U “Razdvajanju skupštine i države” pokazali smo kako su judaizam, katolicizam, islam i protestantizam poput četiri grozda strijela od kojih je svaki malo promašio metak. Judaizam promašuje cilj jer tvrdi da je Jahve dao rabinima ovlast da prepišu Toru. Katolicizam promašuje cilj jer tvrdi da je Jahve dao ovlasti da prepiše Toru papi. Islam uči pogrešnu Toru u potpunosti, jer slijede pogrešnog proroka (i pogrešnog Elohima), dok je protestantizam usvojio sotonsku doktrinu: Svakom svoje, i nitko nema pravo suditi bilo kome drugome, ili provoditi Jahvine zakone!
Politički vakuum je nastao kada su protestanti odbacili Jahvine kraljeve. Odjednom su protestanti morali pronaći zamjenski oblik vodstva — a Sotona nam voli davati zamjene za stvari koje nam Jahve kaže da radimo. U Americi su oci utemeljitelji uspostavili demokratsku republiku u rimskom stilu. Sotoni se to svidjelo, jer se demokratske republike u rimskom stilu temelje na ideji da ljudi znaju kako upravljati sobom bolje od Jahve. Zato je, ako smo voljni to prihvatiti, demokracija samo još jedan oblik vjerovanja da smo poput Elohima, znajući razliku između dobra i zla.
B’reisheet (Postanak) 3:4-5
4 A zmija reče ženi: “Nećeš sigurno umrijeti.
5 Jer Elohim zna da će ti se onog dana kad jedeš od toga otvoriti oči i bit ćeš kao Elohim, znajući dobro i zlo.”
Rimske republike temelje se na ideji da muškarci mogu raditi što žele, sve dok se većina slaže. Međutim, da bi se složili, također moraju napraviti kompromis jedni s drugima (zbog čega kažu: “Kompromis je bit dogovora”). U poslovanju kompromis funkcionira, ali u vladi to je pogreška jer je kompromitiranje Jahvinih puteva kako bi se ugodilo ljudima još jedan način da se kaže “ugodan čovjeku”.
Galatim (Galaćanima) 1:10
10 Jer da li ja sada uvjeravam ljude ili Elohima? Ili nastojim udovoljiti muškarcima? Jer da sam i dalje zadovoljan ljudima, ne bih bio Mesijin rob.
Ugodan čovjeku preduvjet je za svaku populističku, demokratsku i/ili rimsku republiku (čak i ako su građani protestanti), jer da biste dobili glasove, morate zadovoljiti najveći broj ljudi (ili barem nezadovoljstvo najmanji broj ljudi). Ovaj sustav ugode čovjeku davao je iluziju izvodljivosti u ranim godinama američke republike jer je većina stanovništva barem nominalno bila kršćanska i mogla se složiti oko mnogih stvari. Međutim, kao što smo objasnili u “Razdvajanju skupštine i države”, kada nema kršćanskog kralja, ništa ne sprječava ljude da se udalje od Jahve i slijede svoje vlastito traženje zadovoljstva i požude (kao što je to u Americi i demokratskoj Zapad danas).
I protestantizam i rimske republike temelje se na odbacivanju Jahvinovog oblika vladavine, a to je teokracija. Zanimljivo, to je razlog zašto se demokracija nikada zapravo ne uhvati u islamsko društvo. Iako naši ismaetski rođaci ne poznaju Jahvu, mnogo više prihvaćaju teokraciju.
Za razliku od modernog protestantizma, islam podučava prakticiranje životnog stila. Daleko više od pukog dana štovanja i odmora, ovaj stil života upravlja svime što rade. Ovo je u velikoj mjeri princip Tore (iako se nažalost pogrešno primjenjuje u islamu).
U kršćanskom svijetu, ideja upravljanja poziva da netko upravlja svom svojom životnom energijom i sposobnostima kako bi unaprijedio Veliko Povjerenstvo i uspostavio Njegovo kraljevstvo. Međutim, dok nekoliko kršćana pokušava provesti ovo načelo u praksi, razina kršćanskog upravljanja gotovo je šala u usporedbi s razinom predanosti koju pokazuju naši islamski rođaci. Naši islamski rođaci redovito cijeli svoj život posvećuju prakticiranju džihada, što je njihova korumpirana verzija Velikog naloga. Za usporedbu, osim nekoliko misionara i redovnika, protestantsko opredjeljenje izgleda pomalo nedovoljno.
