U Izraelu postoje tri primarna ureda (ili uloge):
1. Kralj (šef fizičke vojske)
2. Svećenik (poglavar duhovne vojske)
3. Prorok (onaj koji čuje od Jahvea)
Općenito, prorok služi kao uši Izraela, govoreći ljudima ono što Jahve govori. Svećenik služi kao izraelska usta, zagovarajući narod. Kralj služi kao ruke i noge Izraela, naređuje, organizira i vodi narod do pobjede u Jahvinim ratovima. No u početku nije bilo tako.
U početku nije bilo formalnog kralja ili svećenika. Adam je služio kao kralj (vođa), a njegovi sinovi prinosili su žrtve.
B’reisheet (Postanak) 4: 3-4
3 I vremenom je došlo do toga da je Qayin[Cain] donio Jahvi prinos od plodova zemlje.
4 Hevel[Abel] također donesenih od prvorođenih iz njegova stada i od njihove masti. I Jahve je poštovao Hevela i njegovu ponudu,
Patrijarh Noach (Noah) nije samo ispunio ulogu kralja, već je i sam prinio žrtve.
B’reisheet (Postanak) 8:20
20 Tada Noah sagradi žrtvenik Jahvi, uze svaku čistu životinju i svaku čistu pticu i prinese žrtve paljenice na žrtveniku.
Međutim, ako nastavimo gledati, pojavljuje se uzorak postepenih promjena. Kao patrijarh, Avram je tehnički mogao služiti kao svećenik, ali je to činio samo u ograničenoj mjeri. Dok je Avram postavio oltar u Morehu (i kasnije je tamo pozvao Jahvino ime), na ovom oltaru nije prinosio žrtve niti prinose.
B’reisheet (Postanak) 12: 7
7 Tada se Jahve pojavio Avramu i rekao: “Tvom potomstvu dat ću ovu zemlju.” I tu je sagradio žrtvenik Jahvi koji mu se ukazao.
Nakon što je Jahve u ratu izbavio Avrama, Avram mu je vratio desetinu svega (preko Melkisedeka).
B’reisheet (Postanak) 14: 18-20
18 Tada Melkisedek, kralj Salema, izvadi kruh i vino; bio je svećenik Svevišnjeg Elohima.
19 I blagoslovi ga i reče: “Neka je blagoslovljen Avram od Svevišnjeg Boga, Posjednik neba i zemlje;
20 I blagoslovljen neka je Svevišnji Bog koji vam je predao neprijatelje u ruke. “I dao mu je desetinu od svega.
Ono što ćemo vidjeti je da Jahve voli specijalizaciju uloga i podjelu rada. Pravilna podjela rada unapređuje gospodarstvo. Također stvara učinkovitiju vojsku i djelotvornije svećenstvo. Zbog toga ćemo vidjeti da se sve tri uloge uspostavljaju kao zasebni odvojeni uredi.
Kad je Jahve kasnije rekao Avramu da mu prinese žrtvu, nije bio uključen oltar – pa je Avram opet samo na ograničen način ispunjavao svećeničku ulogu.
B’reisheet (Postanak) 15: 7-10
7 Tada mu reče: “Ja sam Jahve, koji sam te izveo iz Ura Kaldejskog da ti dam ovu zemlju u nasljedstvo.”
8 On je rekao: “Adonai Jahve, kako mogu znati da ću ga naslijediti?”
9 Pa mu reče: “Donesi mi trogodišnju junicu, trogodišnju ženku koze, trogodišnjeg ovna, grlicu i mladog goluba.”
10 Zatim mu je sve to donio i prerezao na pola, po sredini, i stavio svaki komad jedan nasuprot drugome; ali nije prerezao ptice na dva dijela.
Kasnije je Ja’kov (Jakov) postavio samo jedan kamen. Tako je popunio svećeničku službu u još ograničenijem kapacitetu.
