedinjen), onda Ponovljeni zakon 6:4 kaže da je Jahve ujedinjen.
Devarim (Ponovljeni zakon) 6:4
4 “Čuj, Izraele: Jahve naš Elohim, Jahve je ujedinjen (אֶחָד)! “
Baš kao što je svaki dobar tim Oca i Sina ujedinjen u svrhu i misiji, Jahve i Njegov Sin su ujedinjeni. I, kao što ćemo vidjeti, razlog zašto su Jahve i Ješua tako savršeno ujedinjeni je taj što je Ješua ‘manifestacija’ Njegovog Oca Jahve. Također ćemo razgovarati o tome što to znači, ali prvo pogledajmo Ponovljeni zakon 6:4. Ovaj odlomak nam daje druge naznake da je Jahve više od samo jednog pojedinačnog bića.
| Ponovljeni zakon 6:4 4 “Čuj, Izraele: Jahve naš Elohim, Jahve je jedan!” |
4 osobe | יְהוָה אֱלֹהֵינוּ יְהוָה אֶחָד |
Na hebrejskom, korijen riječi za ‘G-d’ je ‘El’ (אֵל). Međutim, riječ ‘naš G-d’ kako se ovdje koristi je ‘Eloheinu’ (אֱלֹהֵינוּ), što je posvojna množina. Riječ koja se koristi na većini mjesta u Svetom pismu također je množina, ‘Elohim’ (אֱלֹהִים).
Činjenica da se Jahve odnosi na Sebe u množini govori nam da je On više od samo jednog usamljenog bića u jednini, a Izreke 31 nam govore da Jahve ima Sina.
Mishle (Izreke) 30:4
4 Tko je uzašao na nebo ili sišao? Tko je skupio vjetar u svoje šake? Tko je svezao vode u haljinu? Tko je utvrdio sve krajeve zemlje?
Kako se on zove; i kako se zove Njegov Sin? Sigurno znaš.
Pa zašto onda ortodoksni Židovi odbijaju Ješuu? To ima puno veze s odbacivanjem ideje o trojstvu.
Ono što ćemo vidjeti je da se Jahve može manifestirati kao što god želi, iz gorućeg grma (Izlazak 3:2), baklje (Postanak 15:17), Ješue i na druge načine. Na primjer, u Sucima glasnik koji razgovara s Gideonom naziva se i Jahve i ‘Jahvin glasnik’. To je zato što je malah (glasnik) manifestacija Jahve koja je poslana da prenese poruku.
Šofetim (Suci) 6:11-23
11 Glasnik Jahvin došao je i sjeo pod drvo terebinta koje je bilo u Ofri, koje je pripadalo Joašu Abiezrejcu, dok je njegov sin Gideon mlatio pšenicu u tijesku da bi je sakrio od Midjanaca.
12 Tada mu se ukaza glasnik Jahvin i reče mu: “Jahve je s tobom, hrabri čovječe!”
13 Gideon mu reče: “O Adonai (Učitelju nad gospodarima), ako je Jahve s nama, zašto nam se sve to dogodilo?
A gdje su sva čuda Njegova o kojima su nam govorili oci naši govoreći: ‘Nije li nas Jahve izveo iz Egipta?’ Ali sada nas je Jahve napustio i predao u ruke Midjancima.”
14 Tada se Jahve okrene k njemu i reče: “Idi u ovoj svojoj moći i spasit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Nisam li te ja poslao?”
15 Pa mu reče: “O Adonai, kako da spasim Izraela? Doista je moj rod najslabiji u Manašeu, a ja sam najmanji u kući svoga oca.”
16 Tada mu Jahve reče: “Ja ću biti s tobom i pobijedit ćeš Midance kao jedan čovjek.”
17 Tada mu reče: “Ako sam sada našao milost u tvojim očima, onda mi pokaži znak da si ti taj koji govori sa mnom.
18 „Ne odlazi odavde, molim te, dok ne dođem k tebi i ne donesem svoj prinos i ne stavim ga pred tebe.”
