Naša religija je također duhovni put. Osim fizičkih obreda i rituala koje nam Jahve kaže da obavljamo, On također želi da se duhovno oplemenimo. Jedan od načina na koji On želi da se očistimo jest da naučimo oprostiti svima onima koji su nam ikada učinili bilo kakvu nepravdu.
Matityahu (Matej) 6:14-15
14 „Jer ako oprostite ljudima njihove prijestupe, oprostit će i vama Otac vaš nebeski.
15 Ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni vaš Otac neće oprostiti vaše prijestupe.”
Opraštanje je ljudima iznimno teško, možda čak nemoguće u našem tijelu. Opraštanje zahtijeva stvarnu poniznost, koja je spoznaja koliko smo zapravo manjkavi. Bez shvaćanja koliko smo nesavršeni, nije moguće oprostiti bližnjemu, jer na kraju prosuđujemo njegove greške, a previđamo svoje.
Luka (Luka) 6:37-38
37 „Ne sudite, i nećete biti suđeni. Ne osuđuj, i nećeš biti osuđen. Oprosti, i bit će ti oprošteno.
38 Dajte, i dat će vam se: dobra mjera, stisnuta, protresena i pretrnuta bit će stavljena u vaša njedra. Jer istom mjerom koju koristite, izmjerit će se i vama.”
Kako kažu naši očevi, jedna od najtežih stvari u svakom poslu je voditi računa o svome. Budući da je prirodna upotreba oka gledati prema van i uočiti nedostatke u drugima, teško nam je naučiti preusmjeriti svoje kritičke poglede na sebe. Ako želimo milosrđe i milosrđe koje nam se iskazuju na sudu, tu istu vrstu milosrđa i milosti moramo proširiti na druge ovdje i sada.
Jakov (Jakov) 2:12-13
12 Tako govore i tako rade kao oni koji će biti suđeni po zakonu slobode.
13 Jer sud je nemilosrdan onome tko nije pokazao milosrđe. Milosrđe pobjeđuje sud.
Dok nam Ješua govori da postoje vremena za pravedni sud (npr. Ivan 7:24), milosrđe općenito pobjeđuje nad sudom jer mi ljudi nismo uvijek sposobni za istu nepristranost koju Jahve ima, jer nismo odvojeni. Kada smo uhvaćeni u sporove s našom braćom, naša je prirodna ljudska sklonost ignorirati vlastite mane i nedostatke i oštro se usredotočiti na njihove.
Matityahu (Matej) 7:3-5
3 „A zašto gledaš trun u oku brata svoga, a brvno u svom oku ne gledaš?
4 Ili kako možeš reći svome bratu: ‘Daj da ti izvadim trun iz oka’; ali gle, daska ti je u oku!
5 Licemjer! Izvadi najprije dasku iz vlastitog oka, a onda ćeš jasno vidjeti ukloniti trun iz oka svoga brata.”
Kada smo povrijeđeni, naša prirodna sklonost je da želimo uzvratiti udarac iz osvete. Iako to može biti izuzetno teško, ne smijemo se osvećivati svojoj braći u vrućini trenutka.
Romim (Rimljanima) 12:19-21
19 Ljubljeni, ne osvećujte se, nego dajte mjesto gnjevu; jer je napisano: “Moja je osveta, ja ću vratiti”, govori Jahve.
20 Stoga:
„Ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga;
Ako je žedan, daj mu piće;
Jer, čineći tako, gomilat ćete mu ugljevlje na glavu.”
21 Ne daj da te zlo pobijedi, nego dobro pobjeđi zlo.
Iako postoje vremena kada se izraelski narod bori protiv svojih smrtnih neprijatelja, kad god nam neki Izraelac učini nepravdu, moramo se sjetiti da Jahve zadržava osvetu samo za sebe.
Devarim (Ponovljeni zakon) 32:35
35 Osveta je moja,
i nadoknada;
Noga će im skliznuti na vrijeme;
Jer dan njihove nesreće je blizu,
A stvari koje dolaze požuruju ih.’
Budući da Jahvin Duh prebiva u nama, kad god nam netko čini zlo, on to u biti čini njemu; a budući da On kontrolira svemir, moraju se pokajati, ili će im jednog dana noga skliznuti. Pa ipak, trebamo se moliti za njih, da se pokaju i da im bude oprošteno.
