U studiji “ Lashon Hara ” vidjeli smo da Jahve želi da naš govor izgrađuje, ujedinjuje i izgrađuje našu braću. Ako naš govor aktivno ne pomaže da našu braću i sestre dovedemo u dublji odnos jedni s drugima i u bliži hod s Njim, onda nešto nije u redu i moramo se moliti za više mudrosti.
Kao opće pravilo, naš govor uvijek treba slaviti Zagovornika svetaca, a ne Optužnika (ili Prokletnika) braće. Međutim, kao što smo vidjeli u studiji o lashon hari, postoje trenuci kada se od nas etički zahtijeva da govorimo negativne stvari. Na primjer, ako znamo da je netko grabežljivac ili sebičan, etički smo dužni upozoriti svoju braću.
Timotej Bet (2. Timoteju) 4:14-16
14 Aleksandar mi je kazandžija mnogo naudio. Neka mu Jahve uzvrati po djelima njegovim.
15 I vi ga se morate čuvati, jer se jako opirao našim riječima.
16 Kod moje prve obrane nitko nije stao uz mene, nego su me svi napustili. Neka im se to ne stavlja na teret.
Upozorenje nekoga kako se ne bi ozlijedio jedini je legitiman razlog da se trećim osobama negativno govori o bratu. Primijetite da ovo načelo vrijedi i kada govorite bratu u lice; jedini razlog da mu se govori negativno je da ga spasimo od ozljede.
Ješua je s ljubavlju, ali kiselo, govorio farizejima kako bi ih probudio, kako bi ih spriječio da se ozlijede na Sudnjem danu.
Matityahu (Matej) 23:13-14
13 „Ali teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Jer ti zatvaraš kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer vi sami ne ulazite, niti dopuštate da uđu oni koji ulaze.
14 Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Jer vi proždirete kuće udovica, a za pretvaranje činite duge molitve. Stoga ćete dobiti veću osudu.”
Ješuine riječi se ne kvalificiraju kao zao govor jer ne samo da su Njegove riječi izgovorene s ljubavlju, već su također imale ozbiljnu namjeru pomoći. Upravo je taj stav ljubavi i traženja pomoći drugima naš prvi ključ za razumijevanje procesa iz Mateja 18.
U idealnom svijetu uvijek bismo morali govoriti samo pozitivne i pozitivne stvari. Međutim, budući da je svijet nesavršen, Jahve nam dopušta da govorimo negativne stvari, ali samo u tijeku ispravljanja nepravde. Slično, dok Jahve u idealnom slučaju želi da se svi njegovi ljudi slažu u savršenom miru i harmoniji, neka braća i sestre nisu sigurni u zajedništvo. Nažalost, neka se naša braća vjernici ponašaju na način koji je bezobziran, nepristojan, povrijeđen, pa čak i štetan za druge. Yeshua nam daje sredstvo za diskretno ispravljanje onih koji su skromni i voljni se promijeniti, te moćan mehanizam pritiska vršnjaka koji ohrabruje okorjele da se reformiraju ili im se zabrani zajedništvo.
Proces Matej 18 iznimno je moćan i treba ga koristiti samo s najvećom pažnjom. Moramo zapamtiti da cilj nije kazniti, već samo pomoći bratu koji je griješio da se pokaje. U idealnom slučaju, trebamo se radovati kada ovaj proces uspije, a žaliti kada ne uspije.
Prije nego što raspravljamo o pojedinostima Mateja 18, raspravimo prvo o sustavu pravde opisanom u Tori. Ponekad se kaže da nam Tanach (“Stari savez”) daje “muški” pogled na savez koji se usredotočuje na pojedinosti i detalje, dok nam Brit Chadasha (“Obnovljeni savez”) daje možda “ženski” pogled da objašnjava duhovne aspekte pravednosti. Prvo Tora postavlja sustav pravde koji trebamo slijediti kad god živimo u zemlji, zatim Matej 18 nam pokazuje principe pravde koje možemo koristiti čak i kada nemamo hram. Međutim, proces iz Mateja 18 i dalje će se primjenjivati čak i nakon što se vratimo u zemlju Izrael, jer načela uvijek vrijede.
Tora naglašava potrebu da se kamenovanjem očisti logor od onih koji se ne pokoravaju Jahvi.
