U Psalmima 7:17, David nam je rekao da pjeva hvalospjeve imenu Jahve Svevišnjega.
Tehillim (Psalam) 7:17
17 Hvalit ću Jahvu prema njegovoj pravednosti i pjevat ću ime Jahve Svevišnji.
Psalam nam govori da je Jahve visoko postavio one koji znaju (i prizivaju) njegovo ime.
Tehillim (Psalam) 91: 14-16
14 „Budući da je na mene postavio svoju ljubav, ja ću ga izbaviti. Uzvisit ću ga jer je znao Moje ime.
15 On će me pozvati i ja ću mu odgovoriti; Bit ću s njim u nevolji; Ja ću ga izbaviti i počastiti.
16 Dugim životom ću ga zadovoljiti i pokazat ću mu svoje spasenje. “
Joel nam govori da će se, kad velika buduća katastrofa zadesi Izrael, spasiti tko god zazove Jahvino ime.
Yoel (Joel) 2: 32a
32a I dogodit će se da će se spasiti onaj tko zazove Jahvino ime.
Zaharija nam govori da Jahve spašava one koji prizivaju njegovo ime u vrijeme nevolje.
Zaharija 13: 9
9 „Provest ću jednu trećinu kroz vatru, oplemenit ću ih kao što se oplemeni srebro i iskušati ih kao što se ispituje zlato. Oni će zazivati Moje ime, a ja ću im se odazvati. Reći ću: ‘Ovo je Moj narod’; i svaki će reći: ‘Jahve je moj Bog’. “
Jahve nam uvijek iznova govori da će spasiti one koji zazivaju njegovo ime. Stoga, nema li smisla da se na to pozivamo? I kako ga možemo pozvati, osim ako ne znamo što je to?
Međutim, prije nego što razgovaramo o tome kako se Jahve zove, hajde da razgovaramo još malo o tome što je to ‘ime’, prema hebrejskoj misli. Kao i na engleskom, nečije ‘ime’ nije samo fizički zvuk, već i ugled. Evo kako ga Strong -ova hebrejska konkordancija definira:
SZ: 8034 shem (sramota); primitivna riječ [možda radije iz SZ: 7760 kroz ideju o određenom i uočljivom položaju; usporedi SZ: 8064]; naziv, kao znak ili spomen individualnosti; implicitno čast, autoritet, karakter:
KJV – baza,[in-] slava [-ous], nazvan (-d), renomiran, izvještaj.
Sveto pismo nam govori da želimo zadržati dobro ime jer je to naš ugled u svijetu.
Tehillim (Mudre izreke) 22: 1
1 Treba izabrati dobro ime nego veliko bogatstvo; ljubavlju više nego srebrom i zlatom.
Hebrejska riječ za “ime” je “shem” (שֵׁם). Međutim, isti se suglasnici koriste i u dvije druge blisko povezane riječi, “staviti” (“sahm” שִֹם) i “nebesa” (“shamayim” שָּׁמַיִם). Primijetite da je igra riječi ugrađena upravo u hebrejski, jer čitamo da je Jahve rekao Aharonu i njegovim sinovima da stave (שִֹם) Njegov nebeski (שָּׁמַיִם) Ime (שֵׁם) na sinovima Izraelovim, kao njihov blagoslov.
Bemidbar (Brojevi) 6: 22-27
22 I Jahve je razgovarao s Mošeom govoreći:
23 “Reci Aharonu i njegovim sinovima:” Na ovaj način blagoslovite sinove Izraelove. Reci im:
24 „Jahve te blagoslovio i čuvao;
25 Jahve neka obasja tvoje lice i budi milostiv prema tebi;
26 Jahve podigne na tebe lice svoje i da ti mir. “‘
27 “Zato će staviti moje ime na sinove Izraelove i ja ću ih blagosloviti.”
Veličanje i uzvišenje njegova imena toliko su mu važni da je podigao faraona, kako bi se njegovo ime proslavilo kad bi faraon bio oboren.
Šemote (Izlazak) 9:16
16 Ali u tu sam vas svrhu podigao da pokažem svoju moć u vama i da se moje ime objavi po svoj zemlji!
Upravo se to dogodilo. Više od tri tisuće godina nakon što je Jahve srušio faraona, svijet još uvijek čuje kako se to dogodilo u filmovima poput ‘Deset zapovijedi’ i ‘Princ Egipta’. Dakle, opet, ako mu je Jahvino ime toliko važno da čak podiže velike kraljeve, a zatim ih svrgava samo da bi se Njegovo ime proslavilo, onda bismo trebali ne samo znati kako se zove, nego i paziti da ga zovemo po njemu?
