Ako imate auto, stavljate li u njega kvalitetno ulje i plin? Ili loša kvaliteta nafte i plina? To je pomalo glupo pitanje, jer većina nas shvaća da ako ne pazimo da u automobil stavimo samo dobre stvari, on neće raditi kako treba. Moramo održavati filtar zraka čistim, kako bismo spriječili prašinu i dim u unutrašnjosti automobila; i ako se ovako ne ponašamo prema svom autu, onda ćemo ga u jednom trenutku vjerojatno morati odnijeti u dućan, i platiti puno novca da bi netko otvorio auto i popravio ga. Ovo je samo zdrav razum. Ali ako je to zdrav razum s automobilom, zašto onda ne shvatimo da ista pravila vrijede i za naša tijela?
Za razliku od automobila, cijeli život imamo samo jedno tijelo. Zašto se o tome ne bismo pobrinuli najbolje što možemo, pogotovo kada zastanemo da shvatimo da su naša tijela privremeno hram živog Elohima (Bg)?
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 6:19-20
19 Ili ne znaš da je tvoje tijelo hram razdvojenog Duha koji je u tebi, koga imaš od Boga, a nisi svoj?
20 Jer ste skupo kupljeni; zato slavite Elohima svojim tijelom i svojim duhom, koji su Elohimovi.
Kao što objašnjavamo negdje drugdje, doći će vrijeme, nakon skupljanja, kada će se Jahvin hram obnoviti i kada će se hramske žrtve nastaviti. I u taj dan, trebamo li donijeti išta osim naše najbolje ponude jela i pića u Jahvin hram? Ili bismo trebali zagaditi zrak dimom?
Znate, lako je uhvatiti se užurbanog ritma modernog života, do te mjere da zaboravimo ono što je važno. Kao što objašnjavamo na drugom mjestu, bilo je važno da Qayin (Kain) i Hevel (Abel) prinesu prvu i najbolju od svojih ponuda Jahvi. Hevel je to učinio, ali Qayin nije; i to ga je dovelo u nemilost Elohima.
B’reisheet (Postanak) 4:3-7
3 I s vremenom se dogodilo da je Qayin Jahvi prinio prinos od plodova zemlje.
4 Hevel je također donio od prvenca svoga stada i od njihova sala. I Jahve je poštovao Hevela i njegovu ponudu,
5, ali nije poštovao Qayina i njegovu ponudu. I Qayin je bio jako ljut, a lice mu je palo.
6 Tada Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? A zašto ti je lice palo?
7 Ako budeš dobro radio, nećeš li biti prihvaćen? A ako ne činiš dobro, grijeh leži na vratima. I njegova je želja za vama, ali vi trebate vladati nad njom.”
Kao što objašnjavamo na drugim mjestima, glavni problem je bio to što je Hevel donio Jahveu prvog i najboljeg iz svog stada, istinski poštujući Jahvu u svom srcu, dok je Qayin samo donio Jahvi “prinos”. Kao i svaki roditelj, Jahve gleda na srce. Ako možete reći kada je vaše dijete učinilo nešto sa srcem koje vam zaista pokušava ugoditi, a ne samo učiniti nešto zato što ste mu vi to rekli, tada možemo razumjeti kako Jahve gleda na koncept žrtve i prinošenja. Isti se koncept pojavljuje u Malahiji, gdje su naši preci donosili bolesne žrtve Jahvi.
Malahija 1:6-8
6 „Sin poštuje oca, a sluga gospodara. (Ali) ako sam ja Otac, gdje je moja čast? A ako sam ja Učitelj, gdje je Moje poštovanje? govori Jahve nad vojskama vama svećenicima koji prezirete moje ime. Pa ipak kažeš: ‘Na koji način smo prezreli tvoje ime?’
7 “Oskvrnjenu hranu prinosiš na moj žrtvenik, ali reci: ‘Na koji način smo te oskvrnili?” Rekavši: ‘Stol Jahvin je preziran.’
8 A kad slijepca prinesete kao žrtvu, nije li zlo? A kad prinesete hrome i bolesne, nije li zlo? Ponudite ga onda svom guverneru! Bi li bio zadovoljan tobom? Bi li te prihvatio blagonaklono?” Govori Jahve nad vojskama.
Sveto pismo nam govori da je Jahve Jedan, a ovo je mnogo veći koncept nego što mnogi od nas shvaćaju.
Devarim (Ponovljeni zakon) 6:4
4 “Čuj, Izraele: Jahve naš Elohim, Jahve je jedan!”
Ako se na trenutak odmaknemo, možemo li vidjeti da je kod Jahve sve jedno? Muškarac i njegova žena jedno su tijelo. Svoje bližnje trebamo voljeti onoliko koliko volimo sebe. Mi smo Njegovo tijelo, a naša tijela trenutno služe kao Njegov hram. Čak i nakon što se fizički hram obnovi, i dalje će biti važno održavati naša fizička tijela što čistima i što zdravijima, kako bismo mu mogli bolje služiti. A jedan od načina na koji to možemo učiniti je da unesemo samo one prve i najbolje u Njegov hram (i zadržimo onečišćujuće tvari), kako bismo Mu iskazali čast. Ako to učinimo, to će nas postaviti na ispravne duhovne temelje za fizičko zdravlje i ozdravljenje.