Devarim (Ponovljeni zakon) 24:7
7 “Ako se nađe da netko otima nekog od svoje braće od sinova Izraelovih i maltretira ga ili ga proda, tada će taj otmičar umrijeti, a ti ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine.”
Međutim, imajte na umu da prekršaj mora biti vrlo ozbiljan kako bi se kvalificiralo za smrtnu kaznu. Jedan od razloga zašto se preljub može kvalificirati jest taj što razbija obiteljsku jedinicu, koja je temeljna građevna jedinica društva.
Devarim (Ponovljeni zakon) 22:23-24
23 “Ako se mlada žena koja je djevica zaruči za muža, pa je muškarac nađe u gradu i
leži s njom,
24 onda ih oba izvedi na vrata toga grada, i kamenjem ih kamenjem posmrtne, mladu ženu jer nije vikala u gradu, a muškarca jer je ponizio ženu bližnjega; pa ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine.”
Prije nego krenemo dalje, primijetimo da se priča o ženi uhvaćenoj u preljubu (Ivan 7,53-8,11) ne pojavljuje ni u jednom od četiri najstarija grčka rukopisa, niti u aramejskoj Peshitti ili starosirijskoj. Zbog ovog i nekoliko drugih razloga, mnogi znanstvenici vjeruju da je Ivan 7:53-8:11 dodan kasnije. Ovo je važno jer prisutnost ili odsutnost ovog odlomka može radikalno promijeniti našu viziju o tome tko je Ješua i kako On želi da se ponašamo.
Kršćanstvo navodi da priča o ženi uhvaćenoj u preljubu dokazuje da je Ješua podučavao novu i drugačiju Toru; ali kada shvatimo da je ovaj odlomak bio kasniji dodatak, možemo vidjeti da je proces iz Mateja 18 zapravo isti sustav pravde kao što je izneseno u Tori, upravo prebačen u Melkisedekovski red (koji ne treba fizički hram u kojem djelovati). Stoga su dva sustava zapravo samo dva različita lica istog sustava pravde koji Jahve želi da zadržimo. Oba ova sustava vrijede kada živimo u zemlji i imamo stojeći hram, dok ovaj potonji još uvijek može funkcionirati čak i kada ga nema jer se fokusira na princip, a ne na specifičnosti.
Tora precizira da sva pitanja pravde trebamo iznijeti pred svećenike i/ili suce koji su imenovani (ili pomazani) da služe u tim danima.
Devarim (Ponovljeni zakon) 19:15-21
15 “Ne smije se jedan svjedok ustati protiv čovjeka za bilo kakvu nepravdu ili grijeh koji je počinio; ustima dva ili tri svjedoka stvar će se utvrditi.
16 Ako se lažni svjedok digne na nekoga da svjedoči protiv njega o nepravdi,
17 tada će oba čovjeka u raspravi stajati pred Jahvom, pred svećenicima i (ili) sucima koji služe u te dane.
18 I suci će pažljivo ispitati, i doista, ako je svjedok lažni svjedok, koji je lažno svjedočio protiv svog brata,
19 onda učini s njim kao što je mislio da je učinio svom bratu; tako ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine.
20 A oni koji ostanu čut će i uplašiti se, i više neće činiti takvo zlo među vama.
21 Tvoje oko neće sažaliti: život će biti za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu.”
Međutim, budući da je Jahve znao da će Njegovi učenici biti protjerani iz zemlje i da neće držati Toru dok su vani u narodima, trebalo je dati još jedan način za uspostavljanje pravde u tijelu.
Matej 18 opisuje više od načela pravde. Također objašnjava ispravan stav koji trebamo tražiti, kako ne bismo došli na sud pred našim dobrim nebeskim Ocem.
Prije nego što započne veliko natjecanje odraslih za moć, status, novac i seks, djetetova je glavna briga nevina želja za prijateljstvom. Djeci je potrebno sigurno, stabilno okruženje u kojem će učiti i rasti. Upravo se to okruženje prvo mora uspostaviti, a zatim zaštititi unutar granica Izraela (u zemlji) ili, u najmanju ruku, unutar granica zajedništva (u disperziji).