A On je rekao: “Čekat ću dok se ne vratiš.”
19 Gideon uđe i pripremi jarca i beskvasni kruh od efe brašna. Meso je stavio u košaru, a juhu je stavio u lonac; i izveo ih je k Njemu ispod terebinta i prikazao ih.
20 Elohimov glasnik mu reče: “Uzmi meso i beskvasni kruh i položi ih na ovu stijenu i izlij juhu.” I on je to učinio.
21 Tada je glasnik Jahvin izvadio kraj štapa koji je bio u njegovoj ruci i dotaknuo se mesa i beskvasnog kruha; a vatra se podigla iz stijene i progutala meso i beskvasni kruh. I glasnik Jahvin ode od njegovih očiju.
22 Gideon je shvatio da je on glasnik Jahvin. Tako Gideon reče: “Jao, o Adonai Elohim! Jer vidio sam glasnika Jahvina licem u lice!”
23 Tada mu Jahve reče: “Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti!”
U 23. stihu vidimo da Jahve kaže: “Mir vama!” Međutim, u Ivanu 20:19 Ješua je taj koji kaže “Mir vama.”
Yochanan (Ivan) 20:19-20
19 Zatim, istoga dana navečer, prvoga dana u tjednu, kada su vrata na kojima su se okupili učenici, iz straha od Židova, bila zatvorena, Ješua je došao, stao u sredinu i rekao im: “Mir! s tobom.”
20 Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Tada su se učenici obradovali kad su vidjeli Adona.
Također trebamo primijetiti da je razlog zašto se Gideon bojao da će umrijeti bio taj što je razumio da Tora uči da nitko ne smije gledati u lice Jahve Oca, a ipak živjeti.
Šemote (Izlazak) 33:20-23
20 Ali On reče: “Ne možete vidjeti moje lice, jer me nitko neće vidjeti i ostati živ.”
21 I reče Jahve: “Evo mjesta kraj mene i stajat ćeš na stijeni.
22 Tako će biti, dok moja slava prolazi, stavit ću te u rascjep stijene i pokriti ću te svojom rukom dok prolazim.
23 Tada ću uzeti svoju ruku i vidjet ćeš mi leđa; ali se moje lice neće vidjeti.”
Budući da Moše nije mogao gledati u njegovo lice, znamo da ova manifestacija nije bila potpuno ista kao Ješua kojeg poznajemo iz Obnovljenog saveza. Međutim, logično je da nitko ne smije gledati u lice nevidljivog Oca na nebu dok je još živ. Ipak, netko može gledati barem neke od vidljivih Jahvinih manifestacija i živjeti, baš kao što je to činio Moše, kada je gledao u gorući grm.
Šemote (Izlazak) 3:1-6
Sada je Moše čuvao stado svog tasta Jitra, midjanskog svećenika.
I odvede stado u stražnji dio pustinje i dođe na Horeb, goru Elohimovu.
2 I ukaza mu se glasnik Jahvin u plamenu vatre iz sredine grma. I pogleda, i gle, grm gori od vatre, ali grm nije propao!
3 Tada je Moše rekao: “Sada ću se okrenuti i vidjeti ovaj veliki prizor, zašto grm ne gori!”
4 I kad je Jahve vidio da se okrenuo da pogleda, Elohim ga pozva iz sredine grma i reče: “Moše, Moše!”
A on je rekao: “Evo me!”
5 Zatim je rekao: “Ne približavajte se ovom mjestu! Skinite sandale s nogu svojih, jer mjesto na kojem stojite je odvojeno.”
6 Štoviše, rekao je: “Ja sam Elohim tvoga oca – Elohim Abrahamov, Elohim Izakov i Elohim Jakovljev.” I Moše je sakrio svoje lice, jer se bojao pogledati Elohima.
