Kada me je Jahve pozvao u pokret dvije kuće (ili hebrejske korijene) 1999. godine, shvatio sam da je razlog zašto nismo imali odvojeno svećenstvo ili kler taj što smo svi dio kraljevskog svećeništva koje je apostol Kepha (Petar) o tome govori u 1. Petrovoj 2:9.
Kefa Alef (1. Petrova) 2:9
9 Ali vi ste izabrani naraštaj, kraljevsko svećenstvo, izdvojeni narod, Njegov vlastiti poseban narod, da možete naviještati hvale Onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo…
Kefa se poziva na Izlazak 19:5-6, gdje Jahve kaže da ćemo, ako doista budemo poslušali Njegov glas i držati njegov savez, za Njega biti kraljevstvo svećenika i odvojeni narod.
Šemote (Izlazak) 19: 5-6
5 Sada, dakle, ako doista budeš poslušan Moj glas i držiš Moj savez, tada ćeš mi biti posebno blago iznad svih ljudi; jer je sva zemlja Moja.
6 I bit ćeš mi kraljevstvo svećenika i izdvojeni narod.’ Ovo su riječi koje ćeš govoriti sinovima Izraelovim.”
Međutim, samo zato što nas Jahve poziva da budemo kraljevstvo svećenika i odvojena nacija, to ne znači da nam ne treba odvojeno svećenstvo. Da bismo razumjeli što to znači i zašto je to tako, pogledajmo povijest izraelskih odvojenih (odvojenih) svećeništva.
U Vlada Tore vidjeli smo da je Jahve ubio sve prvorođene u Egiptu u vrijeme prve Pashe. U to je vrijeme Jahve također naredio da mu se posvete svi prvorođeni muškarci.
Šemote (Izlazak) 13:1-2
1 Tada je Jahve razgovarao s Mošeom, govoreći:
2 “Posveti mi sve prvorođene, sve što otvara utrobu među sinovima Izraelovim, od čovjeka i od životinje, moje je.”
Prvorođeni ljudi trebali su postati odvojeno svećenstvo, ali primijetite da je Jahve zapovjedio ovu posvetu u Izlasku 13, što je šest poglavlja prije Izlaska 19, gdje je Jahve rekao da ćemo, ako budemo poslušali Njegov glas i držati Njegov savez, biti Njega kraljevstvo svećenika i odvojeni narod. To nam pokazuje da kada je Jahve rekao da će Izrael biti kraljevstvo svećenika i odvojena nacija, već je postojalo odvojeno svećenstvo. To nam pokazuje da ni Izlazak 19:5-6 ni 1 Petrova 2:9 ne znače da ne bismo trebali imati odvojeno svećenstvo.
Kasnije, u Brojevima 3, tijekom grijeha sa zlatnim teletom, prvorođeno svećenstvo nije se uspjelo suprotstaviti ljudima u njihovom grijehu. Međutim, Leviti su se suprotstavili ljudima u njihovom grijehu, pa je Jahve naredio da se leviti razdvoje kao Njegovo novo svećenstvo.
Bemidbar (Brojevi) 3:12-13
12 „Sada, evo, ja sam uzeo levite između sinova Izraelovih umjesto svakog prvorođenca koji otvara utrobu među sinovima Izraelovim. Zato će leviti biti Moji,
13 jer su svi prvorođeni Moji. Na dan kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, posvetio sam sebi sve prvorođene u Izraelu, i čovjeka i stoku. Oni će biti Moji: ja sam Jahve.”
To nam pokazuje da iako Jahve želi da cijeli Izrael bude kraljevsko svećenstvo i odvojena nacija, On i dalje želi odvojeno svećenstvo. Ako se neki danas ne slažu s ovim, tako je bilo i u vremenima Tore. Na primjer, u Brojevima 16, izvjesni levit po imenu Korah podigao je ustanak protiv Mošea i Aharona, govoreći da nije u redu da budu razdvojeni, jer je cijeli narod već bio odvojen.
Bemidbar (Brojevi) 16:1-3
1 Korah, sin Izharov, sina Kehata, sina Levijeva, s Datanom i Abiramom, sinovima Eliabovim, i On sinom Peletovim, sinovima Rubenovim, uze ljude;
2 I ustali su pred Mošea s nekima od sinova Izraelovih, dvjesto pedeset poglavara zajednice, predstavnika skupštine, poznatih ljudi.
3 Okupili su se protiv Mošea i Aharona i rekli im: “Previše preuzimate na sebe, jer je sva zajednica odvojena, svaki od njih, a Jahve je među njima. Zašto se onda uzdižete iznad skupštine? Jahve?”