Postoji politički nekorektna šala koja ide otprilike ovako: u raju, policija je sva Engleska, poslovi su svi njemački, a kuhari su svi Francuzi – ali u paklu, kuhari su Englezi, policajci su svi Nijemci i poduzeća su sva francuska. Mogli bismo se šaliti i usporediti s monoteističkim religijama svijeta.
Iako judaizam još uvijek vjeruje u pridržavanje Tore, oni je mijenjaju kako bi sebi odgovarali. Dok katolicizam još uvijek vjeruje u štovanje židovskog Mesije, oni su ga promijenili u bezakonog grčko-rimskog pogana. Dok islam još uvijek vjeruje u podložnost elohimu, i u posvećenost unapređenju kraljevstva, oni su dobili krivu – i dok protestantizam vjeruje u prakticiranje ljubavi, oni su zaboravili da Jahve zna da ga volimo kada se pokoravamo Njegovim naredbama.
Yochanan (Ivan) 14:15
15 “Ako me volite, držite moje zapovijedi.”
Djeca misle da ih roditelji vole kada im roditelji daju dobre stvari, i kada krše pravila umjesto njih. Međutim, nasuprot tome, roditelji znaju da ih njihova djeca vole kada rado rade ono što se od njih traži. Protestanti to zaboravljaju usvajajući demokratski i sotonistički moto “Svakom svoje i ne sudi!” oni se u biti slažu da bi trebali biti u mogućnosti činiti što žele, kako god žele—i da će im, ako drugi zažmire na nepoštivanje Jahvine Tore, uzvratiti uslugu. Međutim, Jahve ovo odbijanje da se pokori Njegovim zakonima i izvrši Njegove presude i odredbe ne vidi kao ljubav.
Yeshua nas toliko voli da je bio spreman umrijeti za nas, a mi osjećamo njegovu ljubav – ali koliko nas uistinu pokazuje svoju ljubav prema njemu polažući svoje živote za njega i izvršavajući Veliko nalogo, kako On traži? Koliko nas uistinu upravlja svom životnom energijom, tako da služimo Jahvi sa svime što imamo?
Devarim (Ponovljeni zakon) 6:5
5 “Ljubi Jahvu svog Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.”
Dakle, sada dolazimo do petog skupa strijela, a to je mesijanski pokret. Mi Mesijanci možda mislimo da volimo Jahvu sa svime što imamo, ali jesmo li zaista? Ako pažljivo pogledamo, ne postoje li neke kritične razlike između onoga što znamo da Tora kaže i onoga što zapravo radimo? To je razlika između onoga što znamo da bismo trebali činiti i onoga što zapravo činimo, u kojoj prebiva Sotona.
Jakov (Jakov) 4:17
17 Dakle, onome tko zna činiti dobro, a ne čini, to je grijeh.
Protestantska reformacija započela je kada je redovnik po imenu Martin Luther pronašao neke razlike između onoga što je Sveto pismo govorilo i onoga što je Crkva u njegovo vrijeme radila. Smatrao je da je problem što Crkva čini nešto drugo osim onoga što je napisano u njegovoj knjizi – i nije mogao živjeti s tim. Pa što je s nama?
Brate, ako pogledamo što su apostoli činili u prvom stoljeću, i usporedimo to s načinom na koji radimo stvari u mesijanskom svijetu danas, je li to isto? Jamčim da postoje neke velike razlike—i da će nas Jahve smatrati odgovornima, jer mi zapravo ne činimo ono što Sveto pismo kaže da činimo.
Nedavno sam išao na razgovor kod neovisnog ministra. Govorio je o vrlinama neovisnosti (što znači da teoretski nikome ne odgovara). Također je umanjio važnost činjenice da mu se brak upravo raspao, jer je bio tu da natjera ljude da kupe njegovu knjigu. Dok sam sjedio i slušao, stalno sam se pitao bi li apostoli ovako radili, da su danas ovdje?