Nije se Jahve Otac pojavio u plamenu vatre, jer Jahve Otac ne želi biti okaljan napuštanjem nebesa i uzimanjem vidljivog materijalnog oblika. Umjesto toga, bio je to Jahvin glasnik (stih 2) koji je govorio Mošeu, a ipak se ova manifestacija zvala i Jahve i Elohim (stih 4 i 6). Jednom kada shvatimo da su Jahvini glasnici istovremeno i Jahve i glasnik, to također objašnjava određene misterije Obnovljenog Saveza.
Yochanan (Ivan) 1:18
18 Nitko nikada nije vidio Elohima (Oca). Jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevom: On (Ješua) ga je (Oca) objavio.
Šaul nam također govori da je Ješua bio očitovani Elohim: On nije bio sam Jahve Otac.
Timotej Alef (1. Timoteju) 6:13-16
13 Pozivam vas u očima Elohima koji daje život svemu, i pred Mesijom Ješuom koji je svjedočio dobrom ispovijedanju pred Poncijem Pilatom,
14 da ovu zapovijed držite besprijekorno, besprijekorno dok se (drugi) ne pojavi naš Adon Ješua Mesije,
15 koje će On (Otac) očitovati u svoje (Očevo) vrijeme: On (Otac) koji je blagoslovljeni i jedini Moćnik, Kralj kraljeva i Gospodar majstora,
16 koji jedini ima besmrtnost, prebiva u nepristupačnom svjetlu, koga nitko nije vidio niti može vidjeti, kojemu je čast i vječna moć. Amein.
Budući da Jahve Otac želi ostati na svom prijestolju, upotrijebio je svog Sina Ješuu kao agenta, kako bi stvorio materijalni svijet.
Qolosim (Kološanima) 1:15-17
15 On je slika nevidljivog Elohima, prvorođenca nad svim stvorenjima.
16 Jer po njemu je stvoreno sve što je na nebu i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja ili gospodstva, bilo poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz Njega i za Njega.
17 I on je prije svega, i u njemu se sve sastoji.
Na hebrejskom je izraz ‘Otkrivenje’ povezan s riječju za manifestaciju, i zato govori o Ješui.
Hitgalut (Otkrivenje) 1:1
1:1 Objava (Manifestacija) Ješue Mesije, koju mu je Elohim dao da pokaže svojim slugama – stvari koje se uskoro moraju dogoditi.
Osam stihova kasnije, Ješua nam govori da je On Alef i Tav (Aleph-Tav ili את).
Hitgalut (Otkrivenje) 1:8
8 “Ja sam Alef i Tav, Početak i Svršetak”, kaže Jahve, “koji jest i koji je bio i koji će doći, Svemogući.”
Hebrejski koristi posebnu glagolsku česticu, Aleph-Tav (אֵת). Alef-Tav ukazuje na odnos između subjekta i objekta. Budući da engleski ne koristi sličnu glagolsku česticu, možda to možemo bolje razumjeti gledajući hebrejski.
| B’reisheet (Postanak) 1:1 U početku je stvorio Elohim (את) nebo i (את) zemlju |
1 בְּרֵאשִׁית בָּרָא אֱלֹהִים | אֵת הַשָּׁמַיִם וְאֵת הָאָרֶץ |
Redoslijed prezentacije važan je na hebrejskom. U početku je najprije Jahve Elohim stvorio Aleph-Tav (בְּרֵאשִׁית בָּרָא אֱלֹהִים אֵת) (što je אֵת) (što je Yeshim אֵת), a zatim je stvorio Ješua (Yeshua) (Taor Elo). To je možda razlog zašto nam Šaul kaže da je sve stvoreno kroz Ješuu i za njega.
Qolosim (Kološanima) 1:15-17
15 On je slika nevidljivog Elohima, prvorođenca nad svim stvorenjima.
16 Jer po Njemu (Ješui) stvoreno je sve što je na nebu i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja ili gospodstva ili poglavarstva ili moći. Sve je stvoreno kroz Njega (Ješuu) i za Njega.