Luka (Luka) 23:34
34 Tada Ješua reče: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.”
Tipično govoreći, oni koji čine zlo obično ne shvaćaju da je ono što čine zlo. Čak ni vještice i sotonisti ne shvaćaju uvijek da je ono što rade u konačnici pogrešno, inače to ne bi učinili. Ako Ješua može zamoliti svog Oca da oprosti onima koji su ga usmrtili na okrutan i nemilosrdan način, kako onda ne oprostiti onima koji su nam učinili zlo, možda ne shvaćajući da je ono što čine doista pogrešno?
Tora nam govori da suci i sudske vlasti trebaju kazniti oko za oko i zub za zub; ali zašto ovo nije isto pravilo koje bismo trebali primijeniti u svojim životima? Jednostavno, dok je stroga pravda neophodna na društvenoj razini, za nas je vrhunska duhovna profinjenost dati oprost braći koja su nam učinila zlo.
Luka (Luka) 6:27-36
27 Ali ja kažem vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28 blagoslivljaj one koji te proklinju i moli za one koji te zlobno koriste.
29 Onome tko te udari po jednom obrazu, prinesi i drugi. A onome tko ti oduzme plašt, ne uskrati ni tuniku svoju.
30 Dajte svakome tko od vas traži. A od onoga koji vam oduzima robu ne tražite je natrag.
31 I kao što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.
Možda se čini nepravednim morati oprostiti onima za koje znamo da su nam namjerno pogriješili, ali Ješua nam kaže da je to još važnije. Svatko može biti fin prema onima koji su ljubazni prema njemu; to nije ništa posebno. Ono što ga izdvaja od gomile je da se prema svim ljudima odnosite s milosrđem, čak i kada mu oni ne uzvrate.
32 „Ali ako volite one koji ljube vas, kakva vam je čast? Jer i grešnici vole one koji ih ljube.
33 A ako činite dobro onima koji vama čine, kakva vam je čast? Jer i grešnici čine isto.
34 A ako dajete u zajam onima od kojih se nadate dobiti natrag, kakva vam je čast? Jer čak i grešnici daju u zajam grešnicima da dobiju isto toliko natrag.
35 Ali ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte ne nadajući se ničemu zauzvrat; i vaša će nagrada biti velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega. Jer On je blag prema nezahvalnim i zlima.
36 Zato budite milosrdni, kao što je i Otac vaš milosrdan.”
Ali kako možemo oprostiti onima koji su nas namjerno zloupotrijebili? Većina nas može pomisliti na nešto što je učinjeno, bilo nama ili nekome koga volimo, gdje je počinitelj djelovao sa zlobom, predumišljajem ili potpunim bezobzirom na druge kao ljudska bića. Možda su nas lagali, ukrali, silovali, maltretirali ili izdali. Kako im možemo oprostiti?
U studiji “ O predestinaciji ” (koja je dio studija Nazarecanin Studije svetih spisa 1 ), vidjeli smo da je Jahve toliko u potpunosti zadužen za svijet da se ništa ne događa bez Njegovog odobrenja. U situacijama u kojima ili mi ili naša nacija trpimo zla koja nam je drugi nanio, može se lako zamotati u hitnosti trenutka i zaboraviti da je Jahve taj koji dopušta Sotoni da nam to učini, tako da da nas sve vrati natrag k Njemu.
Jeshayahu (Izaija) 9:12-13
12 Sirijci sprijeda i Filistejci iza; i oni će proždirati Izrael otvorenih usta. Zbog svega toga gnjev Njegov nije odbačen, nego je njegova ruka još uvijek ispružena.
13 Jer se narod ne okreće onome koji ga udari, niti traži Jahvu nad vojskama.
Jahve je potpuno nadležan. Razlog zašto dopušta da nam se dogodi zlo obično je da zaustavi naše samozadovoljstvo i privuče nas bliže k sebi, pa ćemo se vratiti traženju Njegovog lica.