Matityahu (Matej) 18:1-17
1 U to vrijeme dođoše učenici k Ješui govoreći: “Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskom?”
2 Tada Ješua dozva malo dijete, postavi ga usred njih,
3 i rekao: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
4 Dakle, tko se ponizi kao ovo dijete, najveći je u kraljevstvu nebeskom.
Prije puberteta djeca su općenito skromna pred odraslima i obično se ne natječu protiv njih. Iako se braća mogu natjecati u ekonomskom smislu, moramo izbjegavati međuljudsko natjecanje između braće. Trebali bismo se poniziti i usredotočiti se na slušanje i pokoravanje Jahvinu glasu kako bismo u strahu i drhtanju ostvarili vlastito spasenje.
Jedan od glavnih ciljeva života je biti profinjen u vatri, kako bi postao ugodniji i čišći pred Jahvom. Zbog toga sigurno moraju doći prijestupi i izazovi. Međutim, jao nam ako ti izazovi ili uvrede dođu kroz nas, jer Jahve ne ostavlja nekažnjenima one koji uzrokuju da drugi posrnu.
5 Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.
6 „Tko navede na grijeh jednoga od ovih malih koji u mene vjeruju, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se utopi u dubini morskoj.
7 Jao svijetu zbog prijestupa! Jer uvrede moraju doći, ali teško onom čovjeku preko koga dolazi uvreda!
8 „Ako te tvoja ruka ili noga navode na grijeh, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život hrom ili osakaćen, nego s dvije ruke ili dvije noge, da budeš bačen u oganj vječni.
9 A ako te oko tvoje navede na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe. Bolje ti je da uđeš u život s jednim okom, nego da imaš dva oka, da budeš bačen u pakao oganj.
Ješua traži od nas da položimo svoje živote radi njega. Da bismo to učinili, moramo potpuno umrijeti za požude naših očiju, požude našeg tijela i ponos naših života (što uključuje natjecanje). Nije dobro tražiti krv Ješue osim ako nismo voljni umrijeti svom egu, i bez obzira na probleme koji bi naš ego mogao imati.
10 „Pazite da ne prezrete nijednog od ovih malih, jer vam kažem da njihovi glasnici na nebesima uvijek vide lice Moga Oca koji je na nebesima.
11 Jer Sin Čovječji je došao spasiti izgubljeno.
12 „Što misliš? Ako čovjek ima sto ovaca, a jedna od njih zaluta, zar ne ostavi devedeset i devet i ne ode u planine tražiti onu koja je zalutala?
13 I ako je nađe, zaista, kažem vam, više se raduje toj ovci nego devedeset i deveti koje nisu zalutale.
14 Tako nije volja vašeg Oca koji je na nebesima da jedan od ovih malih pogine.
Ne smijemo prezirati niti jednog od „najmanjih“ od nas. Kad netko od naše braće zaluta u grijeh, naš Dobri pastir traži ga dok se ne nađe; a onda se jako raduje. Naš se nebeski Otac u tom trenutku više brine za onoga koji je izgubljen nego za onoga koji nije izgubljen. Istu stvar vidimo u prispodobi o izgubljenom sinu, gdje je očeva briga više prema nazadnom sinu (Efraimu) nego prema vjernom (Judi). Razlog zašto su sve te stvari povezane s procesom iz Mateja 18 je taj što Ješua tada kaže: “Štoviše….”
15 „A ako tvoj brat zgriješi protiv tebe, idi i reci mu njegovu krivnju između tebe i njega samog. Ako te čuje, zadobio si brata.
16 Ali ako ne čuje, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu, da se ‘ustima dva ili tri svjedoka utvrdi svaka riječ.’
17 A ako ih odbije čuti, reci to skupštini. Ali ako odbije i saslušati skupštinu, neka vam bude kao pogan i carinik.
Obavijest:
1. Ako znaš da ti je brat zgriješio,
2. Idi razgovaraj s njim ponizno i nasamo.
3. Ako se ponizi i čuje te, onda ti i tvoj brat možete biti vraćeni u zajedništvo bez ikakve lašon hare, a ničiji ugled (ili ime) nije ukaljan. (Ovo je ideal.)
4. Ako se vaš brat ne ponizi i još vas ne čuje, onda trebate uzeti jednog ili dvojicu ili više koji će mu iz Svetog pisma objasniti zašto je ono što je učinio pogrešno. U idealnom slučaju to bi trebali biti starješine u skupštini, ali ne zbog vlasti. Oni koji su dulje u riječi trebali bi (barem hipotetski) biti smireniji, zreliji i sposobniji pomoći svim stranama da shvate ono što Sveto pismo kaže, na potpuno berejski način. Ideja je uspostaviti Jahvinu pravednost, a ne autoritet bilo kojeg čovjeka.