B’reisheet (Postanak) 28: 18-22
18 Tada je Jakov ustao rano ujutro, uzeo kamen koji mu je stavio na glavu, postavio ga kao stup i na njega nalio ulje.
19 I nadjenu tom mjestu ime Betel; ali ime tog grada ranije je bilo Luz.
20 Tada se Jakov zavjetovao govoreći: “Ako će Elohim biti sa mnom, pa me zadrži na ovom putu na kojem idem, i daj mi jesti kruh i odjeću da se obučem,
21 tako da se u miru vratim u kuću svog oca, tada će Jahve biti moj Bog.
22 A ovaj kamen koji sam postavio kao stup bit će Elohimova kuća, a od svega što mi daš dat ću ti desetinu. “
Izraelci su ljudi orijentirani na tradiciju i slijede obrasce koje su utvrdili njihovi preci. Stoga je gotovo sigurno da je Jakov dao desetku Melkisedekovskom redu, kao što je imao njegov djed Avram. Primijetite, dakle, da želimo ono što je želio naš predak Ya’akov: želimo da Elohim bude s nama, da nas drži na putu kojim idemo i da nam daje kruh za jelo i odjeću za nošenje, tako da se svi vratimo kući u kuću našeg Oca Jahve u miru. A budući da su zavjeti očeva obvezujući za djecu, Jakovljev zavjet vrijedi i za nas i danas.
Dok je Jahve postavljao svećeništvo kao zaseban ured, također je razvijao kraljevanje kao zaseban ured. Te je promjene teško vidjeti dok ne pogledamo generacijski trend.
Prvi korak u uspostavljanju unutarnjeg kraljestva bio je da Avram siđe u Egipat kako bi bio pod vlašću vanjskog kralja (faraona). To je bilo nagovještaj toga kako će Izrael kasnije sići u Egipat.
B’reisheet (Postanak) 12:10
10 A u zemlji je nastala glad, pa je Avram sišao u Egipat da ondje stanuje, jer je u zemlji vladala velika glad.
Pogledajmo sada ideju nasljedstva unutar Izraela. Kad god kralj koji sjedi sjedi, kraljevsko se tijelo obično prenosi na najstarijeg preživjelog zakonitog punokrvnog sina. U Avrahamovom slučaju, Ishmael je bio poslan daleko (barem djelomično zato što je bio sin konkubine, a ne sin punopravne supruge). Jahve je također potvrdio da je Yitzhak (Isaac) trebao naslijediti pravo rođenja kraljevanja.
B’reisheet (Postanak) 21:12
12 Ali Elohim je rekao Abrahamu: “Neka ti to ne bude neugodno zbog dječaka ili zbog tvoje robinje. Što god vam je Sarah rekla, poslušajte njezin glas; jer u Yitzhaku će se vaše sjeme prozvati. “
Nasljedstvo pri rođenju može biti zamršeno, ali budući da je Yitzhak bio najstariji punokrvni sin koji je još živio kod kuće kad je Avraham umro, uloga kraljevanja automatski je pripala njemu. Nakon Yitzhaka, kraljevanje bi otišlo Ezavu, osim što je Ezav prodao svoje pravo rođenja Ja’akovu.
B’reisheet (Postanak) 25:33
33 Tada je Jakov rekao: “Zakuni mi se od danas.” Zato mu se zakleo i prodao svoje pravo po rodu Jaakovu.
Kasnije, kad je Jakov ukrao Ezavu blagoslov, Ezav se zakleo na osvetu. To je navelo Jakova da pobjegne u Padan Aram, gdje je završio s dvije žene, dvije konkubine i dvanaest sinova. Time je linija nasljeđivanja postala složena. Reuven (Reuben) je bio prvorođeni pa je bio prvi u nizu nasljedstva kraljevskog statusa. Međutim, izgubio je pravo na rođenje kada je uprljao očev krevet.