Divre HaYamim Bet (2 Ljet.) 7:13-14
13 Kad zatvorim nebo i ne bude kiše, ili zapovjedim skakavcima da prožderu zemlju, ili pošaljem kugu među svoj narod,
14 Ako se moj narod koji se zove mojim imenom ponizi, i moli se i traži lice moje, i okrene se od svojih zlih putova, tada ću čuti s neba, i oprostit ću im grijehe i izliječiti njihovu zemlju.
Kad god nam brat učini nešto loše, umjesto da se zamjerimo, trebamo oprostiti bratu i moliti se Jahvi. Slično, ako tražimo Jahvu, ali se tada sjetimo da jedan od naše braće ima nešto protiv nas, trebamo učiniti sve što možemo da se pomirimo sa svojim bratom; tek tada će Jahve prihvatiti naš dar.
Matityahu (Matej) 5:23-24
23 „Ako dakle doneseš svoj dar na žrtvenik i ondje se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
24 ostavi svoj dar ondje pred oltarom i idi svojim putem. Prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda dođi i prinesi svoj dar.
Ješua nam govori da ako ne oprostimo svojoj braći, Jahve nam neće oprostiti naše grijehe.
Markaus (Marko) 11:25-26
25 I kad god stojite na molitvi, ako imate što protiv nekoga, oprostite mu, da i Otac vaš na nebesima oprosti vama vaše prijestupe.
26 Ali ako vi ne oprostite, ni Otac vaš na nebesima neće oprostiti vaše prijestupe.”
Ako učinimo sve da stvari ispravimo, a brat nam i dalje ne oprašta, to barem zasad više nije naš problem. Međutim, ako želimo da nam grijesi budu oprošteni, mora biti jasno da je naš glavni prioritet ispraviti stvari s našom braćom i oprostiti drugima za ono što su nam učinili.
Koliko je važno oprostiti svojoj braći, a ne mrziti ih? Ivan nam govori da je tko mrzi brata svoga ubojica i da u njemu nema vječnoga života.
Yochanan Aleph (1. Ivan) 3:14-15
14 Znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi brata svoga, ostaje u smrti.
15 Tko mrzi brata svoga, ubojica je, a vi znate da nijedan ubojica nema vječnoga života u njemu.
Ješua je umro kako bi primio našu kaznu, kako bi nam bilo oprošteno. Bez obzira što nam se dogodi, Yeshua očekuje da naučimo hodati kao što je on hodao, opraštajući drugima ono što su mu učinili. Ako to ne želimo ili ne možemo učiniti, onda bi trebalo biti jasno da u sebi nemamo Njegov Duh, nego neki drugi duh; i trebamo tražiti Njegovo lice kroz post i molitvu.
Tehillim (Psalmi) 51:6
6 Gle, Ti želiš istinu u nutrini, a u skrivenom dijelu Ti ćeš me učiniti da spoznam mudrost.
Poricanje nije oprost, niti opravdavanje ponašanja druge osobe, niti njegovo objašnjavanje. Ako ste svjesni da vam je netko učinio zlo, bilo da je to učinio svjesno ili podsvjesno, pokušaj poricanja da se zlo dogodilo samo će stajati na putu ozdravljenja koje se treba dogoditi. Jahvi nije zadovoljan ako se samo pretvaramo da opraštamo.
Budući da je Jahve čisti Duh, ništa nije skriveno od njegovih očiju. On zna što su nam naša braća učinila, kao i što smo učinili da srušimo zlo na sebe. Vrlo često možemo biti željni poreći da smo imali ikakvog udjela u zlu koje nas je snašlo, ali čak je i Iyov (Job) imao što naučiti iz svojih kušnji, iako se u početku činio potpuno pravednim u vlastitim očima i svojim postupcima naizgled bio besprijekoran.
Iyov (Job) 32:1-2
1 Tako su ova tri čovjeka prestala odgovarati Ijovu, jer je bio pravedan u svojim očima.
2 Tada se gnjev Elihua, sina Barachela Buzijca, iz obitelji Ramove, podiže na Ijova. njegov se gnjev probudio jer je opravdavao sebe, a ne Elohima.
Jahve zna čemu nas želi poučiti dopuštajući protivniku da nam nanese štetu. Stoga se ne trebamo čuditi što Jahve voli i nas i one koji su nam zgriješili. Također se ne trebamo čuditi što On želi da se ne molimo za osvetu, već da se naš brat pokaje i da bude vraćen u naklonost.