17 I on je prije svega, i u njemu se sve sastoji.
Kako bismo to bolje razumjeli, razmotrimo kako je Jahve koristio Aleph-Tav (Ješua) za stvaranje svemira.
Prva Ivanova 1:5 nam govori da je Elohim svjetlo.
Yochanan Aleph (1. Ivan) 1:5
5 Ovo je poruka koju smo čuli od Njega i koju vam objavljujemo, da je Elohim svjetlo i da u njemu nema nikakve tame.
Budući da je Elohim svjetlost, razmotrimo što se događa s prizmom. Ako bi Svjetlo (Jahve) prvo stvorilo prizmu (Ješua), sve mnoge boje svjetlosti tada bi bile stvorene lomljenjem Svjetla kroz prizmu. Ako ovu analogiju vratimo u Postanak 1:1, dobili bismo:
U početku je Svjetlo stvorilo Prizmu kroz koju su stvorene boje.
Prijevod: U početku je Elohim stvorio Ješuu, kroz koji su stvoreni nebesa i zemlja .
Ako možemo slijediti ovu analogiju, trebali bismo biti u mogućnosti vidjeti kako je Ješua bio glavni agent (princ) pomoću kojeg su se (i kroz koji) očitovali (ili stvorili) nebo i zemlja. Međutim, budući da je Prizma izvorno došla od Elohima, i još uvijek je (od) Elohima, Elohim je još uvijek Echad (אֶחָד, jedan, ujedinjen.)
Yochanan (Ivan) 10:29-30
29 „Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih; i nitko ih ne može oteti iz ruke Moga Oca.
30 Ja i moj Otac jedno smo (אֶחָד). “
Jahve je zasigurno više od samo velikog Svjetla, a Yeshua je sigurno više od prizme. Međutim, ovako je Jahve koristio Aleph-Tav kao glavnog agenta (princa) kojim su se nebo i zemlja očitovali (i ostaju).
Iako je Jahve Otac previše odvojen da bi izravno stupio u interakciju s materijalnim područjem, On još uvijek treba imati kontrolu nad materijalnim područjem. On ima kontrolu nad materijalnim područjem jer je očitovao materijalno područje kroz svog Sina.
Tehillim (Psalmi) 8:4-6
4 Što je čovjek da ga se Ti sjećaš i Sin Čovječji da ga posjećuješ?
5 Jer si ga učinio malo nižim od Elohima i okrunio si ga slavom i čašću.
6 Učinio si ga da ima vlast nad djelima ruku svojih. Sve si stavio pod noge Njegove.
Masoretski soferimi bili su karaitski pisari srednjeg vijeka koji su mijenjali Tanach kako bi odgovarao svom shvaćanju. Priznaju da su dopunili stih 5 kako bi se čitali ‘glasnici’ (anđeli) (kao što glasi u verziji kralja Jamesa i većini drugih uobičajenih verzija).
Međutim, s izmjenama ispravljenim natrag u izvorni oblik (kao gore), možemo vidjeti da ovaj odlomak stvarno govori da je Jahve učinio Sina Čovječjega (Ješuu) malo nižim od Jahve Elohima; ali da je sve stvoreno Njemu dano, da On ima vlast nad njim i da sve treba biti pod Njegovim nogama. A zašto ne bi bio pod Njegovim nogama? Kroz Njega i po Njemu je stvoreno. Bez Njega, ništa od toga nikada ne bi postojalo. Stoga ne čudi što nam apostol Šaul govori istu stvar.
Qorintim Aleph (1. Korint) 15:27-28
27 Jer “On (Otac) je sve stavio pod svoje (Ješuine) noge.”
Ali kada On (Otac) kaže “sve je pod Njega,” očito je da je On (Otac) koji je sve stavio pod Njega (Ješua) izuzet.