Pomaže shvatiti da se engleska riječ “holy” temelji na hebrejskom korijenu riječi “qadash”. Odnosi se na to da ste i ceremonijalno i moralno “čist”.
OT:6942 qadash (kaw-dash’); primitivni korijen; biti (uzročno, činiti, izgovarati ili promatrati kao) čist (ceremonijalno ili moralno):
Još jedna stvar koja pomaže jest shvatiti da je Jahve ceremonijalno i moralno “čist” do treće sile.
Hitgalut (Otkrivenje) 4:8
8 Četiri živa bića, od kojih je svako imalo šest krila, bila su puna očiju okolo i iznutra. I ne miruju ni danju ni noću govoreći: “Čist, čist, čist (je) Jahve Elohim El Shaddai, Koji je bio, i jest i koji će doći!”
Ako za model uzmemo tabernakul, možemo povući neke važne paralele. Prvo je postojao prostor unutar tabora Izraela, ali izvan dvorišta šatora. Ovo područje bilo je čisto u usporedbi s vanjskim svijetom, ali još uvijek nije bilo “kadaš”. Zatim je postojao prostor unutar dvorišta, koji je bio jedan nivo kadeša. Zatim je tu bilo “Sveto mjesto”, koje je bilo dvije razine kadaša. Konačno, tu je bila “Svetinja nad svetinjama”, gdje je Jahve stanovao iznad Kovčega saveza. Ovo su bile tri razine qadasha. Sve što je dolazilo u ovu “Svetinju nad svetinjama” (“qodesh qodeshim”) moralo je biti qadash do trećeg stupnja.
Nadab i Abihu bili su sinovi velikog svećenika Aharona. Čak su se popeli na planinu s Mošeom (Mojsijem); ali kad su donijeli “profanu vatru” pred Jahvu, Jahve je poslao vatru da ih proždre.
Vayiqra (Levitski zakonik) 10:1-3
1 Tada Nadab i Abihu, Aharonovi sinovi, uzeše svaki svoju kadionicu i metnu u nju oganj, staviše na nju tamjan i prinesoše sramotnu vatru pred Jahvom, što im on nije zapovjedio.
2 Tako iziđe oganj od Jahve i proždere ih, i oni su umrli pred Jahvom.
3 I Moše reče Aharonu: “Ovo je rekao Jahve, rekavši: ‘Od onih koji mi se približe trebam smatrati čistim (“svetim”); i pred svim narodom moram biti slavljen'” Tako je Aharon držao. njegov mir.
U osnovi, Nadab i Abihu donijeli su “nečiste stvari” u šator, a Jahve ih je ubio. Možemo li vidjeti paralele s našim vlastitim hramovima? Ako u svoje hramove donosimo čistu hranu i piće, zar nas Jahve neće blagosloviti? A ako u svoje hramove donesemo “profane žrtve”, neće li biti posljedica? U krajnjem slučaju možemo razmišljati o posljedicama pušenja, pijenja i drogiranja; ipak bismo također trebali moći vidjeti posljedice konzumiranja hrane prožete konzervansima, kemikalijama i genetski modificiranim organizmima. Ovo nije “čista hrana”, prema Jahvi.
Sjetimo se da je kod Jahve sve jedno i da duhovno uvijek služi kao temelj za materijalno očitovanje. Kasnije ćemo govoriti o tome kako je ženska utroba smještena u njeno tijelo slično kao što je qodesh qodeshim bio smješten u tabernakulu. Kad čovjek pristupi njenoj “svetinji nad svetinjama”, to bi trebalo biti s istom vrstom moralne i ceremonijalne čistoće kao što je veliki svećenik pristupio Jahvi, tako da se samo “kadaš oganj” iznosi pred Svemogućeg. Iz ove vrste pobožnosti i trezvenosti proizlaze mnoštvo blagoslova na naknadni plod njezine utrobe. “Iz čistih početaka dolaze čisti rezultati.”
Sada pređimo ovo na drugu razinu. Kao što su naši preci govorili: „Ono si što jedeš“, i ova izreka je sasvim istinita. Samo jedući pravu hranu (i iz pravih razloga) možemo postati zdraviji, sretniji i produktivniji sluge (i bolji svjedoci Svemogućeg Jahvea Elohima). Ovo bi moglo zvučati banalno, ali je istina.
U početku su Adam i Havva (Eva) smjeli jesti samo biljke, a ne životinje.
B’reisheet (Postanak) 1:29
29 A Elohim reče: “Gle, dao sam ti svako bilje koje daje sjeme koje je po svoj zemlji, i svako drvo čiji plod daje sjeme; to će vam biti za hranu.”
Jedno od načela analize Svetog pisma je ono o “prvoj primjeni” ili “prvoj uporabi”. Kad se Adamu i njegovoj ženi prvi put kaže što mogu jesti, rečeno im je da mogu jesti biljke. Postoje argumenti u korist jedenja ovih biljaka i sirovih i kuhanih (a empirijski podaci sugeriraju da bi kombinacija obojega mogla biti najbolja): ali ako želimo biti zdravi, čini se jasnim da bi nam vegetacija trebala biti primarna izvor hrane. (O tome ćemo više govoriti kasnije.)