Iyov (Job) 42:8
8 Sada, dakle, uzmite sebi sedam bikova i sedam ovnova, idite k mome sluzi Ijovu i prinesite sebi žrtvu paljenicu; i moj sluga Iyov molit će se za tebe. Jer ću ga prihvatiti, da ne postupim s tobom po tvojoj ludosti; jer nisi govorio o meni što je ispravno, kao što je rekao moj sluga Ijov.”
Kada govorimo o oprostu, važno je da razlikujemo naše domaće neprijatelje u Izraelu i smrtne neprijatelje Izraela; jer dok Jahve obično ne traži da molimo za ovo drugo, On definitivno želi da se molimo za prvo.
Dok san da će se Jahve osvetiti onima unutar Izraela koji su nam nanijeli zlo može izgledati slatko i slano, Sotona je u velikoj želji za zlom želju; i trebamo se moliti da nam se to uzme iz srca, jer Jahvi se ne raduje smrti zlih. Jedina stvar u kojoj se Jahve veseli je da se grešnici okrenu sa svojih puteva i traže Ga.
Yehezqel (Ezekiel) 33:11
11 “Reci im: ‘Živim ja’, govori Jahve Elohim, ‘Ne volim smrt bezbožnika, nego da se bezbožnik odvrati od svog puta i živi. Okrenite se, odvratite se od svojih zlih puteva! Jer zašto biste umirali, o dome Izraelov?”
Novorođena beba misli o sebi kao o centru svijeta; isto tako, kada se prvi put spasimo, možemo misliti o sebi kao o središtu Jahvinovog svijeta. Mogli bismo vjerovati da smo mi jedini do kojih je Jahve stalo, a mogli bismo zaboraviti da ono što Jahve zaista želi jest da se molimo za svu svoju braću.
Šemuel Alef (1. Samuel) 12:23
23 Štoviše, što se mene tiče, daleko od mene da sagriješim protiv Jahve prestajući moliti za vas; ali ja ću te naučiti dobrom i pravom putu.”
Možemo se zavaravati u svom srcu, opravdavajući svoju iracionalnu mržnju prema onima koji su nam nanijeli zlo, ali to nije ugodno Jahvi. Opravdano ili ne, tko mrzi brata svoga, ostaje u tami.
Yochanan Aleph (1. Ivan) 2:9-11
9 Tko govori da je u svjetlu, a mrzi brata svoga, u tami je sve do sada.
10 Tko ljubi brata svoga, ostaje u svjetlosti i u njemu nema sablazni.
11 A tko mrzi brata svoga, u tami je i hodi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oči.
Jahve nas gleda kao djecu koja moraju proći mnoga iskustva i kušnje kako bi dosegla duhovnu zrelost. Kao što nijedan roditelj ne bi bio zadovoljan smrću djeteta koje je skrenulo na krivi put, tako je i Jahve ožalošćen kada jedno od Njegove djece zaluta. U svom bijesu zbog nepravde, lako možemo zaboraviti da čak i ako Jahve nije zadovoljan načinom na koji se počinilac ponaša, On ga i dalje voli jednako kao i nas.
Luka (Luka) 17:3-4
3“Pazite na sebe: ako vaš brat zgriješi protiv vas, ukorite ga; a ako se pokaje, oprosti mu.
4 A ako ti zgriješi sedam puta u danu i sedam puta u danu ti se vrati govoreći: ‘Kajem se’, oprostit ćeš mu.”
Želja da vidimo kako se Jahve bespogovorno osveti u naše ime uobičajena je, ali zla. Važno je imati čvrsto na umu da smo sami pogrešni i da svakodnevno ovisimo o Jahvi da će nam oprostiti grijehe. Bez takvog oprosta u svakom trenutku, ne možemo se nadati da ćemo vidjeti kraljevstvo.
Efežanima 4:26-27
26 “Ljuti se i ne griješi.” Ne dopusti da sunce zađe na tvom gnjevu,
27 niti daj mjesta đavlu.
Najvažnije je zapamtiti u svemu tome da je naše tijelo zlo; stoga nam je nemoguće oprostiti.