28 Sada kada se sve pokori njemu (Ješui), tada će i sam Sin biti podložan Njemu (Ocu) koji mu je sve podložio, da Elohim bude sve u svemu.
Više manifestacija
Čitava poanta Jahve Oca koji je prvobitno učinio Yeshuu kao Aleph-Tava bila je da Otac (koji je Svjetlo) može stvoriti materijalni svijet (koji je izvorno taman), a zatim transformirati taj materijalni svijet kako bi Ga obožavao bez ikada morati biti ukaljan kontaktom s njim. To je učinjeno kroz agencijski odnos, pri čemu je Yeshua (אֵת) djelovao kao glavni agent.
Ipak, ako nitko nikada nije vidio Jahvu Oca, tko je onda dao Toru Izraelu na gori Sinaj?
Šemote (Izlazak) 19:18-20
18 A gora Sinaj bila je potpuno u dimu, jer je Jahve sišao na nju u ognju. Njegov se dim uzdizao kao dim iz peći, i cijela se planina jako potresla.
19 I kad je truba začula dugo i postala sve glasnija i glasnija, progovori Mojsije, a Elohim mu odgovori glasom.
20 Tada je Jahve sišao na brdo Sinaj, na vrh gore. I Jahve pozva Mojšea na vrh gore, a Moše se pope.
To je mogla biti samo manifestacija Jahve koji je dao Toru Izraelu, ali ova manifestacija je još uvijek bila Jahve, jer je rekao da nema drugog elohima (‘g-ds’) ispred sebe.
Šemote (Izlazak) 20:2-3
2 „Ja sam Jahve, tvoj Elohim, koji te izveo iz zemlje egipatske, (i) iz kuće ropstva.
3 „Nemoj imati drugog elohima
(g-ds) preda mnom!”
Međutim, kao što ćemo vidjeti, iako se manifestacije zaslužuju bojati se, pa čak i obožavati, njima se nikada ne treba moliti. Iako se može klanjati Ješui, uvijek se molimo samo Jahvi, nevidljivom Ocu.
U Shofetimu (Suci) 13, malah (glasnik ili anđeo) se očituje Šimšonovim (Samsonovim) roditeljima u obliku čovjeka. Međutim, primijetite da se ovaj glasnik naizmjenično opisuje kao čovjek, glasnik i kao pravi Elohim.
Šofetim (Suci) 13:2-23
2 Bio je jedan čovjek iz Zore, iz obitelji Danova, koji se zvao Manoah; a žena mu je bila nerotkinja i nije imala djece.
3 I ukaza se Jahvin glasnik ženi i reče joj: “Sada si neplodna i nisi rodila djece, ali ćeš začeti i roditi sina.
4 „Sada, molim vas, pazite da ne pijete vina ili sličnog pića i da ne jedete ništa nečisto.
5 „Jer, evo, začet ćeš i rodit ćeš sina. I neće mu doći britva na glavu, jer će dijete biti nazirej Elohimu od utrobe;
i počet će izbavljati Izraela iz ruku Filistejaca.”
6 Tada je žena došla i rekla svom mužu, rekavši: “Došao mi je čovjek od Elohima, a lice mu je bilo kao lice Elohimovog glasnika, vrlo strašno; ali ga nisam pitala odakle je, i on je nije mi rekao svoje ime.
7 I reče mi: ‘Evo, začet ćeš i rodit ćeš sina. Ne pijte sada vina ili sličnog pića, niti jedite ništa nečisto, jer će dijete biti nazirej za Elohima od utrobe do dana smrti.'”
8 Tada se Manoah pomolio Jahvi i rekao: “O Adonai, molim te, neka nam čovjek od Boga koga si poslao dođe opet i nauči nas što ćemo učiniti za dijete koje će se roditi.”
9 I Elohim je poslušao Manoin glas, i Elohimov glasnik opet dođe k ženi dok je sjedila u polju. ali Manoah njezin muž nije bio s njom.