U Tanachu (“Starom” savezu) vidimo kako su stari Izraelci pokušavali udovoljiti Stvoriteljevoj želji da se njegovo ime poznaje koristeći ga u svakodnevnim pozdravima. Na primjer, Nova verzija kralja Jamesa kaže nam:
Korijen (Ruth) 2: 4
4 Evo, Boaz je došao iz Betlehema i rekao žetelicama: “Jahve s vama!”
A oni mu odgovoriše: “Jahve te blagoslovio!”
Jasno možemo vidjeti da se Jahvino ime koristilo u svakodnevnim pozdravima još u doba Tanacha. Također vidimo da su ljudi zazivali Jahvino ime u vrijeme Tore.
B’reisheet (Postanak) 12: 8
8 Odatle se preselio na planinu istočno od Betela i podigao svoj šator s Betelom na zapadu i Ajem na istoku; ondje je sagradio Jahvi žrtvenik i zazvao Jahvino ime.
Pa kako je došlo do toga da smo od svakodnevnog pozdravljanja (u davna vremena) u svakodnevnim čestitkama (u davna vremena) koristili Jahvino ime, da ljudi ili ne znaju Jahvino ime ili im je rečeno da ga ne koriste?
Treća zapovijed vrlo nam izričito govori da ne uzimamo uzalud Jahvino ime. Većina ljudi upoznata je s izvedbom sličnom onoj u verziji Novog kralja Jakova, s imenom ‘Lord’ umjesto Jahvinim imenom:
Šemote (Izlazak) 20: 7
7 “Ne uzimaj uzalud ime Gospodina, svog Boga, jer Gospodin neće držati bez krivice onoga koji uzalud uzima njegovo ime.”
NKJV
Međutim, je li u redu koristiti ime ‘Gospodin’ umjesto Jahve? Mnogi vjernici znaju da zapovijed ne uzimati Njegovo ime uzalud znači ‘ne lagati se lažno’, a također ‘ne koristiti Njegovo ime na bezobrazan način’. Međutim, ovdje postoji i dublja razina značenja.
Riječ “uzalud” je Strongov OT #7722, “lashav” (לשוע). Strong’s nam govori da ova riječ znači ‘pustoš’. To se može dogoditi kad se nešto pusti ‘ležati u ruševinama’ ili kad se ‘učini beskorisnim’, možda prijevarom.
Strong’s OT: 7723 shav ‘(shawv); ili shav (šav); iz istoga kao i OT: 7722 u smislu pustoš; zlo (kao destruktivno), doslovno (propast) ili moralno (osobito lukavstvo); figurativno idolopoklonstvo (kao lažno, subjektivno), beskorisnost (kao varljiv, cilj; također adverbijalno, uzalud):
Ako smo spremni to prihvatiti, ovo pokazuje da treća zapovijed nije samo zapovijed da se zloupotrebljava Božansko Ime. Umjesto toga, također nam zapovijeda da ne dopustimo da Božansko ime postane „pusto “, da „leži u ruševinama“ ili da „postane beskorisno“ zbog nedostatka uporabe ili prijevarom. Međutim, ako smo spremni to prihvatiti, mnogi vjernici upravo to čine, možda potpuno nesvjesno ili nenamjerno.
Ovo može biti teško uočiti dok čitamo Sveto pismo na engleskom jeziku, jer engleska značenja imaju tendenciju kamuflirati prava značenja na hebrejskom. Međutim, kada proučavamo Sveto pismo na izvornom hebrejskom, otkrivamo da Stvoriteljevo ime nije samo ‘Gospodin’ – već da ‘Gospodin’ ima potpuno drugo značenje (a ne dobro). Kao što ćemo vidjeti kasnije, “Gospodin” je potpuno drugo božanstvo.
| Jeremija 23: 26-27 26 Dokle će to biti u srcu proroka koji prorokuju laži? Oni su doista proroci prijevare vlastitog srca, 27 koji pokušavaju natjerati Moj narod da zaboravi Moje ime svojim snovima koje svi govore svom susjedu, kao što su njihovi očevi zaboravili Moje ime za Baala |
26 עַד מָתַי הֲיֵשׁ בְּלֵב הַנְּבִאִים נִבְּאֵי הַשָּׁקֶר | וּנְבִיאֵי תַּרְמִת לִבָּם: 27 הַחֹשְׁבִים לְהַשְׁכִּיחַ אֶת עַמִּי שְׁמִי בַּחֲלוֹמֹתָם אֲשֶׁר יְסַפְּרוּ אִישׁ לְרֵעֵהוּ | כַּאֲשֶׁר שָׁכְחוּ אֲבוֹתָם אֶת שְׁמִי בַּבָּעַל |
Jeremija nam govori da su naši očevi zaboravili Jahvino ime za ime drevnog kanaanskog božanstva Ba’ala (בָּעַל). Kao što ćemo vidjeti, ime Ba’al znači upravo ‘gospodar’.