Luka (Luka) 5:20-24
20 Kad je vidio njihovu vjeru, rekao mu je: “Čovječe, oprošteni su ti grijesi.”
21 I književnici i farizeji počeše razmišljati govoreći: “Tko je ovaj koji huli? Tko može oprostiti grijehe osim Boga jedinoga?”
22 Ali kad Ješua opazi njihove misli, odgovori im i reče im: “Zašto razmišljate u svojim srcima?
23 Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’?
24 Ali da znate da Sin Čovječji ima moć na zemlji opraštati grijehe” — Rekao je čovjeku koji je bio paraliziran: “Kažem ti, ustani, uzmi svoju postelju i idi svojoj kući.”
Književnici i farizeji su imali pravo: samo Jahve Elohim ima moć opraštati grijehe. Razlog zašto je Ješua mogao oprostiti grijehe bio je taj što je u sebi imao Duh Elohima.
Bez Duha Elohima u nama, ne možemo oprostiti grijehe; i kad god nismo u stanju oprostiti ono što nam je naš brat učinio, znamo da u sebi nemamo Duha Elohima.
Jahve želi da se svi spase i da Mu se približe. Ako se ikada zateknemo kako molimo protiv drugog brata ili sestre, tražeći osvetu ili da se Jahve osveti za nas, trebamo stati i moliti se, jer kad smo bez oprosta, nismo unutar kraljevstva.
Matityahu (Matej) 18:21-35
21 Tada mu priđe Kefa i reče: “Adone, koliko će puta moj brat griješiti protiv mene, a ja mu opraštam? Do sedam puta?”
22 Ješua mu reče: “Ne kažem ti, do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.
Budući da svi griješimo u mnogim stvarima, nije na nama da osuđujemo svoju braću. Moramo im se suprotstaviti strpljivo i s ljubavlju kad god učine stvari koje su štetne, ali osim što donosimo odluke o tome možemo li ih dopustiti u naše zajedništvo ili ne, ne smijemo osuđivati niti biti ljuti. Ako nam Jahve oprosti sve zlo koje smo učinili (zbog čega je Njegov jedini Sin morao umrijeti), onda sigurno možemo oprostiti drugima sve dugove koji nam duguju.
23 Stoga je kraljevstvo nebesko poput nekog kralja koji se htio obračunati sa svojim slugama.
24 I kad je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je bio dužan deset tisuća talenata.
25 Ali kako nije mogao platiti, njegov gospodar zapovjedi da se proda sa ženom i djecom i svime što je imao, i da se plati.
26 Tada sluga pade pred njega govoreći: ‘Gospodaru, budi strpljiv sa mnom i sve ću ti platiti.’
27 Tada se gospodar tog sluge sažalio, pustio ga i oprostio mu dug.
28 “Ali taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih susluga koji mu je bio dužan stotinu denara, pa ga stavi ruke i uhvati ga za vrat govoreći: ‘Plati mi što si dužan!’
29 I njegov kolega pade pred njegove noge i preklinje ga govoreći: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti platiti.’
30 I nije htio, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne plati dug.
31 Kad su njegovi drugovi vidjeli što je bilo učinjeno, bili su jako ožalošćeni te su došli i ispričali svom gospodaru sve što se dogodilo.
32 Tada mu njegov gospodar, nakon što ga je pozvao, reče: ‘Ti zli slugo! Oprostio sam ti sav taj dug jer si me molio.
33 Zar se i ti nisi trebao smilovati prema svome susluzi, kao što sam se ja smilovao tebi?’
34 A njegov se gospodar naljutio i predao ga mučiteljima dok ne plati sve što mu je trebalo.
35 „Tako će i moj nebeski Otac učiniti s vama ako svaki od vas iz srca ne oprosti svome bratu njegove prijestupe.”
A što ako se naš brat ne ispriča? Postoje dvije odvojene razine oprosta. Prvu razinu do koje moramo doći sami, bez obzira na to primamo li ikad ispriku ili ne, jednostavno da naše srce ne ostane u tami zamjeranja, mržnje i smrti. Druga razina samo određuje možemo li se dalje sigurno družiti s njim ili ne.
Bilo da ikada primimo ispriku od našeg brata ili ne, moramo biti pokajani sluga koji se suosjeća sa svojim kolegama slugama, opraštajući im sve što duguju.