10 Tada je žena žurno otrčala i rekla svome mužu i rekla mu: “Gle, čovjek koji mi je došao neki dan upravo mi se ukazao!”
11 Manoah je ustao i pošao za svojom ženom. Kad je došao čovjeku, rekao mu je: “Jesi li ti čovjek koji je razgovarao s ovom ženom?”
A On je rekao: “Jesam.”
12 Manoah reče: “Sada neka se tvoje riječi ispune! Što će biti dječakovo pravilo života i njegovo djelo?”
13 Tako je Jahvin glasnik rekao Manoahu: “Neka se čuva svega što sam rekao ženi.
14 Ne smije jesti ništa što potječe od vinove loze, niti smije piti vino ili slično piće, niti jesti ništa nečisto. Sve što sam joj zapovjedio neka promatra.”
15 Tada Manoah reče Jahvinu glasniku: “Molim te, pusti nas da te zadržimo i pripremit ćemo ti jarac.”
16 I Jahvin glasnik reče Manoahu: “Iako me zadržiš, ja neću jesti tvoju hranu. Ali ako prineseš žrtvu paljenicu, moraš je prinijeti Jahvi. ” (Jer Manoah nije znao da je on glasnik Jahve.)
17 Tada Manoah reče glasniku Jahvinu : “Kako ti je ime, da Te počastimo kad se ispune riječi?”
18 A Poslanik Jahvin mu reče: “Zašto pitaš za moje ime, kad vidiš da je divno?”
19 Manoah uze jarca s prinosom i prinese ga na stijeni Jahvi. I učinio je čudesnu stvar dok su Manoah i njegova žena gledali –
20 Dogodilo se kad se plamen od žrtvenika dizao prema nebu – glasnik Jahvin uzašao je u plamenu žrtvenika!
Kad su Manoah i njegova žena to vidjeli, pali su ničice na zemlju.
21 Kad se glasnik Jahvin više nije ukazao Manoahu i njegovoj ženi, tada je Manoah znao da je on glasnik Jahvin.
22 A Manoah reče svojoj ženi: “Sigurno ćemo umrijeti, jer smo vidjeli Boga!”
23 Ali njegova žena mu reče: “Ako Jahve nas je htio ubiti, ne bi prihvatio žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu iz naših ruku, niti bi nam sve to pokazao, niti bi nam rekao takve stvari u ovo vrijeme.”
U ajetu 18, glasnik nam govori da je Njegovo ime Divno. Primijetite sličnost s Yeshayahuom (Izaija) 9:6.
Jeshayahu (Izaija) 9:6
6 Jer nam se Dijete rodilo, Sin nam je dan;
I vlada će biti na Njegovim ramenima. I njegovo će se ime zvati Divni, Savjetnik, Moćni El, Vječni Otac, Princ mira.
Ova referenca u Izaiji 9:6 može biti samo Ješua, manifestacija Elohima, jer nijedno smrtno ljudsko dijete nikada nije nazvano Moćni El ili Vječni Otac.
Još više manifestacija:
Možda je najočitija manifestacija u Svetom pismu kada su se Ješua i dva glasnika pojavili Avrahamu neposredno prije uništenja Sodome i Gomore. Manifestacija Jahve se naizmjence opisuje kao čovjek, kao glasnik i kao Jahve. Nasuprot tome, drugi glasnici su opisani naizmjenično kao glasnici i kao ljudi (ali nikad kao Jahve).
B’reisheet (Postanak) 18:1-8
1 Tada mu se ukaza Jahve kod terebinta Mamrea, dok je sjedio na vratima šatora na vrućini dana.
2 Tako on (Avraham) podiže oči i pogleda, i gle! Uz njega su stajala trojica muškaraca; i kad ih je ugledao, potrča im u susret od vrata šatora i pokloni se do zemlje,
3 i reče: “Adonai, ako sam sada našao milost u tvojim očima, nemoj mimo svog sluge.