TimaTej Alef (1. Timoteju) 3:2-5
2 Nadglednik, dakle, mora biti besprijekoran, muž jedne žene, umjeren, trijezan, dobrog ponašanja, gostoljubiv, sposoban poučavati;
3 nije predan vinu, nije nasilan, nije pohlepan za novcem, nego blag, nije svadljiv, nije pohlepan;
4 onaj koji dobro vlada svojom kućom, držeći svoju djecu u pokornosti sa svim poštovanjem
5 (jer ako čovjek ne zna vladati svojom kućom, kako će se pobrinuti za sabor Elohim?)….
Koncept je ovdje da kada je čovjek u rukovodstvu, i ustane ispred skupštine, on se drži kao primjer drugima, sviđalo se to njemu ili ne. A ako se čovjeka drži kao primjer stadu, onda mu se čini pogrešnim objašnjavati činjenicu da mu je brak jednostavno propao (da bi mogao prodati svoje knjige). Nadalje, pogrešno je što je on nezavisni ministar.
Braćo, ako se nadamo da ćemo služiti Jahvi, zar mu ne trebamo služiti na pravom temelju? I nijedan čovjek ne može postaviti drugi temelj osim onoga koji je već postavljen – naime, Ješua Mesija.
Qorintim Alef (1. Korinćanima) 3:11
11 Jer nitko ne može postaviti drugi temelj osim onoga koji je postavljen, a to je Ješua Mesija.
Shaul kaže da će naš rad biti testiran i dokazan kao vatrom, kada gradimo na ovim temeljima. Ako gradimo u drvu, sijenu i strnjici, onda ćemo, iako smo na kraju možda spašeni, također pretrpjeti gubitak.
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 3:12-15
12 Ako pak tko gradi na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom,
13 rad svakoga će postati jasan; jer će to Dan objaviti, jer će se otkriti u vatri; a vatra će ispitati svačiji rad, kakav je.
14 Bude li tko postojao djelo koje je na njemu izgradio, dobit će nagradu.
15 Izgori li nečije djelo, pretrpjet će gubitak; ali on će sam biti spašen, ali kao kroz oganj.
Šaul nam govori da smo mi hram živog Elohima, a Duh Elohima prebiva u nama.
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 3:16-17
16 Zar ne znaš da si hram Božji i da Duh Božji prebiva u tebi?17 Ako tko oskvrni hram Božji, Elohim će ga uništiti. Jer hram Elohimov je odvojen, koji si hram.
Ali primijetite da mi nismo mnogo različitih hramova (ili mnogo različitih tijela) – dapače, pozvani smo biti jedan jedini hram i jedno jedino tijelo. To zahtijeva da budemo povezani s ostatkom tijela, i to na ispravan način. Sugerirati da Yeshuino tijelo može imati neovisne udove je apsurdno – kao da se njegovo tijelo može sastojati od niza različitih dijelova tijela koji nisu u kontaktu jedan s drugim i koji nisu ni na koji način koordinirani (što je pošten opis mesijanskog pokreta danas).
Kako neovisni službenici mogu uistinu služiti Jahvi? Da je Jahve bio veliki pastir sa 144 000 ovaca, bi li bio sretan s neovisnim podpastirima koji se natječu oko toga koja ovca kome pripada? Ne bi li bio mnogo zadovoljniji kada bi se svi Njegovi sluge ponizili i odlučili organizirati kako bi vidjeli koliko bolje mogu služiti Njegovim ovcama, ako svi rade zajedno?
Može li bilo koji svjetovni posao funkcionirati ako zaposlenici ne rade zajedno? I ako svjetovni zaposlenici moraju raditi zajedno da bi posao funkcionirao, koliko bi onda Jahvini pastiri trebali raditi zajedno, umjesto da rade samostalno?
Mi smo živo kamenje u Njegovom hramu, a Šaul kaže da trebamo biti postavljeni na temelju apostola i proroka, sa samim Ješuom Mesijom kao glavnim kamenom temeljcem.