Izvorno, Jahve je stvorio čovječanstvo da ga obožava, a također i da čini dobro drugim ljudima. Međutim, pali ljudi (tj. nefili) počeli su se kvariti, uzimajući žene koje su sami odabrali (umjesto da slušaju Jahvu da im kaže za koga da se vjenčaju). Kao rezultat toga, zemlja se ispunila nasiljem, a Jahve je odlučio uništiti čovječanstvo na zemlji. Ipak, naredio je svom sluzi Noahu (Noi) da sačuva sedam “čistih” životinja i dvije “nečiste”.
| Postanak 7:2 2 Uzmi sa sobom po sedam od svake čiste životinje, mužjaka i njegovu ženku; po dvije životinje koje su nečiste, mužjak i njegova ženka; |
(2) מִכֹּל הַבְּהֵמָה הַטְּהוֹרָה תִּ שִׁבְעָה שִׁבְעָה אִישׁ וְאִשְׁתּוֹ | וּמִן הַבְּהֵמָה אֲשֶׁר לֹא טְהֹרָה הִוא שְׁנַיִיאת |
Sveto pismo ovdje koristi drugu riječ za “čist”. Riječ nije “qadash”, već “tahorah” (“tah-hore-ah”). Korijen ove riječi je “taher” i odnosi se na nešto što Jahve smatra čistim, nepatvorenim i nezagađenim.
OT: 2891 taher (taw-hare’); primitivni korijen; ispravno, biti svijetao; tj. (implicirano) biti čist (fizički zvuk, jasan, nepatvoren; levitski, nezagađen; moralno, nevin ili svet):
Nakon što je Jahve izbavio Noaha i njegovu obitelj kroz potop, Noa je prinio žrtve od svih čistih životinja Jahvi; pa je Noach očito znao razliku između čistih i nečistih životinja.
B’reisheet (Postanak) 8:20
20 Tada Noah sagradi žrtvenik Jahvi, uze svaku čistu životinju i svaku čistu pticu i prinese žrtve paljenice na žrtveniku.
Međutim, Jahve je tada rekao Noahu da on i njegova djeca mogu jesti bilo koje živo biće koje se kreće.
B’reisheet (Postanak) 9:3
3 „Svaka stvar koja se kreće bit će ti hrana. Sve sam ti dao, kao i zeleno bilje.”
To je razlog zašto mnogi ne-izraelski narodi diljem svijeta jedu u osnovi sve što se kreće. Oni još uvijek djeluju prema uputama koje je Jahve dao Noahu i njegovoj djeci u pogledu hrane. “Jedi sve što se miče.”
Izrael se, međutim, drži viših standarda. Jahve očekuje da njegova djeca jedu samo “čistu” hranu, jer želi da budu ritualno “čisti” ljudi. Osnovne upute nalaze se u Levitskoj 11. Stih 3 nam govori da svaka životinja ima podijeljeno (razdvojeno) kopito i žvače žvaku, da možemo jesti.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:1-3
1 Jahve se obrati Mojsiju i Aronu govoreći im:
2 Govori sinovima Izraelovim: ‘Ovo su životinje koje možete jesti među svim životinjama na zemlji:
3 Među životinjama, što god dijeli kopito, ima razdvojena kopita i žvače žvaku – da jedete.
Krava, ovca i koza su čiste životinje. Svi imaju cijepano kopito i žvaču žvaku. Kad nešto pojedu, neko vrijeme to “žvakaju”. Potom ga vraćaju gore i još malo ga “žvakaju”. Taj se proces naziva “ruminacija” i to je način na koji čiste životinje izvlače protein iz biljaka. Oni ne gutaju hranu ravno dolje, kao što to čine svinje. Duhovna implikacija je da razmišljaju o stvarima koje ih podučavaju. Oni ne samo “vjeruju u bilo što”.
Još jedna stvar koju treba primijetiti kod čistih životinja je da su također izuzetno izbirljive u pogledu onoga što jedu. Sve nanjuše prije nego što pojedu, a ako išta zaudara na gnoj, neće to pojesti. Oni će se okrenuti. To je u suprotnosti sa svinjama koje će jesti gotovo sve što stavite pred njih, i psima, koji će čak jesti i vlastiti izmet. (Svinje i psi se često koriste kao eufemizmi za one izvan Izraela.)
Zahtjev da imamo razdvojeno kopito može se odnositi na naš hod. Moramo se potpuno odvojiti od svijeta, i od onih “vjernika” čiji je hod nečist. Jahve je triput uklonjen sa svijeta, i ako želimo biti dovedeni tamo gdje jest, onda moramo biti nezagađeni. Ne možemo Jahvi dovesti prvence našeg stada (i naših najboljih) kad ne idemo njegovim stopama. To se jednostavno ne može dogoditi. Ako ne budemo hodali kao što je On hodao, onda ćemo završiti na drugom putu, i nećemo završiti tamo gdje je On.