4 Neka se donese malo vode, operite noge i odmorite se pod drvetom.
5 I donijet ću zalogaj kruha da okrijepite svoja srca. Poslije toga možeš proći, jer si došao svome sluzi.”
Rekli su: “Učini kako si rekao.”
6 I Abraham požuri u šator k Sari i reče: “Brzo, pripremi tri mjere finog obroka, umijesi i napravi kolače!”
7 Abraham je otrčao do stada, uzeo nježno i dobro tele, dao ga jednom mladiću i on ga je požurio pripremiti.
8 Tako je uzeo maslac i mlijeko i tele koje je pripremio i stavio pred njih; a on je stajao kraj njih ispod drveta dok su jeli.
Primijetite da je Jahve opisan kao Jahve u stihu 1, ali u stihu 2 On je opisan kao čovjek. Ovaj trend zamjenjivosti se nastavlja.
B’reisheet (Postanak) 18:13-23
13 A Jahve reče Abrahamu: “Zašto se Sara nasmijala govoreći: ‘Hoću li roditi dijete kad sam stara?”
14 Je li išta preteško za Jahvu? U određeno vrijeme vratit ću se k vama, prema vremenu života, i Sara će dobiti sina.”
15 Ali Sara je zanijekala, rekavši: “Nisam se smijala”, jer se bojala.
A On je rekao: “Ne, ali si se smijao.”
16 Tada su ljudi ustali odande i pogledali prema Sodomi, a Abraham je otišao s njima da ih pošalje na put.
17 I reče Jahve: “Hoću li sakriti od Abrahama ono što činim,
18 budući da će Abraham sigurno postati velik i moćan narod i svi će narodi na zemlji biti blagoslovljeni u njemu?
19 Jer sam ga poznavao da zapovjedi svojoj djeci i svome ukućanu nakon njega da drže put Jahvin, da čine pravdu i pravdu, da Jahve donese Abrahamu što mu je rekao.”
20 I reče Jahve: “Zato što je vika protiv Sodome i Gomore velika i jer je njihov grijeh vrlo težak,
21 Sad ću sići i vidjeti jesu li sve postupili prema vapaju koji je došao k meni; a ako ne, znat ću.”
22 Tada su se (dvojica) ljudi okrenuli odande i otišli prema Sodomi, ali je Abraham još stajao pred Jahvom.
23 Abraham se približi i reče: “Hoćeš li i ti uništiti pravednika sa zlim?
Nakon što je Avraham molio Jahvinu manifestaciju da spasi grad i svog rođaka Lota, dolazimo do poglavlja 19, gdje se dva ‘čovjeka’ iz stiha 22 ponovno pojavljuju u priči kao glasnici (anđeli).
B’reisheet (Postanak) 19:1
1 Navečer su dva glasnika došla u Sodomu, a Lot je sjedio na vratima Sodome. Kad ih je Lot ugledao, ustao im je u susret i naklonio se licem prema zemlji.
Glasnici su još jednom opisani kao ljudi, u stihu 12.
B’reisheet (Postanak) 19:12
12 Tada su ljudi rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Zete, svoje sinove, svoje kćeri i koga god imate u gradu — vodite ih s ovoga mjesta!
Ljudi su opet opisani kao glasnici u 15. stihu.
15 Kad je jutro osvanulo, glasnici su potaknuli Lota da požuri govoreći: “Ustani, uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš uništen u kazni grada.”
U 16. stihu, dva glasnika odjednom se ponovno vraćaju u ‘muškarci’:
16 I dok je on odugovlačio, ljudi su ga uhvatili za ruku, za ruku njegove žene i za ruke njegove dvije kćeri, jer mu je Jahve bio milostiv, te su ga izveli i stavili izvan grada.
Jahve je taj koji je milostiv prema Lotu. Zapazite još jednom da je Jahve na zemlji taj koji s neba doziva vatru od Jahve (pokazujući nam da postoji barem veći i manji Jahve, ili dva Jahvina).