SZ: 1168 Ba`al (bah’-al); isto kao i SZ: 1167; Baal, feničko božanstvo: -Baal, (množina) Baalim.
Kada pogledamo referencu na OT: 1167, vidimo da ime Ba’al može značiti ‘gospodar’.
SZ: 1167 ba`al (bah’-al); od SZ: 1166; majstor; dakle, muž ili (figurativno) vlasnik (često se koristi s drugom imenicom u izmjenama ovog potonjeg značenja):
KJV – strijelac, brbljavac, ptica, kapetan, glavni čovjek, saveznik, moraju učiniti, sanjar, oni kojima je to potrebno, bijesni, oni koji su mu dani, veliki, dlakavi, onaj koji to ima, ima, konjanik, muž, gospodar, čovjek, oženjen, gospodar, osoba, zakleti, oni od.
Zapravo, Ba’al (בַּעַל) izraz je koji se obično koristi za svakog gospodara, vlasnika ili ‘gospodara’ kuće. Na primjer, u Izlasku 22: 8, “gospodar kuće” je “ba’al ha-beit” (בַּעַל הַבַּיִת).
| Izlazak 22: 8 8 Ako se lopov ne pronađe, tada će se gospodar kuće dovesti do sudaca da provjeri je li stavio svoju ruku u robu svog susjeda |
7 לֹא יִמָּצֵא הַגַּנָּב והַגַּנָּב בַּעַל הַבַּיהַבַּ אֶל הָאֱלֹהִים | לֹא שָׁלַח י וָד בִּמְלֶאכֶת רֵעֵהוּ |
Ali ako je Ba’al uobičajena titula za gospodara ili vlasnika, zašto onda Jahve ne želi da koristimo ovu titulu s obzirom na Njega? To je zato što to nije Njegovo ime.
Jahvino ime nije ‘Gospodar’, ‘Gospodin’ ili ‘Bog’ ništa više nego ‘Predsjednik’ ili ‘Premijer’ nije ime bilo kojeg ljudskog bića. Iako bismo mogli pomisliti da poštujemo čovjeka nazvati ‘gospodine predsjednikom’, ako nas tada zamoli da ga zovemo imenom (a ne titulom), ali ipak ga zovemo ‘predsjednik’ (ili ‘premijer’) , tada mu zapravo iskazujemo nepoštovanje, jer ga ne slušamo, niti ga slušamo.
Postoje i drugi razlozi. Ba’al je općenito priznato kao ime drevnog kanaanskog božanstva. Korištenje imena Ba’al u odnosu na Jahvu znači nazvati Ga imenom idola, no to je ono što mnogi vjernici rade. Budući da ‘Gospodar’ znači Ba’al, kad Jahvu nazivamo imenom ‘Gospodar’, dopuštamo da njegovo ime leži u ruševinama, a njegovo ime zbog prijevare postaje beskorisno. To je ono što nam treća zapovijed kaže da ne činimo.
Hošea nam također govori da su naši očevi zaboravili Jahvino ime za Ba’ala (Gospoda). Čini se da to ukazuje na to da se radi o dva različita božanstva. On također kaže da, kad budemo odvedeni k Njemu u braku, da Ga više nećemo zvati ‘Gospodin’, već “Ishi” (Moj Čovjek).
| Hošeja 2: 16-17 16 “I bit će toga dana”, kaže Jahve, “da ćete me zvati ‘Ishi’ (Moj čovjek), i da me više nećete zvati ‘Moj Baal’ (Moj Gospodar), 17 Jer izvadit ću iz njezinih usta imena Baalovih, i više ih se neće sjećati po imenu |
16 וְהָיָה בַיּוֹם הַהוּא נְאֻם יְהוָה תִּקְרְאִי אִישִׁי | וְלֹא תִקְרְאִי לִי עוֹד בַּעְלִי: 17 וַהֲסִרֹתִי אֶת שְׁמוֹת הַבְּעָלִים מִפִּיהָ | וְלֹא יִזָּכְרוּ עוֹד בִּשְׁמָם |
Jahve ne želi da ga njegova nevjesta naziva ‘Baal’ (Gospodine). Želi da ga Njegova mladenka zove ‘Ishi’ (Moj Čovjek), jer u ovo ime ima više intimnosti.