Jahve nam tada daje niz nečistih životinja koje ne smijemo jesti. Ili ne preživaju, ili nemaju cjepano kopito, ili oboje. Trebamo izbjegavati jesti ove životinje.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:4-8
4 Ipak, ovih ne smijete jesti među onima koji žvaču i koji imaju rascjepkana papka: deva vam je nečista, jer žvače vuč, ali nema razdvojena kopita;
5 Nečista je za vas kameni hurmaš, jer žvače žvak, a nema razdvojena kopita;
6 Zec vam je nečist jer žvače žvaku, a nema razdvojena kopita;
7 I svinja, iako razdvojena kopita ima razdvojena kopita, a ne žvače žvaku, nečista je za vas.
8 Njihovog mesa ne smiješ jesti, i leševa njihovih ne smiješ dirati. Oni su vam nečisti.
Jahve nam tada govori koju ribu smijemo jesti, a koju ne jesti. Stih 9 nam govori da smijemo jesti sve što ima peraje i ljuske, a stih 10 nam govori da ne smijemo jesti ništa što nema peraje i ljuske. Dok se znanstvenici ne slažu oko toga kako točno definirati “peraje” i “ljuskice”, općenito vidimo da se hranitelji s dna i “smetlari” ne kvalificiraju kao hrana. Drugim riječima, obične ribe kao što su losos, pastrva i bakalar su dobre, dok se hranilice s dna, “filter ribe” i grabežljivci poput morskih pasa obično ne smatraju čistima.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:9-12
9 ‘Ovo smijete jesti od svega što je u vodi: što god u vodi ima peraje i ljuske, bilo u morima ili u rijekama – to možete jesti.
10 Ali sve u morima ili u rijekama koje nemaju peraje i ljuske, sve što se miču u vodi ili bilo koje živo biće što je u vodi, oni su vam odvratni.
11 Oni će vam biti odvratni; ne smiješ jesti njihovo meso, nego ćeš njihove leševe smatrati odvratnim.
12 Što god u vodi nema peraje ili ljuske, to će vam biti odvratno.
Slična pravila vrijede i za ptice. Perad kao što su piletina i puretina (koje jedu vegetaciju i bube) je u redu za jelo, dok grabljivice i grabežljivci mesožderi kao što su orlovi i jastrebovi nisu.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:13-19
13 ‘A ove ćeš smatrati odvratnima među pticama; ne smiju se jesti, oni su gadost: orao, sup, zujak,
14 zmaj i sokol po vrsti;
15 svaki gavran po svojoj vrsti,
16 noj, sova kratkouha, galeb i jastreb po svojoj vrsti;
17 sova mala, sova ribarica i sova vrisak;
18 bijela sova, čavka i strvin sup;
19 roda, čaplja po svojoj vrsti, udur i šišmiš.
Ako smo to spremni prihvatiti, postoje “duhovne vrijednosti” za razna životinjska bića. Jahve ne želi da postanemo “hranitelji s dna”, “riba za filtriranje”, “ološ-sisači” ili grabežljivci, pa ih izbjegavamo jesti. Mesojedi, grabljivice i životinje “usisivači” nisu Njegova volja da ih konzumiramo.
Jahve nam dalje govori neke zdravorazumske stvari, kao što je da ne diramo lešine; i da ako rukujemo trulim životinjskim lešinom (kao što je nešto što su zvijeri ubile prije nekoliko dana nepoznato), oni će biti ritualno nečisti do večeri.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:24-28
24 ‘Po tome ćeš postati nečist; tko god dotakne lešinu nekog od njih, neka je nečist do večeri;
25 Tko nosi dio lešine nekog od njih, neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri.
26 Nečist je za vas leš svake životinje koja dijeli stopalo, ali nije s papcima ili ne žvače žvaku. Svatko tko ga se dotakne bit će nečist.
27 I sve što ide na njegove šape, među svim vrstama životinja koje idu na sve četiri, one su vam nečiste. Tko god se dotakne takve lešine, neka je nečist do večeri.
28 Tko god nosi takvo leš, neka opere svoju odjeću i neka bude nečist do večeri. To vam je nečisto.
Neki znanstvenici vjeruju da je Jahvin smisao da ako svećenik ubije kozu ili janje u hramu, to ga ne čini ritualno nečistim (da ne bi mogao služiti u hramu). Međutim, ako bi isti svećenik bio izvan dužnosti, a njegov sin hipotetski imao psa ili mačku, i taj hipotetski kućni ljubimac ili mačka je uginuo, učinio bi ga ritualno nečistim da ga iznese van i zakopa. Nije mogao ponovno služiti u hramu sve dok se nije okupao u vodi i pala noć. I premda nitko od nas nije levitski svećenik sve dok ostajemo u rasejanju, za nas danas postoji duhovna paralela: trebamo izbjegavati leševe mrtvih nečistih životinja. (Ova tema također postavlja neka zanimljiva pitanja o duhovnim implikacijama uzimanja nečistih životinja u obitelj, kao “virtualnih članova obitelji.”)
Ako bi Jahve danas dao Toru, mogao bi nam također reći da ne jedemo “ubijene na cesti” ili životinje koje su umrle na druge načine osim što su namjerno poslane, a potom isušene krvi. Neki vjeruju da bi nam također rekao da izbjegavamo ono što glavna mesna industrija naziva “srušenim životinjama”, a to su životinje koje su toliko bolesne da više ne mogu hodati. Oni su rutinski ubijani od strane mainstream mesne industrije, a zatim ih prodaju nama za hranu.