B’reisheet (Genesis) 19:23-24
23 Sunce je izašlo na zemlju kad je Lot ušao u Zoar.
24 Tada je Jahve zasuo sumpor i oganj na Sodomu i Gomoru od Jahve s nebesa.
Kome se klanjati: i kome se moliti
U Yehoshui (Joshua) 5, Jošui, sinu Nuninu, pojavljuje se Čovjek koji sebe opisuje kao “Zapovjednika Jahvine vojske”. Jošua Ga obožava, ali Mu se ne moli. To je zato što se očitovanje Jahve može obožavati, ali se nikada ne moli. Ovo je vrlo važna točka: uvijek se treba moliti samo Jahvi Ocu, jer je Jahve Otac veći od svih (i sve molitve pripadaju samo Njemu).
Yehoshua (Joshua) 5:13-15
13 I dogodi se, kad je Jošua bio kraj Jerihona, podigao je oči i pogledao, i gle, čovjek je stajao nasuprot njemu s mačem isukanim u ruci. I Jošua priđe k njemu i reče mu: “Jesi li ti za nas ili za naše protivnike?”
14 Zato je rekao: “Ne, ali kao zapovjednik vojske Jahvine sada sam došao.”
A Jošua pade ničice na zemlju, pokloni mu se i reče mu: “Što Adonaj kaže svome sluzi?”
15 Tada zapovjednik Jahvine vojske reče Jošui: “Skini sandale s nogu, jer je mjesto na kojemu stojiš odvojeno.”
Baš kao što je Moše izuo cipele pred gorućim grmom, Jošua je izuo cipele, jer je prisutnost zapovjednika vojske Jahvine razdvojila tlo. Ipak, kao što se Moshe nikada nije molio gorućem grmu, Joshua se nikada nije molio zapovjedniku Jahvinovih vojski.
Ono što bismo trebali naučiti iz ovoga je da, iako trebamo obožavati Ješuu, uvijek se moramo sjetiti da se nikada ne molimo Njemu (već samo Jahvi). Također se nikada ne bismo smjeli moliti nijednom ljudskom biću (ili bilo kojem biću koje nije Jahve nevidljivi Otac). Na primjer, nikada se ne bismo smjeli moliti nikome od apostola, ili Mirjam (Marija).
Budući da nijedno vidljivo očito biće nije nevidljivi Otac na nebu, nijedno zemaljsko biće nije dostojno naših molitava: samo je nevidljivi Otac na prijestolju na nebu dostojan naših molitava.
S Malakimom (anđelima, glasnicima ili izaslanicima) se mora postupati slično kao s ljudima. Iako ih trebamo poštovati, Otkrivenje nam pokazuje da im se nikada ne smijemo moliti, pa čak ni obožavati ih, jer su i oni susluge Svevišnjega.
Hitgalut (Otkrivenje) 22:8-9
8 Sada sam ja, Yochanan, vidio i čuo te stvari. A kad sam čuo i vidio, pao sam da se poklonim pred nogama glasnika koji mi je pokazao ove stvari.
9 Tada mi je rekao: “Pazi da to ne činiš! Jer ja sam tvoj kolega sluga, i tvoja braća proroci, i oni koji se drže riječi ove knjige! Klanjajte se Elohimu (umjesto toga)!”
Evo četiri razine:
| Tko: | obožavanje? | Moliti se? |
| Jahve Oče | Da | Da |
| Manifestacija | Da | Ne |
| Malaha | Ne | Ne |
| narod | Ne | Ne |
Nikada ne bismo trebali obožavati stvorena bića, kao što su Malachim, Miriam (Marija) ili bilo koji od svetaca. Nadalje, dok se trebamo klanjati manifestiranim bićima (kao što je Ješua ili Zapovjednik Jahvinih vojski), nikada im se ne smijemo moliti. Naše molitve pripadaju samo Jahvi Elohimu, koji nas je sve stvorio (i stvara).