Korahova pogreška bila je u tome što, iako je cijeli Izrael odvojen, postoje različiti stupnjevi odvojenosti i različite uloge koje treba ispuniti u svećeništvu. Jahve želi da se te uloge priznaju i poštuju, jer kada se te razlike u dužnostima prepoznaju i poštuju, to vodi do reda u naciji. Ovo načelo se ne primjenjuje samo na Tanach (“Stariji” savez), već i na Obnovljeni savez.
Qorintim Aleph (1 Korinćanima) 14:40
40 Neka se sve radi pristojno i u redu.
Budući da su Korah i njegovi ljudi odbacili Jahvinu naredbu, stradali su.
Bemidbar (Brojevi) 16:32-33
32 I zemlja otvori svoja usta i proguta ih, s njihovim kućama i svim ljudima s Korahom, sa svim njihovim dobrima.
33 Tako su oni i svi oni s njima sišli živi u jamu; zemlja se zatvorila nad njima i izginuli su iz zajednice.
Mnogi Mesijanci vjeruju da je Ješua došao ukinuti koncept odvojenog svećenstva i zamijeniti ga neorganiziranom masom vjernika. Ovo je ozbiljna pogreška, jer ćemo vidjeti da se ista načela odvajanja i diferencijacije uloga za svećeništvo primjenjuju u Obnovljenom savezu, kao i u Tanachu. Na primjer, u Mateju 4:18-22 vidimo da Ješua zove svoje buduće melkisedekovske svećenike, koji ostavljaju svoje živote u svijetu, ostavljaju svoje očeve i slijede ga.
Mattityahu (Matej) 4: 18-22
18 Ješua je hodajući Galilejskim morem ugledao dva brata, Šimona zvanog Kefa i Andreja, njegova brata, kako bacaju mrežu u more; jer su bili ribari.
19 Tada im reče: “Pođite za mnom i učinit ću vas lovcima ljudi.”
20 Odmah su napustili mreže i krenuli za njim.
21 Nastavljajući odande, On[Yeshua] vidio druga dva brata, Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana njegova brata, u čamcu sa svojim ocem Zebedejem, kako krpaju svoje mreže. Pozvao ih je,
22 Odmah su napustili čamac i oca i pošli za njim.
To nam pokazuje da, dok je cijeli Izrael odvojen, Yeshua želi svećenike koji će mu služenje staviti iznad svega i svega ostalog na svijetu, uključujući posao i obitelj. Isti stav nalazimo u Luki 14:26-33, gdje nam Ješua govori da moramo napustiti sve što imamo da bismo bili Njegovi učenici.
Luka (Luka) 14: 26-33
26 “Ako netko dođe k meni i ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, da, i svoj život, ne može biti moj učenik.
27 A tko ne nosi svoj križ[stake] i doći za mnom ne može biti moj učenik.
28 Jer tko od vas, namjeravajući sagraditi toranj, ne sjedne prvi i ne broji troškove, ima li dovoljno da ga dovrši –
29 da mu se svi, koji to vide, nakon što je postavio temelje i ne može dovršiti, rugaju,
30 govoreći: ‘Ovaj je čovjek počeo graditi i nije mogao završiti.’
31 Ili koji kralj, koji će krenuti u rat protiv drugog kralja, ne sjedne prvi i razmisli je li sposoban s deset tisuća ljudi izaći u susret onome koji protiv njega dođe s dvadeset tisuća?
32 Inače, dok je drugi još uvijek daleko, šalje delegaciju i traži uvjete mira.
33 Tako i tko god od vas ne ostavi sve što ima, ne može biti moj učenik. “
Međutim, kao što postoje različite razine odvojenosti, postoje i različite razine napuštanja svega što imamo. Što više služimo Ješui, potpunije moramo napustiti svoju obitelj i stvari ovoga svijeta. U Mateju 12:46-50 Ješua ukazuje da učenici svoju duhovnu obitelj trebaju staviti ispred svoje biološke obitelji.
Mattityahu (Matej) 12: 46-50
46 Dok je još razgovarao s mnoštvom, evo, njegova majka i braća stajali su vani, nastojeći razgovarati s njim.
47 Tada mu je jedan rekao: “Gle, tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele razgovarati s vama.”
48 Ali On odgovori i reče onome koji mu je rekao: “Tko mi je majka, a tko braća?”
49 I ispruži ruku prema svojim učenicima i reče: “Evo moje majke i moje braće!
50 Jer tko god izvršava volju Moga Oca na nebu, moj je brat, sestra i majka. “
Ovdje treba napomenuti i druge važne stvari. U Luki 14:27 (gore), Ješua kaže da učenik mora “nositi svoj križ” (ili pogubni kolac).
Luka (Luka) 14:27
27 “A tko ne nosi svoj križ[stake] i doći za Mnom ne može biti Moj učenik.”