Dakle, ako se naš Stvoritelj ne voli zvati ‘Gospodin’, kako se onda zove naš Stvoritelj? Svakako moramo znati kako se On zove, ako želimo hvaliti Njegovo ime i učiniti ga poznatim po svoj zemlji.
Postoji argument da je Stvoriteljevo ime “Ja jesam”, a postoje i argumenti za druge pravopisne i izgovore za Stvoriteljevo ime. Međutim, Jahve nam govori da se On zove Jahve. Kaže nam da je ovo Njegovo ime zauvijek i da je to spomen na sve naše generacije.
| Izlazak 3:15 15 Osim toga, Elohim je rekao Mošeu: “Tako ćeš reći sinovima Izraelovim:” Jahve, Bog vaših otaca, Avrahamov Bog, Bog iz Yitzhaka i Bog Jakovljev, poslao me k vama. Ovo je Moje ime zauvijek, i ovo je Moje sjećanje na sve naraštaje. |
וַיֹּאמֶר עוֹד אֱלֹהִים אֶל מֹשֶׁה כֹּה תֹאמַר אֶל בְּנֵי יִשְׂרָאֵל יְהוָה אֱלֹהֵי אֲבֹתֵיכֶם אֱלֹהֵי אַבְרָהָם אֱלֹהֵי יִצְחָק וֵאלֹהֵי יַעֲקֹב שְׁלָחַנִי אֲלֵיכֶם | זֶה שְּׁמִי לְעֹלָם וְזֶה זִכְרִי לְדֹר דֹּר |
Sjećajući se da hebrejski čita zdesna nalijevo, ime Jahve piše se Yod-Hay-Vav-Hay (יהוה). Ne postoji način da se ovo izgovori kao ‘Gospodin’.
Većina mainstream komentatora donijela je izgovor za יהוה kao ‘Jehova’. Međutim, to ne može biti točno jer u hebrejskom nikada nije bilo slova ‘J’ (ili zvuka ‘J’).
Budući da nam treća zapovijed govori da ne dopustimo da Njegovo ime leži u ruševinama, i budući da nam Jahve kaže da neće držati za krivicu nikoga tko zloupotrijebi Njegovo ime, prirodno je da postoji velika strastvena rasprava o tome kako se Njegovo ime najbolje izgovara . Ne osporavam ničije osobno uvjerenje o tome kako će se izgovarati Jahvino ime, sve dok daju sve od sebe i osjećaju se osuđeno.
Postoji nekoliko tradicionalnih izgovora za יהוה , ali glavni izgovori su ‘Yahweh’, ‘Yahuweh’, ‘Yehovah’ i drugi. Dolazi do velikih poteškoća jer treće slovo (ו) može zvučati ili kao „oo“ (slovo U), „W“ ili kao „V“, ovisno o kontekstu.
י Pismo Yod. Zvuči kao “da”
ה Pismo Hay. Zvuči kao “h” (H)
ו Slovo Vav. Zvuči kao “oo”, “w” ili “v”
ה Pismo Hay. Zvuči kao “h” (H)
Možda se devedeset posto svih hebrejskih učenjaka slaže s tim imenom יהוה vjerojatno se ispravno izgovara ili ‘Yahweh’ ili ‘Yahuweh.’ Tako i Samarjani i dalje izgovaraju Njegovo ime.
Alternativno, ako vjerujemo da su samoglasničke točke u masoretskom tekstu (moderni hebrejski Tanach) točne, tada bismo vjerojatno vjerovali da se njegovo ime izgovara ‘Yehovah’ (יְהוָה) jer je to zvuk koji suglasnici i samoglasnik pokazuju (יְהוָה) napraviti.
יְ Zvuči kao “yee” ili “yuh”
ה Zvuči kao “h” (pretpostavlja se zvuk “o”)
וָ Zvuči kao “va”
ה Završni zvuk “h” (meko)
Međutim, budući da se samoglasničke točke u hebrejskim dokumentima ne pojavljuju sve do srednjeg vijeka, ovo je čitanje vrlo sumnjivo i ne može se dokazati.
Bez samoglasnika, Jahve ili Jahuve je najvjerojatnije čitanje. Međutim, budući da nitko zapravo ne zna (ili ne može znati) točno kako se izgovara Jahvino ime, ne osporavam nikoga tko se osjeća osuđenim zbog drugačijeg izgovora. Zapravo, može se dogoditi da je Jahve izgovor svog imena namjerno ostavio nejasnim, kako bi mogao vidjeti kako se njegov narod ponaša jedni prema drugima kada postoji važna tačka neslaganja.
Mesijino ime
Sveto pismo nam također govori da postoji samo jedno ime dano pod Nebom među ljudima, po kojem ljudi moraju biti spašeni.