Neki također vjeruju da ako nam je Jahve danas dao Toru, mogao bi nam reći samo da jedemo organsku, ne-GMO hranu, hranu koja je “izvana”, jer je tako izgledala “čista” hrana kad nam je Jahve dao Toru. Nasuprot tome, mainstream mesna industrija rutinski drži životinje zatvorene tri u kavezu, tako da se ne mogu ni kretati. Oni se rutinski hrane kontaminantima i punilima, a dnevnim dozama antibiotika održavaju se korak iznad bolesti. Ovo zapravo nije “čisto, čisto ili nepatvoreno”, a unos ove hrane u naša tijela zapravo nije ono što bi se moglo nazvati dovođenjem “prvih i najboljih” u Jahvin hram. Prehrana organskom hranom vrlo je skupa, ali poput naše ranije analogije s automobilom, mnogi vjeruju da to dovodi do boljeg ukupnog zdravlja, manje bolesti i znatno smanjenih medicinskih računa kasnije u životu.
Genetski modificirana hrana sada je češća nego ne, a opet genetski modificirana hrana rutinski ima gene nečistih životinja spojenih u njih. Na primjer, možete kupiti kozje mlijeko koje je spojeno s paukovim genima, a mišji geni su spojeni u mnogo povrća. Jahve nam govori da ne jedemo te stvari i da je naša hrana nečista ako te životinje uopće dotaknu našu hranu ili našu vodu.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:29-38
29 I ovo će vam biti nečisto među gmizavcima što gmižu po zemlji: krtica, miš i veliki gušter po svojoj vrsti;
30 gekona, guštera, pješčanog gmaza, pješčanog guštera i kameleona.
31 Ovi su ti nečisti među svim puzavcima. Tko ih se dotakne kad su mrtvi, bit će nečist do večeri.
32 Sve na što tko od njih padne, kad su mrtvi, neka bude nečisto, bilo da je riječ o drvenom predmetu ili odjeći, ili koži ili vreći, što god to bilo, u čemu se radi bilo kakav rad, mora se staviti u vodu. I bit će nečist do večeri; tada će biti čist.
33 Svaku zemljanu posudu u koju netko od njih upadne razbijte; i sve što je u njemu bit će nečisto:
34 u takvoj posudi svaka jestiva hrana na koju padne voda postaje nečista, a svako piće koje se iz nje može popiti postaje nečisto.
35 I sve na što padne dio takve lešine bit će nečisto; bilo da se radi o pećnici ili štednjaku, mora se pokvariti; jer su nečisti i bit će vam nečisti.
36 Ipak, izvor ili cisterna, u kojoj ima puno vode, neka budu čisti, ali sve što dotakne takvu lešinu postaje nečisto.
37 I ako dio takve lešine padne na bilo koje sjeme za sadnju koje treba posijati, ono ostaje čisto.
38 Ali ako se sjeme nalije vodom i padne li na njega dio takve lešine, postaje vam nečisto.
Indijanci su rutinski gnojili sjemenke sadeći ribu s njima. Ovo je bila čista praksa. Međutim, nikada ne bismo smjeli gnojiti sjeme tako što bismo njime sadili svinju, jer bi to bilo nečisto.
Zatim u stihovima 39 i 40, Jahve ponovno govori o potrebi da se ne jede meso koje su razderale zvijeri.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:39-40
39 ‘I ako koja životinja koju smijete jesti umre, tko se dotakne njezina leša, bit će nečist do večeri.
40 Tko jede od lešine njezine, neka opere svoju odjeću i neka bude nečist do večeri. Onaj tko nosi njezinu lešinu neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri.
Stihovi 41-43 odnose se na genetski modificiranu hranu; i konačno nam Jahve kaže da budemo čisti, kao što je i On čist.
Vayiqra (Levitski zakonik) 11:29-38
41 ‘Svako gmizavo stvorenje što gmiže po zemlji bit će odvratno. Ne smije se jesti.
42 Što god puzi po trbuhu, što god ide na sve četiri, ili što god ima mnogo nogu među svim gmizavcima što gmižu po zemlji – to ne smijete jesti, jer su odvratni.
43 Ne smijete se činiti odvratnim nikakvim gmizavim stvorenjem; niti se s njima ne čistite da se ne okaljate od njih.
44 Jer ja sam Jahve tvoj Elohim. Stoga ćete se posvetiti i bit ćete čisti (“sveti”); jer sam čist. Niti se ne okaljajte nikakvim gmizavcem što gmiže po zemlji.
45 Jer ja sam Jahve koji te izvodim iz zemlje egipatske da budem tvoj Elohim. Stoga ćete biti čisti, jer sam ja čist.
46 ‘Ovo je Tora o životinjama i pticama i svakom živom stvoru što se kreće u vodama, i svakom stvorenju što gmiže po zemlji,
47 da razlikuje nečisto od čistog, i između životinje koja se smije jesti i životinje koja se ne smije jesti.”