B’reisheet (Postanak) 49: 3-4
3 “Ruben, ti si moj prvorođeni, moja moć i početak moje snage, uzvišenost dostojanstva i izvrsnost moći.
4 Nepostojan kao voda, nećete se isticati jer ste se popeli u očev krevet; Onda si to uprljao – on se popeo na moj kauč. “
To nam pokazuje da postoje moralne kvalifikacije za kraljevanje. Jakov je također uklonio Simeona i Levija iz nasljedstva jer su se osvetili Sihemu nakon silovanja Dina (Postanak 34:25). To nam pokazuje da kraljevi ne smiju biti osvetoljubivi ili nasilni.
B’reisheet (Postanak) 49: 5-7
5 “Simeon i Levi su braća; oruđa su na njihovom prebivalištu.
6 Neka moja duša ne uđe u njihovo vijeće; Neka se moja čast ne sjedini s njihovom skupštinom; Jer u svom gnjevu ubili su čovjeka, a u samovolji vola su udarali.
7 Proklet bio njihov gnjev, jer je žestok; I njihov gnjev, jer je okrutan! Podijelit ću ih u Jakovu i raspršiti po Izraelu. “
Budući da je Juda bio sljedeći po redu rođenja i nasljeđivanju, trebao je dobiti žezlo.
B’reisheet (Postanak) 49:10
10 „Žezlo se neće udaljiti od Jude, niti zakonodavac između njegovih nogu, sve dok ne dođe Šilo; I Njemu će biti poslušnost ljudi. “
Žezlo simbolizira kraljevo pravo na
vlast. Ya’akov (Izrael) je prorekao da žezlo neće odstupiti od Judine linije sve dok ne dođe Shiloh (Mesija), kada će žezlo otići k Njemu. (Na ovo ćemo se vratiti u kasnijim poglavljima.)
Ponovljeni zakon pokazuje zašto je Leain, a ne Rachelin sin trebao naslijediti status prvorođenca (a time i kraljevskog statusa).
Devarim (Ponovljeni zakon) 21: 15-17
15 “Ako muškarac ima dvije žene, jednu voljenu, a drugu nevoljenu, pa su mu rodili djecu, i voljenu i nevoljenu, i ako je prvorođeni sin od nje koja nije voljena,
16 tada će, na dan kada oporučno preda svoje imanje svojim sinovima, sinu voljene žene ne smije dati status prvorođenca, nego sinu nevoljenog, pravom prvorođencu.
17 Ali priznat će sina nevoljene žene kao prvorođenca dajući mu dvostruki dio svega što ima, jer je on početak svoje snage; pravo prvorođenog je njegovo. “
Iako je prvorodstvo otišlo u Judu, Izrael je ipak mogao dati poseban blagoslov Rahelinom najstarijem sinu Josipu. Budući da je Josip bio favoriziran, drugi su sinovi bili ljubomorni i nastojali su ga ubiti.
B’reisheet (Postanak) 37: 19-20
19 Zatim rekoše jedan drugome: “Gle, dolazi ovaj sanjar!
20 Dođite dakle, ubijmo ga i bacimo u neku jamu; i reći ćemo: ‘Neka divlja zvijer ga je proždirala.’ Vidjet ćemo što će biti s njegovim snovima! “
Ipak, Josip (Yosef) je spašen od krvoprolića jer je prodan kao rob u Egiptu. Zanimljivo je da je kasnije postao tip kralja u Egiptu, jer je svima njima vladao.
B’reisheet (Postanak) 41: 40-42
40 „Bit ćeš nad mojom kućom, i sav će moj narod biti vladan prema tvojoj riječi; samo u pogledu prijestolja bit ću veći od tebe. ”
41 I faraon reče Josipu: “Vidiš, postavio sam te nad svom zemljom egipatskom.”
42 Tada je faraon skinuo prsten s pečatom sa svoje ruke i stavio ga na Josipovu ruku; te ga je odjenuo u odjeću od finog lana i stavio mu zlatni lanac oko vrata.