Ma’asim (Djela apostolska) 4:12
12 Niti u drugom postoji spas, jer nema drugog imena pod nebom danog među ljudima po kojem se moramo spasiti. “
Na Zapadu se naš Mesija obično naziva ‘Isus Krist’. Međutim, naslov ‘Krist’ nije hebrejski izraz. Budući da su Grci ugradili strane elohime (g-ds) u svoj panteon, a budući da se Aleksandrovo carstvo proširilo sve do Indije, postoje neke spekulacije da bi izraz ‘Krist’ mogao biti izvedenica ‘Krišna’, hinduističkog rata bog.
Hebrejski izraz za Mesiju je ‘Mashiach’ (מְשִׁיחַ), a odnosi se na nekoga tko je pomazan za određeni zadatak ili ulogu. Kralj David i kralj Shaul također su bili pomazanici.
| Samuelova 26:16 16 Ovo što ste učinili nije dobro. Dok je Jahve živ, zaslužujete smrt, jer niste čuvali svog gospodara, Jahvin pomazanik |
(16) לֹא טוֹב הַדָּבָר הַזֶּה אֲשֶׁר עָשִׂיתָ חַי יְהוָה כִּי בְנֵי מָוֶת אַתֶּם אֲשֶׁר לֹא שְׁמַרְתֶּם עַל אֲדֹנֵיכֶם עַל מְשִׁיחַ יְהוָה |
Oni koji govore engleski imaju tendenciju malo stavljati naglasak na riječi i njihove zvukove, obično vjerujući da su imena općenito nevažna: Shakespeare je rekao da “Ruža pod bilo kojim drugim imenom miriše jednako slatko”. Međutim, ovo nije Sveto pismo. U hebrejskoj misli riječi i njihovi zvukovi vrlo su važni, jer je Stvoritelj riječima stvorio svijet. U znanosti se ‘teorija struna’ sada koristi za objašnjenje kako je sva materija u biti samo energija koja rezonira na određenim frekvencijama: drugim riječima, na različitim zvučnim vibracijama. Ako promijenite određenu frekvenciju na kojoj rezonira energija, energija poprima drugačiji oblik. Drugim riječima, ako netko promijeni zvuk, mijenja i prirodu stvari. Tako je i s Mesijinim imenom.
Ime ‘Isus’ ne može biti Mesijino pravo hebrejsko ime, jer u hebrejskom jeziku nikada nije bilo slova ‘J’ (ili bilo kojeg zvuka ‘J’). Međutim, ako postoji samo jedno ime pod nebom dano među ljudima po kojem se moramo spasiti, koje je onda to ime?
Hebreji svojoj djeci obično daju biblijska imena, a u Verziji kralja Jakova postoje dvije zanimljive pogreške u pisanju koje nam pokazuju da je Mesija zapravo dobio isto ime kao Jošua, sin Nunov, jer koriste ime ‘Isus’ za upućivanje na stvari koje Joshua, Nunov sin.
Ma’asim (Djela apostolska) 7:45 KJV
45 Što su i naši očevi koji su došli poslije doveli s Isusom[sic] u posjed pogana, koje je Bog izvukao pred lice naših otaca, do Davidovih dana.
KJV
Ivrim (Hebreji) 4: 8 KJV
8 Jer ako Isus[sic] da im je dao odmor, ne bi poslije govorio o drugom danu.
KJV
Oba ova odlomka koriste ime ‘Isus’, ali govore o stvarima koje se odnose na životnu priču Jošue, sina Nuna. Međutim, budući da su prevoditelji koji su izvadili spise Obnovljenog saveza iz izvornog hebrejskog i/ili aramejskog jezika (te ih preveli na grčki) vjerojatno imali vrlo malo znanja o Tanachu (‘Starom’ savezu), vjerojatno su pogrešno uzeli referencu na Joshuu kao upućivanje na Mesiju.
Yehoshua, Nunov sin, izvorno se zvao ‘Hoshea’ (הוֹשֵׁעַ), što znači ‘spasenje’ (Brojevi 13: 8, 16). Međutim, Moše (Mojsije) je Hošeu nazvao ‘Jah-Hošea’ (יְהוֹשׁוּעַ). Ovo ime znači niz različitih stvari, uključujući ‘Jahve spašava’ i ‘Jahvin spas’.
| Brojevi 13: 16b 16b Moše je nazvao Hošeju, Nunovog sina, Jehošuom |
16 וַיִּקְרָא מֹשֶׁה לְה לְהוֹשֵׁעַ בִּן נוּן יְהוֹשֻׁעַ: |
Primijetite kad je Moshe preimenovao Hosheu u ‘Yah-Hoshea’, svi su se samoglasnici promijenili. ‘Yah’ je postalo ‘Yeh’, a ‘Hoshea’ je postalo ‘Hoshua.’ Pa ipak, budući da hebrejska gramatika djeluje drugačije od gramatike engleske, ovo ime i dalje znači ‘Jahuve spašava’ ili ‘Jahvin spas’.