Dakle, sada kada malo više razumijemo Jahvinu srce u pitanju čiste i nečiste hrane, obratimo pažnju na neka od zajedničkih učenja naše kršćanske braće i sestara, koji kažu da je sada u redu “jesti bilo što”, zbog Ješuine žrtve. Mnoge njihove doktrine temelje se na nerazumijevanju Knjige Djela i spisa apostola Šaula (Pavla). Pogledajmo ove odlomke detaljno.
Radosna vijest je najprije propovijedana pobožnim Židovima koji vjeruju. To znamo jer je prvi nežidov kojemu je ponuđena vjera bio Kornelije, u Djelima 10.
Kornelije je bio pobožan čovjek koji se bojao Elohima i koji je činio dobra djela prema Židovima. Međutim, unatoč svojim dobrim djelima, Kornelije se nije preobratio na judaizam, pa je stoga bio smatran “nežidovcem”.
Ma’asei (Djela) 10:1-8
1 U Cezareji je bio neki čovjek po imenu Kornelije, stotnik onoga što se zvalo talijanski puk,
2 pobožan čovjek i onaj koji se bojao Boga sa svim svojim ukućanima, koji je velikodušno davao milostinju ljudima i uvijek se molio Elohima.
3 Oko devetog sata dana u viziji je jasno vidio glasnika Elohima kako ulazi i govori mu: “Kornelije!”
4 I kad ga je promatrao, uplašio se i rekao: “Što je, gospodaru?” Pa mu je rekao: “Tvoje molitve i tvoja milostinja došle su na spomen pred Bogom.
5 Sada pošalji ljude u Yaffo (Joppa) i pošalji po Šimona koji se preziva Kepha (Petar).
6 Prenoćio je kod Šimona, kožara, čija je kuća uz more. On će ti reći što moraš učiniti.”
7 A kad je glasnik koji mu je govorio otišao, Kornelije je pozvao dvojicu svojih kućnih slugu i jednog pobožnog vojnika među onima koji su ga neprestano čekali.
8 Pa kad im je sve to objasnio, poslao ih je u Yaffo.
Ne samo da Jahve želi da izbjegavamo nečistu hranu, On želi da izbjegavamo nečiste ljude. Ipak, to ne znači da nikada ne smijemo razgovarati s nevjernicima, ili da im ne trebamo svjedočiti: trebali bismo. Ipak, Kepha to možda nije razumio kako je trebao, zbog čega mu je Jahve morao dati viziju, govoreći mu da je u redu da služi nežidovima.
Ma’asei (Djela) 10:9-20
9 Sutradan, kad su krenuli na put i približili se gradu, Kepha se popela na krov kuće da se pomoli, oko šestog sata.
10 Tada je jako ogladnio i htio je jesti; ali dok su se spremali, on je pao u trans,
11 i vidio nebo kako se otvara i predmet poput velike plahte svezan na četiri ugla, koji se spušta k njemu i spušta na zemlju.
12 U njemu su bile sve vrste četveronožnih životinja na zemlji, divlje zvijeri, gmizavci i ptice nebeske.
13 I dođe mu glas: “Ustani, Kefa! Ubij i jedi!”
14 Ali Kepha reče: “Nije tako, Učitelju, jer nikad nisam jeo ništa obično ili nečisto!”
15 I drugi put mu se opet oglasi glas: “Ono što je Elohim očistio, ne nazivaš običnim.”
16 To je učinjeno tri puta. I objekt je ponovno uznesen na nebo.
17 Dok se Kefa u sebi pitao što znači ova vizija koju je vidio, gle, ljudi koji su bili poslani od Kornelija raspitali su se za Šimunovu kuću i stali pred vratima.
18 Nazvali su i upitali je li ondje boravio Šimon, koji se prezivao Kefa.
19 Dok je Kefa razmišljao o viziji, Duh mu reče: “Evo, tri čovjeka traže te.
20 Ustani dakle, siđi i pođi s njima ne sumnjajući u ništa; jer sam ih ja poslao.”
Prema crkvi, ova vizija znači da je Tora ukinuta i da sada možemo jesti sve vrste četveronožnih životinja, divljih zvijeri, gmizavaca i bilo koje ptice nebeske koje odaberemo. Kažu da je to kao da je Jahve rekao: “Sada ćeš jesti sve.” Ipak, ako samo pročitamo još osam stihova, možemo vidjeti kako nam Kepha kaže da je vizija značila da nije smio nijednog drugog čovjeka nazvati običnim ili “nečistim”.
Ma’asei (Djela apostolska) 10:28
28 Tada im reče: “Znate kako je zabranjeno Židovu da se druži s nekim ili da ide k nekom drugom narodu. Ali Elohim mi je pokazao da nijednog čovjeka ne smijem nazivati običnim ili nečistim.”
Koje je značenje ovdje?
Ortodoksni/farizejski judaizam smatra da Židovi ne smiju lomiti kruh s nežidovima, jer postajemo poput onih s kojima hodamo.
Mishle (Izreke) 13:20
20 Tko hodi s mudrim ljudima, bit će mudar, a drug bezumnima bit će uništen.
Lomljenje kruha i druženje iznimno su društvene aktivnosti i teško je ne postati poput onih čije društvo držimo. Međutim, iako ne trebamo biti od svijeta, mi trebamo biti u njemu i trebamo svjedočiti drugima, ako se Veliko Povjerenstvo želi izvršiti.
