Ljudi se ponekad žale da ne postoji “uputstvo za korištenje” za život, ali postoji. Sveto pismo je vodič koji nam pokazuje kako živjeti svoje živote na način koji će ugoditi Jahvi. Samo, moramo biti oprezni da tumačimo Njegovu riječ na pravi način (i onda je primjenjujemo).
Upute za upotrebu automobila govore nam kakva goriva i maziva automobil najviše voli. Za nas je važno slijediti ove “proizvođačke specifikacije” ako želimo postići najbolji život od našeg automobila, uz što manje održavanja i loma. Na isti način, ako jedemo hranu za koju nam Sveto pismo govori da jedemo, imat ćemo manje održavanja i lomljenja na našim tijelima.
Da bismo razumjeli kako Jahve želi da jedemo, prvo moramo razumjeti teoriju prve upotrebe. Teorija prve uporabe kaže da prvi put kada Jahve uspostavi obrazac u Svetom pismu, to je standard za sve što slijedi. Na primjer, Adam i Havva (“Eva”) bili su vjenčani kao jedan muškarac i jedna žena, zajedno za cijeli život. Teorija prve upotrebe kaže da je stoga doživotna monogamija idealna za brak (i ovaj obrazac je istinit). Iako Sveto pismo dopušta određene varijacije pod određenim posebnim okolnostima, doživotna monogamija općenito je idealno pravilo.
Teorija prve upotrebe ima puno toga za reći o našoj prehrani. U početku je Jahve stvorio Adama i Havvu da jedu svaku biljku na polju u kojoj ima sjemena. Dok ćemo kasnije vidjeti kako nam je Jahve dozvolio da jedemo drugu hranu, naša bi se prehrana prvenstveno trebala sastojati od poljskih biljaka koje rađaju sjeme. (O gljivama ćemo razgovarati nekom drugom prilikom.)
B’reisheet (Postanak) 1:29
29 A Elohim reče: “Gle, dao sam ti svako bilje koje daje sjeme koje je po svoj zemlji, i svako drvo čiji plod daje sjeme; to će vam biti za hranu.”
Postoje mnoge teorije o tome kakav je bio život u Edenskom vrtu. Neki teoretičari sugeriraju da izvorno nije bilo godišnjih doba, ali da su godišnja doba počela tek kada je Zemlja bila odbačena od svoje osi u vrijeme Potopa. Ako je istina, onda je Jahve možda namjeravao da Adam i Havva svaki dan jedu gotovo istu prehranu, umjesto da jedu “sezonski”.
Međutim, mnogi znanstvenici imaju poteškoća s idejom da nije bilo godišnjih doba, jer većina biljaka raste i donosi plodove samo prema sezonskim znakovima. Da nije bilo godišnjih doba prije Potopa, kako bi se onda ove biljke razmnožavale? Ovo je važno pitanje, jer da su prije Potopa postojala godišnja doba, onda bi bilo logično da je Jahve namijenio čovjeka da mijenja svoju prehranu u skladu s godišnjim dobima. Modernim jezikom to bi značilo da je Jahve namijenio da jedemo prvenstveno ono što je svježe, lokalno i sezonsko.
Mnogi zdravstveni istraživači danas otkrivaju prednosti jedenja svježe, lokalno i u sezoni. To znači da bismo u proljeće trebali konzumirati više svježeg lisnatog povrća, ljeti i jeseni više povrća i voća (kako dozrijevaju), a zatim jesti više žitarica, orašastih plodova, suhog voća i drugih koncentriranih izvora energije tijekom zime, kada potrebno nam je više kalorija da preživimo. Tijekom zime povrće bi također trebalo više težiti povrću koje se dobro čuva u hladnjaku (kao što je kupus), kao i korjenastom povrću koje se dobro čuva (kao što su krumpir i mrkva).
Prednost jedenja svježeg, domaćeg i sezonskog jela je to što su te namirnice češće u prodaji. A ako se budemo hranili na ovaj način, ne samo da će to poboljšati naše zdravlje, već će uvelike smanjiti i naše medicinske troškove. Ova vrsta zdrave prehrane prija Jahvi.
Kao što smo raspravljali u prošlom poglavlju, izvorno naša hrana nije bila GMO (negenetski modificirana) i organska. Može biti skupo jesti na ovaj način, ali dugoročno ima i zdravstvenih i duhovnih prednosti. Kada shvatimo ove osnovne principe, onda smo spremni razgovarati o tome kako se naša prehrana promijenila nakon Potopa.
Prije Potopa, Jahve nam nije dopustio da jedemo meso. Međutim, nakon Potopa možemo ga jesti. Samo, ne smijemo jesti krv, jer život je u krvi.