Jahve uvijek čini sve s razlogom. Poslao je Josipa naprijed kako bi opskrbio svu svoju braću u nadolazećoj velikoj gladi.
B’reisheet (Postanak) 45: 10-11
10 „Stanovat ćeš u zemlji Gošen i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca, djeca vaše djece, vaša stada i vaša stada i sve što imate.
11 Tamo ću se opskrbiti za vas, kako ne biste vi i vaše kućanstvo i sve što imate dospjeli u siromaštvo; jer još je pet godina gladi. “
Jahve je prešao Izrael iz patrijarhalne vladavine u kraljevsku vlast. Josip je bio vrsta unutarnjeg kralja koji je olakšao prijelaz pod vanjskog kralja (faraona). Iako je taj faraon prema Josipu bio nježan prema Josipu, kasnije se pojavio novi kralj koji nije poznavao Josipa.
Šemote (Izlazak) 1: 8
8 Sada je nad Egiptom nastao novi kralj koji nije poznavao Josipa.
Ovaj novi vanjski kralj zagorčao je život Izraelcima teškim ropstvom i strogošću.
Šemote (Izlazak) 1:14
14 I zagorčali su im život čvrstim ropstvom – u žbuci, u cigli i u svakoj vrsti službe na polju. Sva njihova služba u kojoj su ih natjerali da služe bila je stroga.
Faraon je bio tiranin, ali njegova je vladavina držala Izrael na okupu dok su se mijenjali iz patrijarhata u kraljevanje. Patnja ujedinjuje ljude i nakon 430 godina više nije bilo dvanaest suparničkih plemena, već jedna izraelska nacija. Nadalje, svih dvanaest plemena bilo je spremno prihvatiti unutarnjeg kralja slugu, ako ih to oslobodi od vanjskog kralja tiranina (faraona).
Jahve je poslao Mošea (Mojsija) da ispuni unutarnje uloge kralja i proroka. Također je poslao Aharona (Aarona) da služi kao unutarnji svećenik Izraela. Kao što ćemo vidjeti, početno svećenstvo bilo je svećenstvo prvorođenih, koji su odvedeni Jahvi nakon što su pobijeni svi prvorođenci u Egiptu.
Šemote (Izlazak) 12: 51; 13: 1-2
51 I baš tog dana Jahve je izveo sinove Izraelove iz egipatske zemlje prema njihovoj vojsci.
1 Tada je Jahve razgovarao s Mošeom, govoreći:
2 “Odvojite mi sve prvorođene, sve što otvara utrobu među sinovima Izraelovim, od ljudi i od zvijeri; Moje je.”
Pod svećeništvom prvorođenih, Izrael je trebao prinositi prvorođenca i čovjeka i zvijeri Jahvi. Bilo je to prvorođeno svećenstvo koje je trebalo služiti kao znak na našim rukama i kao prednji dio između naših očiju.
Šemote (Izlazak) 13: 15-16
15 “” I kad se faraon tvrdoglavo otpustio da nas pusti, Jahve je ubio sve prvorođene u egipatskoj zemlji, i prvorođenče čovjeka i prvorođenče zvijeri. Stoga žrtvujem Jahvi sve muškarce koji otvaraju utrobu, ali otkupljujem sve prvorođene svoje sinove. ‘
16 Bit će to kao znak na tvojoj ruci i kao prednja vrata između tvojih očiju, jer nas je Jahve snagom ruke izveo iz Egipta. “
U Izlasku 19, Jahve je obećao da će, ako će Izrael poslušati Njegov glas, i držati se njegova saveza (koji je uključivao žrtve za otkupljenje prvorođenih), biti kraljevstvo svećenika i za njega izdvojena nacija.
Šemote (Izlazak) 19: 5-6
5 “„ Dakle, ako ćete doista poslušati Moj glas i držati Moj savez, bit ćete mi posebno blago iznad
svih ljudi; jer je sva zemlja Moja.