5. Ako optuženi smatra da nije učinio ništa loše, ključno je da ima priliku braniti se. Dakle, ideja ovdje nije „udružiti se” s optuženom stranom, ili ga „nadglasati” na bilo koji način, već jedan od braće koji se okupljaju da proučavaju Sveto pismo, kako bi vidjeli što nam Jahvina riječ govori da radimo.
6. Ako se optuženi i dalje ne ponizi, ali odbija čuti Jahvinu riječ, onda zbog njega (i u ime zajedništva) stvar treba iznijeti pred narod. U manjoj skupštini, svi bi se ljudi zapravo mogli sastati, dok u većim skupštinama Juda tradicionalno saziva formalni beit din (sud). Bez obzira koje se sredstvo koristi, ono mora biti dostupno svim ljudima, jer naglasak nikada nije na nametanju struktura vlasti, već na raspravi o tome što Jahve želi u smirenosti i ljubavi. Probleme treba iznijeti na vidjelo, kako bi mogli postati predmetom provjere ljudi. Ako postoji nešto što grešnik ne želi da se obznani, onda se mora popraviti prije nego što se stvari obznane, a njegov ugled (ili njegovo ime) bude ukaljan. Ako je grijeh dovoljno ozbiljan (kao što je zlostavljanje djece, preljub ili neko drugo zlo), tada ljudi mogu donijeti odluku o tome smatraju li da trebaju ostati u zajedništvu s njim.
Jedan od razloga zašto zrele starješine u skupštini najbolje upravljaju ovim procesom je taj što je potrebna zrelost za rješavanje sukoba bez dopuštanja da se izrodi u otvoreni sukob (što Sotona voli). Drugi razlog je taj što, iako Jahve idealno želi da njegov narod čuva svu njegovu Toru, Tora je napisana na više od jedne razine. Budući da nitko od nas nije savršen, i budući da je Ruach HaQodesh (Duh Sveti) jedini koji ima moć osuđivanja, odluku o tome hoće li skupština ispasti nekog pojedinca treba nadzirati oni koji imaju potrebnu zrelost da prepoznati da fokus ne može biti na njuškanju svakog grijeha drugih, već na iznošenju relevantnih činjenica na vidjelo, kako bi tijelo moglo donijeti informiranu odluku prema Jahvinoj riječi.
Kao što svaki grijeh ne jamči smrt kamenovanjem, tako ni svaka stvar ne zahtijeva isključenje. Crtu može biti vrlo teško odrediti, osobito kada se radi o Efraimcima u raspršenosti. Dok su stvari bile jasne u pustinji Sinaja, sve dok se svih dvanaest plemena ne vrati na sigurno u zemlju i dok se naša djeca ponovno ne odgajaju uz Toru u školama, u mnogim slučajevima bilo bi kontraproduktivno primjenjivati tako čvrst standard poslušnosti . Kao što raspravljamo u Nazarecan ski Izrael, obraćenici na vjeru mogu ući u skupštine pristankom na suzdržavanje od idolopoklonstva, preljuba, krvi i zadavljenog (ili nečistog) mesa; i ako su ovdje apostoli postavili mjerilo (u Djelima 15), ne smijemo postavljati nikakvo drugo mjerilo za zajedništvo, jer bi to značilo odbaciti one koje je Jahve pozvao.
Kao što raspravljamo negdje drugdje, Djela 6:1-6 i drugi odlomci nam pokazuju da moraju postojati viši standardi za vođe i učitelje. Postoji neslaganje oko toga gdje bi ti standardi u idealnom slučaju trebali biti postavljeni; ali bez obzira na to gdje netko postavlja te standarde, jer se ne slažu dvije osobe kako točno tumačiti svaku točku Svetog pisma, logično slijedi da neke stvari nisu vrijedne prekida zajedništva. Ako nema tolerancije, neće biti zajedništva, jedinstva, okupljanja i nikoga unutar tijela.
Efežanima (Efežanima) 4:1-6
1 Ja, dakle, Jahvin zarobljenik, molim te da živiš dostojno poziva kojim si pozvan,
2 sa svom poniznošću i blagošću, s dugotrpljivošću, noseći jedni druge u ljubavi,
3 nastojeći zadržati jedinstvo Duha u svezi mira.