Bez obzira tko smo ili kakvu ulogu igramo u našoj naciji, moramo naučiti prevladati vlastite duhovne izazove i terete, kako bismo onda mogli pomoći drugima da nauče prevladati svoje duhovne izazove i terete. I dok se to odnosi na sve nas, posebno se odnosi na svećeništvo.
Galatim (Galaćanima) 6:1-5
1. Braćo, ako se čovjek zatekne u kakvom prijestupu, vi koji ste duhovni obnovite takvoga u duhu blagosti, vodeći računa o sebi da i vi ne budete u kušnji.
2 Nosite bremena jedan drugoga i tako ispunite Mesijinu Toru.
3 Jer ako tko misli da je nešto, a nije ništa, vara se.
4 Ali neka svatko ispita svoje djelo, i tada će se radovati samo sebi, a ne drugome.
5 Jer svaki će nositi svoj teret.
To je paralelno s načinom na koji je levitski red trebao jesti žrtve za grijeh naroda, i tako “nositi krivnju” skupštine, kako bi ih se iskupio pred Jahvom.
Vayiqra (Levitski zakonik) 10:17
17 “Zašto niste jeli žrtvu za grijeh na odvojenom mjestu, budući da je to najviše odvojeno, a Elohim vam je to dao da snosite krivnju skupštine, kako biste ih očistili pred Jahvom?”
U hebrejskom mišljenju, kada jedete nečiju hranu, u biti ulazite u odnos s njim. Zato su leviti postali odgovorni da snose krivnju zajednice, jer su jeli od ljudskih žrtava i prinosa. To znači da svećenik mora biti spreman pomoći ljudima.
Pogledajmo sada Luku 14:33, gdje Ješua kaže da njegovi učenici moraju napustiti sve što imaju.
Luka (Luka) 14:33
33 „Tako tako, tko od vas ne ostavi sve što ima, ne može biti Moj učenik.”
Možemo definirati pojam “napustiti” na mnogo različitih načina, ali čini se jasnim da je Ješua doslovno napustio sve što je imao, jer nije imao gdje pognuti glavu.
Luka (Luka) 9:58
58 I Ješua mu reče: “Lisice imaju rupe, a ptice nebeske gnijezda, ali Sin Čovječji nema gdje položiti glavu.”
Ovo je manifestacija obnovljenog saveza istog načela kao u Brojevima 18:20-21, gdje je Jahve rekao da levitski red ne treba imati baštinu u zemlji, već da umjesto toga treba biti uzdržavan od desetine i prinosa narod. To je uklonilo svaku smetnju od služenja Jahvi i Njegovom narodu u punom vremenu.
Bemidbar (Brojevi) 18: 20-21
20 Tada je Jahve rekao Aharonu: “Nećeš imati baštine u njihovoj zemlji, niti ćeš imati bilo kakav udio među njima; ja sam tvoj dio i tvoje nasljedstvo među sinovima Izraelovim.
21 Evo, ja sam sinovima Levijevim dao svu desetinu u Izraelu kao baštinu u zamjenu za posao koji obavljaju, rad šatora sastanka. “
Budući da je Jahve levitskim svećenicima uskratio vanjsku potporu, trebala im je podrška naroda ako su htjeli nastaviti obavljati Njegovo djelo. A budući da Ješuini svećenici također ne smiju imati nikakvu imovinu, oni također trebaju podršku naroda ako žele promicati Radosnu vijest, graditi globalno kraljevstvo za Yeshuu bez kraja.
Romim (Rimljanima) 10:14-15
14 Kako će onda zazvati Onoga u koga nisu vjerovali? I kako će vjerovati u Onoga za koga nisu čuli? A kako će čuti bez propovjednika?
15 A kako će propovijedati ako nisu poslani? Kao što je napisano: “Kako su lijepe noge onih koji propovijedaju evanđelje mira, koji donose radosnu vijest o dobrim stvarima!”
Ipak, čak i ako ljudi ne podržavaju kako bi trebali, svećenik koji voli Yeshuu prepoznat će da smo u duhovnom ratu i imat će srce duhovnog vojnika. Učinit će sve što je potrebno da nastavi misiju za svog kralja. Izbjeći će da se uplete u poslove ovoga života, kako bi svoje vrijeme ostavio slobodnim za služenje Ješui i Njegovom narodu.
Oklada TimaTeja (2. Timoteju) 2:3-4
3 Stoga morate podnijeti teškoće kao dobar vojnik Ješue Mesije.
4 Nitko tko se bavi ratovanjem ne zapliće se u poslove ovoga života da bi ugodio onome koji ga je prijavio za vojnika.
I kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, Yeshuini svećenici također moraju imati srce da rade zajedno u skladu s jednom čistom doktrinom, ako se želi izgraditi pravi globalni poredak za Yeshuu.