Hebreji često skraćuju imena jer cijene ekonomiju napora. Joshuino ime napisano je samo u svom punom obliku od šest slova (יְהוֹשׁוּעַ) dvaput. Pojavljuje se jednom u Ponovljenom zakonu 3:21, a zatim u Sucima 2: 7, gdje je napisano oboje u obliku od šest slova (יְהוֹשׁוּעַ) i u skraćenom obliku od pet slova (יְהוֹשֻׁעַ). To nam pokazuje da su u hebrejskoj misli kontrakcije ‘košer’.
| Suci 2: 7 7 Tako je narod služio Jahvi sve dane Jošuine i sve dane starješina koji su nadživjeli Jošuu, koji su vidjeli sva Jahvina velika djela koja je učinio za Izrael ַ |
יַּעַבְדוּ הָעָם אֶת יְהוָה כֹּל יְמֵי יְהוֹשֻׁעַ | וְכֹל יְמֵי הַזְּקֵנִים אֲשֶׁר הֶאֱרִיכוּ יָמִים אַחֲרֵי יְהוֹשׁוּעַ אֲשֶׁר רָאוּ אֵת כָּל מַעֲשֵׂה יְהוָה הַגָּדוֹל אֲשֶׁר עָשָׂה לְיִשְׂרָאֵל |
Budući da se glasovne točke mijenjaju, יְהוֹשׁוּעַ i יְהוֹשֻׁעַ obje se izgovaraju na isti način.
Međutim, dok se drevni izgovor Jošuinog imena u Tanachu nikada nije promijenio, suvremena upotreba Joshuinog imena se promijenila.
Ranije smo vidjeli kako su Izraelci u davna vremena držali treću zapovijed (ne dopustiti da Njegovo ime leži u ruševinama) govoreći Njegovo ime u pozdravima i blagoslovima (kao u Ruti 2: 4). Nadalje, svećenstvu je rečeno da blagoslovi djecu Izraela naglas u Jahvino ime.
Bemidbar (Brojevi) 6: 22-27
22 And יהוה razgovarao s Mojsijem govoreći:
23 “Reci Aharonu i njegovim sinovima:” Na ovaj način blagoslovite sinove Izraelove. Reci im:
24 ” יהוה blagoslovio vas i čuvao;
25 יהוה učini da Njegovo lice zasja nad tobom,
I budi milostiv prema tebi;
26 יהוה podigni lice svoje na sebe i daj ti mir. “‘
27 “Zato će staviti moje ime na sinove Izraelove i ja ću ih blagosloviti.”
Kad su Židovi otišli u progonstvo u Babilon, levitska svećenička loza izgubljena je. Budući da je netko morao duhovno služiti Židovima, nastao je rabinski red. Međutim, rabinski red također je u ovo doba donio veliki broj drugih umjetničkih tradicija u judaizam.
Marduk je bio glavni elohim (gd) Babilonaca. Za vrijeme dok je Juda bio u izgnanstvu, Babilonci su smatrali Mardukovo ime toliko ‘svetim’ da se nije moglo izgovoriti. Umjesto toga, ljudi su ga trebali zvati ‘Bel’ (što znači ‘Gospodin’). Usporedimo li ovaj babilonski izraz Bel (Gospodin) s Ba’alom (Gospodin), možemo vidjeti da su oboje ista riječ (Gospodin).
Iako povijest ne bilježi kako se to dogodilo, legenda kaže da su Babilonci ismijavali Izraelce jer su glasno izgovorili Jahvino ime, nazivajući ih ‘Yahoos’. Budući da su rabini smatrali da je važno spriječiti da se Jahvino ime uzalud uzme (čak i od Babilonaca), donijeli su presudu da se Jahvino ime više ne može izgovarati. Umjesto toga, odlučili su da Židovi trebaju koristiti zamjenski izraz ‘Adonai’ (Učitelj), a izraz HaShem (Ime) odobren je kao zamjena. Pa ipak, zamjena pojma Učitelj ili Gospodin prelazi preko namjere Treće zapovijedi, koja nam govori da ne dopustimo da Jahvino ime leži u ruševinama, i da ga ne čini beskorisnim, bilo zbog nedostatka upotrebe, bilo prijevarom (ili zamjenom).