Efezima (Efežanima) 2: 19-22
19 Dakle, sada više niste stranci i stranci, već sugrađani sa svecima i članovima Elohimovog doma,
20 izgrađen na temeljima apostola i proroka, a sam Ješua Mesija glavni kamen temeljac,
21 u kojem cijela zgrada, spojena, prerasta u odvojeni hram u Učitelju,
22 u kojima se i vi zajedno gradite za Božje prebivalište u Duhu.
Ali ako je mesijanski pokret izgrađen na temeljima apostola i proroka, zašto onda nikada ne vidimo apostole i proroke u ovom pokretu? Nije li zapravo prikladnije reći da smo izgrađeni na temeljima neovisnih prodavača knjiga i kaseta?
Brate, ozbiljno, na kakvim temeljima gradimo? Ako smo organizirani oko prodavača knjiga i kaseta, a ne apostola i proroka, kako će onda stajati naš rad u danu kada Jahve vatru testira naše djelo? I kako će Jahve biti sretan ako ne činimo ono što Njegova riječ kaže?
Kao što objašnjavamo u Otkrivenju i Posljednja vremena , pečat 6 bit će obilježen nuklearnim događajem (barem na Bliskom istoku, ako to nije nuklearni svjetski rat).
Hitgalut (Otkrivenje) 6: 12-17
12 Pogledao sam kad je otvorio šesti pečat, i evo, dogodio se veliki potres; i sunce je postalo crno poput vreće kose i mjesec je postao poput krvi.
13 I nebeske zvijezde pale su na zemlju, kao što smokva spusti svoje kasne smokve kad je potresa snažan vjetar.
14 Tada se nebo povuklo kao svitak, a svaka planina i otok pomaknuli su se s mjesta.
15 I kraljevi zemaljski, velikani, bogataši, zapovjednici, moćnici, svaki rob i svaki slobodan čovjek, sakrili su se u špiljama i u stijenama planina,
16 i reče planinama i stijenama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od Jaganjčeva gnjeva!
17 Jer došao je veliki dan Njegovog gnjeva, i tko će izdržati? “
Kao što objašnjavamo u Otkrivenju i Posljednja vremena , potres koji se dogodio na pečatu 6 vjerojatno se odnosi na potres u društvenom poretku. Ovo može biti ista promjena koja se događa u Ezekielu 37, što dovodi do formiranja Efrajimovog štapa.
Yehezqel (Ezekiel) 37: 77 Tako sam prorekao kako mi je naređeno; i kao što sam prorekao, začula se buka i odjednom zveckanje[shaking] ; i kosti su se spojile, kost u kost.
U Ezekielu 37:7, “kosti” se odnose na vodstvo. Kada UN dođu do pune moći i uvedu jedinstvenu svjetsku religiju, ljudi će pozvati njihove vođe da učine nešto kako bi se pokret zbližio. Međutim, to neće biti moguće, sve dok svaki neovisni ministar nastoji objasniti Jahvine riječi, kako bi povećao prodaju svojih knjiga i kaseta. Nikakav sindikat u konačnici neće biti moguć na temelju prodavača knjiga i kaseta.
Jedino rješenje bit će da vodstvo prestane igrati samostalne igre i okupi se na temelju apostola i proroka. Umjesto da pokušavaju unovčiti besplatni dar, propovjednici će trebati davati besplatno od onoga što su besplatno primili i pouzdati se u Jahvu da će osigurati njihove potrebe kroz desetinu, dar i prinos.
Matityahu (Matej) 10:7-8
7 “I dok idete, propovijedajte govoreći: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko.’
8 Bolesne liječi, gubavce čisti, mrtve uskrisi, demone izgoni. Besplatno ste primili, besplatno dajte.”
A sa svoje strane, ljudi će se također morati uozbiljiti. Morat će prestati pomagati i podržavati prodavače knjiga i magnetofonskih traka u njihovoj želji da zamijene temelj apostola i proroka temeljem prodavača knjiga i kaseta – jer nijedan drugi temelj ne može postaviti osim onoga koji je već bio postavljeni — temelj apostolima i prorocima, pri čemu je sam Ješua Mesija bio glavni kamen temeljac.