6 I bit ćete za mene kraljevstvo svećenika i izdvojena nacija. ‘ Ovo su riječi koje ćete izgovoriti sinovima Izraelovim. “
Neki ljudi misle da su svi muškarci trebali biti svećenici. Međutim, to nije točno jer je Jahve razlikovao ljude (stih 21) i svećenstvo (stih 22).
Šemote (Izlazak) 19: 21-22
21 I Jahve je rekao Mošeu: “Idi dolje i upozori ljude da se ne probiju da gledaju u Jahvu, a mnogi od njih nestanu.
22 Neka se i svećenici koji priđu Jahvi razdvoje da im se Jahve ne provali. “
Dakle, što znači Izlazak 19: 5-6? To vjerojatno znači da svaki čovjek služi i kao kralj i svećenik u svom domaćinstvu. Odnosno, on ima ovlasti odgojiti svoju obitelj da čuje i sluša Jahvin glas i naredbe.
[Napomena: Kako se demokratski Zapad sve više udaljava od Jahvea i bira nove kraljeve koji „ne poznaju Josipa“, autoritet svakog čovjeka kao kralja i svećenika u njegovu domu postupno se potiskuje. Kao što objašnjavamo u Otkrivenje i vrijeme Zavrsetka, država pokušava razbiti rođene obitelji kako bi država mogla biti naša obitelj, uzurpirajući Jahvin autoritet.]
Moshe je bio posebna vrsta vođe zvani pomazani sudac (za razliku od sudaca koje su imenovali muškarci). Kao pomazani sudac, Moshe je ispunjavao i kraljevske i proročke uloge. Uočite, međutim, da je uloga suca više nalik ulozi proroka nego ulozi kralja, jer se ovlaštenje pomazanog suca ne prenosi na njegovu djecu.
Iako Moshe nije mogao delegirati svoje dužnosti kao prorok, mogao je delegirati neke od svojih dužnosti kao kralj. Budući da je posao bio prevelik da bi ga bilo koji čovjek mogao obaviti sam, Mošeov tast mu je rekao da postavi suce (vladare) nad podjelama u svakom plemenu. Time bi vladin proces bio učinkovitiji i djelotvorniji.
Šemote (Izlazak) 18: 17-23
17 Mošeov tast mu je rekao: “To što radiš nije dobro.
18 I vi i ovi ljudi koji su s vama sigurno ćete se istrošiti. Jer ova vam je stvar previše; niste u mogućnosti sami to izvesti.
19 Slušajte sada moj glas; Dat ću vam savjet i Elohim će biti s vama: Stanite pred Elohima radi ljudi, kako biste mogli donijeti teškoće Elohimu.
20 I poučit ćete ih statutima i zakonima i pokazati im put kojim moraju hodati i posao koji moraju obavljati.
21 Štoviše, između svih ljudi odabirete sposobne ljude, poput straha od Boga, ljudi istine, koji mrze pohlepu; i postaviti takve da nad njima budu vladari tisuća, vladari stotina, vladari pedesetih godina i vladari desetaka.
22 I neka sude narodu u svako doba. Tada će vam svaku veliku stvar donijeti, ali svaku malu stvar sami će suditi. Tako će vam biti lakše, jer će oni s vama nositi teret.
23 Ako to učinite, a Elohim vam tako zapovijedi, moći ćete izdržati, a i svi će ovi ljudi u miru otići na svoje mjesto. “
Kasnije, kad proučimo Melkisedekijski red, vidjet ćemo kako je Ješua rekao svojim učenicima da koriste istu vrstu pododjela (preko 100 -ih i 50 -ih).