Strong’s OT: 7723 shav ‘(shawv); ili shav (šav); iz istoga kao i SZ: 7722 u smislu pustoši; zlo (kao destruktivno), doslovno (propast) ili moralno (osobito lukavstvo); figurativno idolopoklonstvo (kao lažno, subjektivno), beskorisnost (kao varljivo, objektivno; također adverbijalno, uzalud):
Ostvarivši korak dalje, rabini su također promijenili Joshuino ime. U hebrejskoj misli imena koja počinju na יה (‘Jah’) ili יהו (‘Yahu’ ili ‘Yeho’) smatra se da sadrže Božansko ime. Stoga su, možda i iz najboljih namjera, spriječili uzaludno uzimanje Jahvinog imena, rabini su odlučili da svako ime koje počinje s יה ili יהו (kao npr יהושע) treba imati sijeno (ה) uklonjeno. Tako je Jošuino ime יְהוֹשֻׁעַ poprimio drugačiji oblik.
Kao što smo vidjeli u Sucima 2: 7, Jošua se ime piše na dva različita načina: יְהוֹשֻׁעַ i יְהוֹשׁוּעַ. Korištenjem obrasca od šest slova, ali brisanjem slova Hay i Vav (הוֹ) kako bi se sakrilo Jahvino ime, Jošuino ime se zatim piše ישוע, a zbog pravila hebrejske gramatike mijenjaju se i glasovne točke.
יְהוֹשֻׁעַ = Yehoshua
יְהוֹשׁוּעַ = Yehoshua
יהושוע = Yehoshua
יֵשׁוּעַ = Ješua
Ovaj skraćeni oblik od četiri slova, ‘Yeshua’ (יֵשׁוּעַ) je onaj koji se obično koristi u Svetom pismu nakon babilonskog izgnanstva. Na primjer, Ezra 3: 2 objašnjava kako je Ješua, sin Jehotzadakov, prvi veliki svećenik Drugoga hrama, sagradio oltar Jahvi.
| Ezra 3: 2 2 Tada su ustali Ješua, sin Yotzadakov, i njegova braća, svećenici, i Zerubbabel, sin Shealtielov i njegove braće, i sagradili oltar Izraelovog Boga, kako bi na njemu prinesli žrtve paljenice, kako je zapisano u Tori Moše. , Elohimov čovjek |
וַיָּקָם יֵשׁוּעַ בֶּן יוֹצָדָק וְאֶחָיו הַכֹּהֲנִים וּזְרֻבָּבֶל בֶּן שְׁאַלְתִּיאֵל וְאֶחָיו וַיִּבְנוּ אֶת מִזְבַּח אֱלֹהֵי יִשְׂרָאֵל | לְהַעֲלוֹת עָלָיו עֹלוֹת כַּכָּתוּב בְּתוֹרַת מֹשֶׁה אִישׁ הָאֱלֹהִים |
Ponekad oni koji ne govore hebrejski odbacuju ideju da ime Yehoshua može započeti zvukom ‘Yeh’. Ovaj se argument obično temelji na Ivanu 5:43, koji nam govori da je Ješua došao u ime svog Oca.
Yochanan (Ivan) 5:43
43 “Došao sam u ime Oca svojega, a vi me ne primate. Ako drugi dođe u svoje ime, primit ćete ga. ”
Prema ovom pravcu zaključivanja:
1. otkako je Yeshua došao u ime svog oca Yahuweha i od
2. Yahuwehovo ime tada počinje s ‘Yah’ kada se piše na engleskom
3. Yeshuaino ime također mora počinjati s ‘Yah’ (a ne s ‘Yeh’) na engleskom; i stoga
4. pravopis Yeshua je pogrešan, a oni koji prizivaju ime Yeshua nisu spašeni, prema diktatima Djela 4:12.
Ma’asim (Djela apostolska) 4:12
12 “Niti u drugom postoji spas, jer nema drugog imena pod nebom danog među ljudima po kojem se moramo spasiti.”
Problem je u tome što se hebrejski izgovor ne pridržava engleskih gramatičkih pravila. Nadalje, čak i ako hipotetički jest, engleski dodjeljuje različite zvukove istoj riječi kada se stavi u različite kontekste. Na primjer, riječ “moćan” zvuči drugačije kada je dio veće riječi “svemoguć”. Također, dipthong “ough” poprima različite izgovore kada se koristi u riječima “grana”, “kašalj”, “kroz” i “korito”. Na sličan način se mogu promijeniti i samoglasnički glasovi dodijeljeni različitim suglasnicima na hebrejskom, kada se promijene suglasnici unutar riječi.
Ako čitamo Ivan 5:43 u širem kontekstu, možemo također prikupiti važan kontekstualni znak:
Yochanan (Ivan) 5: 43-44
43 “Došao sam u ime Oca svojega, a vi me ne primate. Ako drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti.