Efezima (Efežanima) 2: 19-22
19 Dakle, sada više niste stranci i stranci, već sugrađani sa svecima i članovima Elohimovog doma,
20 izgrađen na temeljima apostola i proroka, a sam Ješua Mesija glavni kamen temeljac,
21 u kojem cijela zgrada, spojena, prerasta u odvojeni hram u Učitelju,
22 u kojima se i vi zajedno gradite za Božje prebivalište u Duhu.
Apostoli bi bili revoltirani kada bi se danas vratili i vidjeli kakvu su pokvarenu, sebičnu varijaciju vjere prodavači knjiga stvorili s Ješuinom krvlju.
Filipima (Filipljanima) 3:18-19
18 Jer mnogi hodaju, o kojima sam vam često govorio, a sada vam čak i plačući govorim, da su neprijatelji Mesijinog stupa:
19 čiji je kraj propast, čiji je elohim njihov trbuh, i čija je slava u njihovoj sramoti, koji su mislili na zemaljske stvari.
I sa svoje strane, Yeshua bi bio bijesan.
Yochanan (Ivan) 2:14-16
14 I našao je u hramu one koji su prodavali volove, ovce i golubove i mjenjače koji su poslovali.
15 Kad je načinio bič od užadi, sve ih je istjerao iz hrama, s ovcama i volovima, i prosuo novac mjenjačima i prevrnuo stolove.
16 I reče onima koji su prodavali golubove: “Uklonite ovo! Ne pravite od kuće Oca mojega trgovačku kuću!”
Dok sam sjedio i slušao kako prodavač knjiga objašnjava svoj razvod i odbacuje njegovu potrebu da bude u skladu s drugim Jahvinim propovjednicima, nisam mogao ne pomisliti da se pozitivne promjene neće dogoditi sve dok to ljudi ne budu zahtijevali. Ako uđete u bilo koju trgovinu, sva svježa, zdrava hrana nalazi se na rubovima trgovine – a središte trgovine prepuno je redom za redom prethodno obrađene, slatke nezdrave hrane koja će vam uništiti zdravlje – i ipak ga sve trgovine mješovitom robom nose, jer to ljudi žele jesti. Mesijanski svijet je otprilike isti.
Kada mi Njegov narod zahtijevamo da se svi naši službenici okupe i dođu u ispravan odnos na temelju apostola i proroka (i odbiju podržavati neovisne prodavače knjiga), tada (i samo tada) ćemo imati vrstu jedinstva za kojom svi žude, ali koju neovisna trgovina knjigama nikada neće moći isporučiti.
Ješua govori o važnosti izgradnje vlastite kuće na pravim temeljima.
Matityahu (Matej) 7:24-27
24 „Zato tko čuje ove Moje riječi i izvrši ih, usporedit ću ga s mudrim čovjekom koji je sagradio svoju kuću na stijeni.
25 I kiša je pala, nadošle poplave, i vjetrovi su puhali i udarali po toj kući; i nije pao, jer je bio utemeljen na stijeni.
26 Ali svaki koji čuje ove Moje riječi, a ne izvrši ih, bit će kao lud čovjek koji je sagradio svoju kuću na pijesku.
27 I kiša je pala, nadošle poplave, i vjetrovi su puhali i udarali po toj kući; i palo je. I veliki je bio njegov pad.”
Prijatelju, na kojim temeljima gradiš svoju bogomolju? Gradiš li na temeljima apostola i proroka, s Mesijom Ješuom koji je glavni kamen temeljac? I usmjeravate li svu svoju životnu energiju i resurse prema promicanju Velikog posla putem peterostruke službe? Ili gradite zajedništvo u kafiću na temelju trgovaca knjigama i vrpcama?
Mudro birajte svoje temelje, jer nitko drugi ne može postaviti osim onoga koji je već postavljen. Ako nije u skladu s primjerom koji su nam apostoli dali još u prvom stoljeću, pogrešno je.