Marko (Marko) 6: 39-40
39 Zatim im je naredio da ih natjeraju da sjednu u skupinama na zelenu travu.
40 Tako su sjeli u redove, stotine i pedesete.
S uspostavljenim sustavom delegiranja i nadzora, Jahve je tada Mošeu dao deset zapovijedi (2. Mojsijeva 20). Mošeu je također dao detaljniji skup zakona za suce koji dijele 1.000, 100., 50. i 10. godinu, kako bi znali primijeniti deset zapovijedi u posebnim situacijama (2. Mojsijeva 21-24). Ovdje kršćanski narodi dobivaju svoje koncepte saveznih, državnih i lokalnih vlasti, kao i viših i nižih sudova.
U Izlasku 24 susrećemo 70 starješina.
Šemote (Izlazak) 24: 1-2
1 Sada je rekao Mošeu: “Priđi Jahvi, ti i Aharon, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina Izraelovih i klanjajte se izdaleka.
2 I samo će Moše prići Jahvi, ali oni neće prići; niti će ljudi poći s njim. “
Zapis u Brojevima 11 pruža biblijsku osnovu za vijeće od 70 starješina. Britanski parlament, Kongres SAD -a, izraelski Kneset, židovski sinedrij itd., Svi su izvedeni iz ovog koncepta. Jedna od glavnih svrha ovih institucija je dati ljudima uredan način da se njihov glas čuje.
Nakon što je u plemenima zavladao red i organizacija, Moshe se popeo na planinu četrdeset dana i četrdeset noći. U njegovoj odsutnosti, ljudi su tražili od Aharona da im da nešto vidljivo za obožavanje. Budući da Aharon još nije shvatio da je njegov posao spriječiti ljude da griješe, on i svećenstvo prvorođenca nastojali su ugoditi ljudima. Međutim, Jahve se razbjesnio zbog njihovog idolopoklonstva, pa je zamijenio svećenstvo prvorođenih levitima, koji su se bili spremni suprotstaviti ljudima kad je to bilo potrebno.
Šemote (Izlazak) 32: 25-29
25 Kad je Moše vidio da su ljudi neobuzdani (jer ih Aron nije obuzdao, na njihovu sramotu među neprijateljima),
26 Tada je Moše stao na ulazu u logor i rekao: “Tko je za Jahvu, dođi k meni!” I svi Levijevi sinovi okupiše se k njemu.
27 A on im reče: “Ovako govori Jahve Elohej Izrael:” Neka svaki stavi mač na bok, pa neka ulazi i izlazi od ulaza do ulaza po cijelom logoru, i neka svaki ubije svog brata, svaki čovjek svog druga , a svaki čovjek svoj bližnji. ‘”
28 Tako su učinili Levijevi sinovi prema Mošeovoj riječi. I toga je dana palo oko tri tisuće ljudi iz naroda.
29 Tada je Moše rekao: “Posvetite se danas Jahvi da vam danas podari blagoslov, jer se svaki čovjek suprotstavio svom sinu i svom bratu.”
Premda je svačiji posao suprotstaviti se zlu, svećenici su odgovorni naučiti ljude razliku između izdvojenog i profanog. Međutim, dok je Izrael bio u pustinji pod levitskim redom, svećenici su imali potpunu vlast disciplinirati naciju, prema Melkisedekovskom redu, u rasipanju, pravila su drugačija. Sada se pretpostavlja da će svatko od nas koji ima Ješuin duh htjeti da mu pomogne, i na taj način postane njegov susret. No, budući da model upravljanja iskazan u Svetom pismu nije lak, naše su crkve pune učitelja koji zadovoljavaju svrbež ušiju.
TimaTheus se kladio (2. Timoteja) 4: 3-4
3 Jer doći će vrijeme kada neće izdržati zdrav nauk, nego će prema vlastitim željama, jer ih uši svrbe,
nakupiti sami sebi učitelje;
4 i oni će okrenuti uši svoje od istine i bit će okrenuti prema bajkama.
U sljedećih nekoliko poglavlja pobliže ćemo pogledati levitsko svećenstvo.