4 Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste pozvani u jednu nadu svog poziva;
5 jedan Adon, jedna vjera, jedno uranjanje;
6 jedan Elohim i Otac svih, koji je iznad svih, i po svima, i u svima vama.
Budući da Jahve svakoga od nas vodi i vodi na drugačiji način, i budući da je izbjegavanje tijela u biti duhovni ekvivalent smrti kamenovanjem, standard za isključenje mora biti postavljen za kaznena djela smrtne kazne. Na primjer, prijevara, preljub, ubojstvo, silovanje, laganje, krađa, otmica i slično su ozbiljna etička pitanja i ukazuju na nedostatak brige za druge, što je pogrešan duh. Preljub pokazuje nedostatak poštovanja prema supružniku, djeci i društvu općenito. Oni koji počine takve moralne i duhovne zločine moraju se pokajati zbog njih, inače nije sigurno za nas ih pustiti u naše skupštine.
Suprotno tome, bez obzira na to hoće li se Efraimovac koji se vraćao poslušati zapovijed nošenja cicita, potpuno se odmarati od poslovanja subotom ili se suzdržati od pušenja, ne utječe izravno na bilo koga drugog. Iako se može tvrditi da takav nedostatak straha i poslušnosti dovodi njegovo spasenje u ozbiljnu opasnost i da ne bismo trebali željeti da nam djeca odrastaju u blizini onih kojima nedostaje straha i poslušnosti, moraju postojati neki oblici tolerancije, inače nečija djeca će odrastati bez ikakvog zajedništva (i imat će samo vanjski svijet kojem se mogu obratiti). Stoga se mora postići neki oblik osjetljive ravnoteže; a ovu delikatnu točku ravnoteže obično najbolje utvrđuju poštovani starješine u skupštini, koji imaju više životnog iskustva i više vremena za riječ.
Budući da je svaka osoba različita, a situacija u svakoj skupštini je drugačija, sve se to svodi jednostavno na to da li uključene strane povrijeđuju (ili utječu) na bilo koga više od njih samih.
Sve dok smo u rasejanju, nemamo kontrolu nad našim pravnim i/ili pravosudnim sustavima. Iako nam nije dopušteno primjenjivati kaznu propisanu u Tori, ne smijemo dopustiti seksualne grabežljivce, ubojice, dilere drogom, nepokajane preljubnike, silovatelje, lažove i slično u naša zajedništva. Ljudi postaju poput onih s kojima se druže, a skupština bi trebala biti “sigurna zona” koja je odvojena od svih ovih bolesti. Stoga, za dobro svih zainteresiranih strana, moramo staviti one koji prakticiraju te grijehe vani.
Qorintim Aleph (1. Kor.) 5:1-5
1 Zapravo se javlja da među vama postoji seksualni nemoral, i to takav seksualni nemoral kakav se među poganima ni ne spominje — da čovjek ima ženu svog oca!
2 A vi ste se nadimali i niste radije oplakivali da se iz vas makne onaj koji je to učinio.
3 Jer ja sam doista, kao odsutan tijelom, ali prisutan duhom, već osudio (kao da sam bio prisutan) onoga koji je tako učinio ovo djelo.
4 U ime našeg Adona Yeshue HaMashiaha, kada ste okupljeni zajedno s mojim duhom, sa snagom našeg Adona Yeshua HaMashiaha,
5 Takvog predajte Sotoni za uništenje tijela, da njegov duh bude spašen u dan Adona Ješue.
U ovoj situaciji Šaul je izravno pisao skupštini, možda obavljajući dužnost proroka, pozivajući ljude na pokajanje zbog dopuštanja bezobzirnog grijeha. Iako Šaul nije slijedio konkretnu proceduru, prvo je otišao do čovjeka nasamo, a zatim uzeo još svjedoka, njegovo pismo još uvijek ispunjava duh iz Mateja 18, koji nam govori da na neki način ljudi moraju biti sigurni da poduzmu korake kako bi stavi grijeh izvan izdvojenog mjesta, inače vjera ne vrijedi ništa.
Matityahu (Matej) 18:18-20
18 Zaista, kažem vam, što god vežete na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god odriješite na zemlji, bit će razriješeno na nebu.
19 „Opet vam kažem da ako se dvojica od vas na zemlji slože što god zatraže, učinit će im to moj Otac koji je na nebesima.
20 Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, ja sam tamo usred njih.”