Mattityahu (Matej) 28: 18-20
18 Tada je došao Ješua i obratio im se govoreći: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 Idite dakle i učinite učenicima sve narode, uranjajući ih u Ime Oca i Sina i odvojenog Duha,
20 učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”
Dakle, iako Sveto pismo one bez Tore naziva “psima” ili “svinjama”, Jahve je rekao Kefi da ne misli o njima na takav način, kako ne bi bio nedjelotvoran službenik. To je također ključ za razumijevanje Marka 7, koji naša kršćanska braća i sestre također pogrešno tumače.
Markaus (Marko) 7:1-23
1 Tada su se okupili k njemu farizeji i neki od književnika koji su došli iz Jeruzalema.
2 A kad su vidjeli da neki od njegovih učenika jedu kruh okaljanih, to jest neopranih ruku, našli su zamjerku.
3 Jer farizeji i svi Židovi ne jedu ako ne operu ruke na poseban način, držeći se predaje starješina.
4 Kad dođu s tržnice, ne jedu ako se ne operu. I ima mnogo drugih stvari koje su primili i drže, poput pranja šalica, vrčeva, bakrenih posuda i kauča.
5 Tada su ga farizeji i književnici upitali: “Zašto tvoji učenici ne hode po predaji starješina, nego jedu kruh neopranih ruku?”
6 On im odgovori i reče im: “Dobro je Izaija prorekao o vama licemjerima, kao što je napisano: ‘Ovaj narod me časti usnama svojim, a srce im je daleko od mene.
7 I uzalud mi se klanjaju, učeći kao nauke ljudske zapovijedi.’
8 Jer odbacivši Elohimovu zapovijed, držiš se ljudske tradicije – pranje vrčeva i čaša i mnoge druge takve stvari činiš.”
9 Rekao im je: “Dobro odbacujete zapovijed Elohimovu, da biste održali svoju tradiciju.
10 Jer Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca svoga i majku svoju’; i: ‘Tko psuje oca ili majku, neka se pogubi.’
11 Ali ti kažeš: ‘Ako čovjek kaže svom ocu ili majci: “Koju god dobit ste mogli primiti od mene je Qorban” – ‘ (to jest, dar Elohimu),
12 tada mu više ne dopuštaš da učini ništa za oca ili majku,
13 čineći riječ Elohimovu bez učinka kroz vašu predaju koju ste prenijeli. I mnoge takve stvari radite.”
14 Kad je pozvao k sebi svo mnoštvo, rekao im je: “Čujte me svi i razumite:
15 Ništa ne ulazi u čovjeka izvana što ga može oskvrnuti; ali stvari koje izlaze iz njega, to su one stvari koje oskvrnjuju čovjeka.
16 Ako tko ima uši da čuje, neka čuje! ”
17 Kad je ušao u kuću dalje od gomile, učenici su ga upitali u vezi s prispodobom.
18 Pa im reče: “Zar i vi niste razumljivi? Zar ne shvaćate da sve što uđe u čovjeka izvana ne može ga uprljati,
19 jer ne ulazi u njegovo srce nego u želudac i eliminira se, čime se čisti sva hrana? ”
20 I rekao je: “Ono što izlazi iz čovjeka, ono oskvrnjuje čovjeka.
21 Jer iznutra, iz srca ljudi, izviru zle misli, preljubi, blud, ubojstva,
22 krađe, pohlepa, opakost, prijevara, razvrat, zlo oko, hula, oholost, ludost.
23 Sve te zle stvari dolaze iznutra i onečišćuju čovjeka. “
Crkva tumači ovaj odlomak da znači da je Ješuina žrtva uklonila Toru i da sada možemo jesti sve što želimo. Međutim, to nije ono što je Yeshua rekao. Ali da bismo razumjeli što je rekao, moramo razumjeti židovsku povijest.
Jahvina Tora nam govori da svećenici trebaju prati ruke i noge kada služe u hramu.
Šemote (Izlazak) 30:18-21
18 Napravi i umivaonik od bronce, s podnožjem također od bronce, za pranje. Stavi ga između šatora sastanka i žrtvenika. I stavit ćeš vodu u njega,
19 jer će Aharon i njegovi sinovi oprati svoje ruke i noge u vodi iz nje.
20 Kad uđu u Šator sastanka ili kad se približe žrtveniku da služe, da spale žrtvu ognjenu Jahvi, neka se operu vodom da ne umru.
21 Tako neka operu ruke i noge da ne umru. I to će im biti pravilo zauvijek – njemu i njegovom potomstvu u naraštajima njihovim.”
Kad su Židovi otišli u progonstvo u Babilon, više nisu mogli služiti u hramu. Možda iz najbolje namjere, pokušali su održati određene aspekte hramskih službi na životu tako što su sve prilagodili svojim domovima. Čovjekov dom sada je bio njegov hram, njegov stol je bio njegov oltar, njegova hrana je bila njegova žrtva, a on služi kao “svećenik”. Iako vjerojatno nije dobio krv na rukama od žrtvovanja životinja u vlastitom domu, i dalje je osjećao potrebu da ritualno opere ruke u svom domu, kako bi “učinio ono što od Tore može”. I istina, ako postoji vrijednost u tome da sebe vidimo kao privremeni hram, također može biti od velike vrijednosti promatrati svoj dom kao svojevrsni hram. Ako svoju djecu naučimo da svakom obroku pristupaju kao vremenu da se odvojimo od Jahve, može se postići mnogo dobroga. (A nije li to ono što radimo, kad god se molimo?)