44 Kako možete vjerovati koji primate čast jedni od drugih i ne tražite čast koja dolazi od jedinog Boga? “
U kontekstu, kada je Yeshua rekao da je došao u ime svog Oca, nije vjerojatno mislio na izgovor. Dapače, vjerojatno je govorio da je došao u čast, autoritet i karakter svog Oca.
SZ: 8034 shem (sramota); primitivna riječ [možda radije iz SZ: 7760 kroz ideju o određenom i uočljivom položaju; usporedi SZ: 8064]; naziv, kao znak ili spomen individualnosti; implicitno čast, autoritet, karakter:
KJV – baza, [in-] slava [-ous], nazvan (-d), renomiran, izvještaj.
Vjerojatno je to i ideja časti i autoriteta na koju se Yeshua pozivao u Velikom povjerenstvu.
Mattithyahu (Matej) 28: 18-20
18 Tada je došao Ješua i obratio im se govoreći: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 „Idite dakle i učinite učenicima sve narode, uronivši ih u Moje ime*,
20 učeći ih da drže sve što sam vam naredio; i gle, ja sam s tobom uvijek, čak do svršetka svijeta. “Amein.
[*Zašto zaranjamo samo u Yeshuaino ime, pogledajte „ Uranjanje samo u Yeshuaino ime , ”U Nazaretske studije svetih spisa, svezak 3 .]
Neki smatraju da je, budući da je izvorni oblik imena Ješua imao pet ili šest slova, oblici od pet ili šest slova prikladniji. Stoga, čak i ako se muškarac Richard odluči nazvati bogatim, trebali bismo ga nazvati punim imenom, Richard, iz časti i poštovanja. To nikada ne može biti pogrešno, ali budući da je oblik od četiri slova יֵשׁוּעַ bio onaj koji se obično koristio za vrijeme života Ješue, logično je da je to ime koje je sam nazvao. To je isto kao što bi pravo ime čovjeka na engleskom moglo biti Richard, dok bi ga prijatelji mogli zvati Richard, Rich, Rick ili Dick. Bilo koji ili svi od njih su Richardovo ime ako se odluči nazvati njima, ali budući da je Yeshua odgojena u Drugom hramskom razdoblju, i budući da se za ime Yeshua smatralo (i smatra se) da ima Jahuwehovo ime, to je vjerojatno ime Yeshua zvao se.
Međutim, rabini uče akronim koji ima namjeru biti kleveta protiv Yeshua -inog imena, pa se ova kratica ne koristi. Skraćenica je ‘Yeshu’ (ישו ili יש”ו), a označava “y’mach shemi v’zichro” (יִמַּח שְׁמוֹ וְזִכְרוֹ), što znači: “Neka se Njegovo ime i sjećanje izbrišu.” Iako ne možemo odobriti ovaj akronim, zanimljivo je da bi rabini koristili akronim koji podsjeća na ime Ješua s četiri slova. Čini se da sličnost ove zamjene podržava ideju da je Yeshua tijekom svog života prošao kroz kratko ime od četiri ettera.
Svakako bismo trebali izbjegavati rabinske uvrede poput ‘Yeshu’, ali bismo također trebali ‘davati milost’ drugima u vezi s njihovom upotrebom imena. Iako cijenimo činjenicu da nam je Jahve otkrio svoje ime, jedino snagom Ruach HaQodesha (izdvojenog duha) bilo koje ljudsko biće ikada započinje s Jahvinim ili Ješuinim imenom. Dakle, dokle god izgovaraju imena dok se osjećaju osuđenima, tko smo mi da se svađamo?
Kao što kaže izreka naših očeva: Ljude nije briga koliko znamo, sve dok ne znaju koliko nam je stalo.
Mattithyahu (Matej) 5:16
16 “Neka vaše svjetlo tako zasja pred ljudima da mogu vidjeti vaša dobra djela i slaviti vašeg Oca na nebu.”
Ljubav je srce Tore. Ako ne pokažemo ljubav prema svojoj braći kad s njima raspravljamo o svojim uvjerenjima o imenima, što će onda naša braća misliti? A ako nismo voljni pružiti naklonost ili ‘milost’ drugima, koji je onda duh u nama?
Svi bismo se trebali moliti da budemo ispunjeni samo Njegovom ljubavlju i brigom, tako da iz nas zasvijetli kao svjedok kada raspravljamo o svojim uvjerenjima: i ostavimo sud o tome je li netko drugi spašen do jedinoga koji je osposobljen je za suđenje.
U ime Ješua,
Amein.