Kao što objašnjavamo u Nazarecan ski Izrael , stvarni jezik na grčkom glasi drugačije nego u većini mainstream verzija. To nam govori da bi ono što su apostoli vezali ili razriješili već bilo svezano ili razriješeno na nebu.
Ideja nije da ljudski autoriteti imaju pravo vezati što god žele, daleko od toga. Umjesto toga, cijenjene starješine u Riječi trebale bi pozorno slušati u Duhu za Njegov glas, tako da mogu vezati ili razriješiti ono što im Jahve kaže da vežu ili razriješe, baš kao što bi sudac, kao što je Samuel, činio u davna vremena .
Primijetite također da nam stih 19 govori da moraju postojati najmanje dva ili više sudaca, kao što se prakticira u židovskom beit din. Tako je kako Tora kaže; oni koji budu dovedeni pred svećenike i/ili suce koji su u tim danima poslušat će ono što svećenici i/ili suci imaju reći, jer ne smiju govoriti svoje riječi. Umjesto toga, vrlo su oprezni i sa strahom govore samo ono što čuju od Jahve.
Devarim (Ponovljeni zakon) 19:17-19
17 „onda će obojica u sporu stajati pred Jahvom, pred svećenicima i (ili) sucima koji služe u te dane.
18 I suci će pažljivo ispitati, i doista, ako je svjedok lažni svjedok, koji je lažno svjedočio protiv svog brata,
19 onda učini s njim kao što je mislio da je učinio svome bratu; tako ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine.”
Ideja koja stoji iza postojanja najmanje dva ili (po mogućnosti) tri suca je pomoći u uklanjanju svih inherentnih predrasuda ili emocija koje bi mogle biti prisutne da postoji samo jedan. Čak i uz najbolje namjere i najbolju želju da služi Jahvi, nitko od Njegovih slugu nije dostojan samostalno donositi odluke.
Primijetite da su standardi za isključenje visoki. Iako bi bilo mudro postaviti pitanje treba li muškarac poučavati ako je njegov brak na kamenu i ako su mu djeca sva ispala iz vjere, to se nikada ne bi smjelo smatrati razlogom za isključenje. Iako čovjek s poteškoćama kod kuće možda ne bi trebao podučavati, vjerojatno mu je tim više potrebna zajedništvo i pomoć.
Matityahu (Matej) 18:21:35
21 Tada mu priđe Kefa i reče: “Adone, koliko će puta moj brat griješiti protiv mene, a ja mu opraštam? Do sedam puta?”
22 Ješua mu reče: “Ne kažem ti, do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.
Svi griješimo u mnogim stvarima i nije na nama da osuđujemo svoju braću. Istina je da se trebamo suočiti s njima u ljubavi kad god učine stvari koje su štetne, ali osim donošenja odluka o tome možemo li ih sigurno dopustiti u naše zajedništvo ili ne, ne smijemo suditi; a ne smijemo se ni ljutiti. Ako nam Jahve oprosti sve zlo koje smo učinili (zbog čega je Njegov Sin morao umrijeti), onda sigurno možemo oprostiti drugima sve dugove koji nam duguju.
23 Stoga je kraljevstvo nebesko poput nekog kralja koji se htio obračunati sa svojim slugama.
24 I kad je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je bio dužan deset tisuća talenata.
25 Ali kako nije mogao platiti, njegov gospodar zapovjedi da se proda sa ženom i djecom i svime što je imao, i da se plati.
26 Tada sluga pade pred njega govoreći: ‘Gospodaru, budi strpljiv sa mnom i sve ću ti platiti.’
27 Tada se gospodar tog sluge sažalio, pustio ga i oprostio mu dug.
28 “Ali taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih susluga koji mu je bio dužan stotinu denara, pa ga stavi ruke i uhvati ga za vrat govoreći: ‘Plati mi što si dužan!’
29 I njegov kolega pade pred njegove noge i preklinje ga govoreći: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti platiti.’
30 I nije htio, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne plati dug.
31 Kad su njegovi drugovi vidjeli što je bilo učinjeno, bili su jako ožalošćeni te su došli i ispričali svom gospodaru sve što se dogodilo.
32 Tada mu njegov gospodar, nakon što ga je pozvao, reče: ‘Ti zli slugo! Oprostio sam ti sav taj dug jer si me molio.
33 Zar se i ti nisi trebao smilovati prema svome susluzi, kao što sam se ja smilovao tebi?’
34 A njegov se gospodar naljutio i predao ga mučiteljima dok ne plati sve što mu je trebalo.
35 „Tako će i moj nebeski Otac učiniti s vama ako svaki od vas iz srca ne oprosti svome bratu njegove prijestupe.”