Ono što farizeji/pravoslavni griješe je to što ne shvaćaju potrebu da ostave Jahvinu Toru na miru. Umjesto toga, oni vjeruju da im je Jahve dao ovlasti da “postave Toru” za svaku generaciju; i stoga vjeruju da su njihove “tradicije starijih” pravno obvezujuće za sve Židove koji dobro prakticiraju. Zapravo, njihova pravna knjiga, Shulchan Aruch (“Dobro uređen stol”) smatra se njihovim najvišim pisanim pravnim autoritetom; ipak nam Jahve vrlo jasno govori da ne dodajemo Njegove zakone, kako ne bismo držali “svoju Toru”, a ne Njegovu.
Devarim (Ponovljeni zakon) 4:2
2 „Ne dodaj riječi koju ti zapovijedam niti oduzimaj od nje, da se držiš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti zapovijedam.“
Ne samo da farizeji dodaju Jahvine zakone, oni čak idu toliko daleko da ih zamjenjuju svojim vlastitim zakonima koje je stvorio čovjek, koji su obično u suprotnosti s onim što Jahvin zakon kaže da čini. Zato Jahve kaže da držimo njegovu riječ, kako bismo mogli držati zapovijedi Jahve našeg Elohima (a ne tuđe zakone).
I ako je ironično da Židovi pokušavaju upotrijebiti vlastite riječi kako bi zamijenili Očeve zakone, još je ironično da kršćani koriste Sinove riječi kako bi pokušali ukinuti Očeve zakone, kada je Sin rekao da ne mislim da je došao promijeniti čak i najmanju stvar u Očevim riječima, i da će Tora njegovog Oca trajati koliko i nebo i zemlja.
Matityahu (Matej) 5:17-20
17 „Nemojte misliti da sam došao uništiti Tevrat ili Poslanike. Nisam došao uništiti nego ispuniti.
18 Jer zaista, kažem vam, dok nebo i zemlja ne prođu, ni jedna jota ni jedna slovka neće proći iz zakona dok se sve ne ispuni.
19 Tko dakle prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako pouči ljude, najmanji će se zvati u kraljevstvu nebeskom; a tko ih bude činio i poučavao, veliki će se zvati u kraljevstvu nebeskom.
20 Jer, kažem vam, ako vaša pravednost ne bude veća od pravednosti književnika i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko.”
Farizeji su se više-manje držali Jahvinih zakona, ali to nisu činili iz pravih razloga, a upravo je važnost činjenja stvari iz pravih razloga Ješua pokušavao prenijeti ljudima u Marku 7.
Markaus (Marko) 7:14-16
14 Kad je pozvao k sebi svo mnoštvo, rekao im je: “Čujte me svi i razumite:
15 Ništa ne ulazi u čovjeka izvana što ga može oskvrnuti; ali stvari koje izlaze iz njega, to su one stvari koje oskvrnjuju čovjeka.
16 Ako tko ima uši da čuje, neka čuje! “
Hrana nam dolazi izvana. Ako greškom na kraju pojedemo svinjetinu, nije smak svijeta. Ne trebamo povraćati, niti ispumpati želudac. Ipak, ako jedemo šunku zato što ne marimo za Jahvinu Toru, onda imamo problem, jer nije samo naš želudac onaj koji je zagađen nečistim mesom, već su naša srca okaljana nedostatkom ljubavi prema Jahvi: i to je pravi problem.
Postoji još mnogo odlomaka o kojima bismo mogli raspravljati, uglavnom u spisima apostola Šaula. Kao što smo već pokazali na drugim mjestima, Šaulove spise je lako pogrešno razumjeti, a Kepha nam govori da je u njegovo vrijeme bilo onih koji su iskrivljavali Šaulove riječi i ostatak Svetog pisma na vlastito uništenje.
Kefa Bet (2. Petrova) 3:15-17
15 i smatrajte da je dugotrpljivost našeg Adona spasenje – kao što vam je napisao i naš ljubljeni brat Šaul, prema mudrosti koja mu je dana,
16 kao i u svim njegovim poslanicama, govoreći u njima o ovim stvarima, u kojima su neke stvari teško razumljive, koje nepoučeni i nestabilni ljudi izvrću na vlastitu propast, kao što čine i ostatak Svetoga pisma.
17 Vi dakle, ljubljeni, budući da to znate unaprijed, pazite da i vi ne padnete od svoje vlastite postojanosti, odvedeni zabludom zlih…
Šaulove spise ostavit ćemo za drugi put. U ovom trenutku, ono što smo vidjeli jest da postoje duhovne vrijednosti u hrani koju jedemo, a Jahve ima dobre duhovne razloge da traži od nas da jedemo hranu koju naziva čistom, kako bi naše hramove održali čistima, kako bismo mogli budi čist, kakav je On.