Ješua nam govori da nepokajane grešnike izbacimo iz skupštine. Međutim, čak i kada nam ljudi lažu, varaju nas, kradu od nas, ubijaju, čine preljub ili još gore, jednom kada dođe do iskrenog pokajanja, moramo ih pustiti natrag u zajedništvo, da ne bi bili progutani u tuzi zbog izbjegavanja; jer nije dobro da muškarci budu sami.
Qorintim Bet (2 Kor.) 2:5-11
5 Ali ako je tko nanio tugu, nije ožalostio mene, nego sve vas donekle –
da ne bude prestrogo.
6 Takvom čovjeku dovoljna je ova kazna koju je izrekla većina,
7 pa da mu, naprotiv, radije oprostiš i tješiš, da ne bi takvoga možda progutala prevelika tuga.
8 Stoga vas pozivam da mu ponovno potvrdite svoju ljubav.
9 Jer u tu svrhu i napisao sam da vas iskušam jeste li u svemu poslušni.
10 Kome vi išta oprostite, opraštam i ja. Jer ako sam doista išta oprostio, oprostio sam i tome radi vas u prisutnosti Mesije,
11 da nas Sotona ne bi iskoristio; jer nismo neznani o njegovim napravama.
Ako kažnjavamo iznad minimuma potrebnih da grešnika dovedemo do pokajanja, onda smo otišli dalje od intervencije i u biti tražimo osvetu.
Devarim (Ponovljeni zakon) 32:35
35 Osveta je moja,
i nadoknada;
Noga će im skliznuti na vrijeme;
Jer dan njihove nesreće je blizu,
A stvari koje dolaze požuruju ih.’
Iako nikada ne smijemo biti otirači, Jahve nam također govori da se ne osvećujemo, niti da budemo ljuti. Umjesto toga, trebamo oprostiti našoj braći njihovu uvredu prema nama, uzdižući se iznad povrijeđenosti i boli, baš kao što je to učinio Ješua.
Vayiqra (Levitski zakonik) 19: 17-18
17 „Ne mrzi svog brata u svom srcu. Zasigurno ćeš prekoriti bližnjega svoga, (da ne) snosi grijeh zbog njega.
18 Nećeš se osvetiti niti ljutiti na djecu svoga naroda, nego ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe: Ja sam Jahve. “
Kada imamo posla s braćom, čak i kada nam je učinjeno zlo, imperativ je da tražimo dobro i da ostanemo usredotočeni na pozitivno. Budući da shvaćamo da sami nismo savršeni, moramo pogriješiti na strani ljubavi i velikodušnosti; jer istom mjerom kojom se služimo, tako će se i nama mjeriti.
Luka (Luka) 6:37-38
37 „Ne sudite, i nećete biti suđeni. Ne osuđuj, i nećeš biti osuđen. Oprosti, i bit će ti oprošteno.
38 Dajte, i dat će vam se: dobra mjera, stisnuta, protresena i pretrnuta bit će stavljena u vaša njedra. Jer istom mjerom koju koristite, izmjerit će se i vama.”
Ako uspostavimo i održavamo Jahvine standarde za zajedništvo, naše obitelji i djeca imat će sigurno i ugodno okruženje u kojem će učiti i rasti. Iako moramo izbaciti one koji plijene druge i koji stvaraju probleme unutar zajedništva, presuda nije naša, a nije ni osveta. Moramo vjerovati da je Jahve naš Elohim u savršenoj i potpunoj kontroli svemira i da će, kada dođe njegovo vrijeme, navesti grešnike da se pokaju i vrate mu se.
Ješua nam kaže da je prva i najveća zapovijed voljeti Jahvu svim svojim bićem; a drugi je da ljubimo svoje bližnje kao što volimo sebe. Prvo je puno lakše od drugog, jer je Jahve uvijek pravedan i ljubazan prema nama, dok naša braća, budući da su nesavršena, nisu uvijek takva
Vrlo je teško uspostaviti i potom čvrsto održati Jahvina mjerila u ljubavi. Sam ovaj izazov dostojan je da nas oplemeni u vatri i učini nas čišćima i Njemu ugodnijima.