B’reisheet (Postanak) 9:1-4
1 Tako je Elohim blagoslovio Noaha i njegove sinove i rekao im: „Plodite se i množite se i napunite zemlju.
2 I strah od tebe i strah od tebe bit će na svakoj zvijeri na zemlji, na svakoj ptici nebeskoj, na svim što se kreću po zemlji i na svim ribama morskim. Oni su dati u tvoje ruke.
3 Svaka stvar koja se kreće bit će ti hrana. Sve sam ti dao, kao i zeleno bilje.
4 Ali ne smijete jesti mesa s životom, to jest krvlju.”
Budući da je Potop isprao većinu gornjeg sloja tla u more, neki znanstvenici teoretiziraju da su atmosfera i tlo bili mnogo bolje kvalitete prije Potopa. Iz tog razloga ovi znanstvenici nagađaju da je možda razlog zašto nam Jahve nije dopustio da jedemo meso prije Potopa bio taj što smo mogli dobiti sve potrebne vitamine i hranjive tvari iz biljaka. Međutim, nakon potopa, s degradiranim gornjim slojem tla i atmosferom, više ne možemo dobiti sve što nam je potrebno samo ishranom biljaka. Ako je ova teorija istinita, trebali bismo primijetiti jednu vrlo važnu stvar: budući da nismo izvorno dizajnirani da jedemo životinje, konzumacija životinja nikada neće biti uistinu dobra za nas biološki, osim što će biti “popravak” za prehranu biljaka uzgojenih na osiromašenim tlima, te u osiromašenoj atmosferi.
Mnoga suvremena istraživanja su potvrdila činjenicu da je meso otrovno i potiče sve vrste tjelesnih bolesti i oboljenja, uključujući moždani udar, srčani udar, arterijski plak, rak i dijabetes. Previše je varijabli da bismo ih razdvojili, ali u osnovi studije pokazuju da kada jedemo puno mesa (a posebno crvenog mesa), učestalost ovih vrsta bolesti raste, možda kao rezultat sistemske toksičnosti.
Longitudinalne studije poput Kineske studije (dr. T. Colin Campbell) pokazale su da Kinezi koji jedu tradicionalnu prehranu od 5-10% mesa imaju mnogo nižu učestalost raka i srčanih bolesti od Kineza koji su usvojili zapadnjačku prehranu.
Povijesna proučavanja Norveške pokazuju da su nakon što su nacisti okupirali Norvešku 1939. godine uzeli sve krave na korištenje svojoj vojsci. Koronarna bolest je naglo pala, da bi se oporavila nakon rata, kada su Norvežani ponovno počeli jesti krave. Postoje mnogi drugi čimbenici koje treba uzeti u obzir, a studija ima svoje protivnike, ali čini se da postoji veza između konzumiranja “previše” crvenog mesa i porasta drugih tjelesnih bolesti. Ali jedino je pitanje: “Koliko je previše?”
Mishle (Izreke) 23:20-21
20 Ne miješaj se s onima koji piju vino, niti s onima koji jedu meso proždrljivo;
21 Jer će pijanac i proždrljivac osiromašiti, a pospanost će obuti čovjeka krpama.
Jahve nam kaže da kad nam proširi granicu, možemo jesti onoliko mesa koliko nam srce želi.
Devarim (Ponovljeni zakon) 12:20
20 “Kada Jahve, tvoj Elohim, proširi tvoju granicu kao što ti je obećao, a ti kažeš: ‘Daj da jedem meso’, jer žudiš jesti meso, možeš jesti mesa koliko ti srce želi.”
Patrijarh Yitzhak (Isaac) volio je njegovu divljač, te je zamolio svog sina Ezava da ode u lov na nju, kako bi ga mogao blagosloviti.
B’reisheet (Postanak) 27:3-4
3 Stoga, molim te, uzmi svoje oružje, svoj tobolac i svoj luk i idi u polje i lovi divljač za mene.
4 I napravi mi ukusno jelo, kakvo ja volim, i donesi mi ga da jedem, da te moja duša blagoslovi prije nego što umrem.”
Ali jesu li patrijarsi svaki dan jeli meso? I jesu li ga jeli u istim količinama kao mi danas? Danas prosječni Amerikanac jede 200 funti mesa, u odnosu na 125 funti prije jednog stoljeća; a taj je broj vjerojatno veći u odnosu na dane prije hlađenja. Dakle, koliko je mesa stvarno dobro pojesti? To je pravo pitanje.
Ponekad nam Jahve zapovijeda da jedemo meso.
Šemote (Izlazak) 12:11
11 „I tako ćeš ga jesti: s pojasom na struku, sa sandalama na nogama i štapom u ruci. Zato ćete ga pojesti na brzinu. Pasha je Jahvina.”
Zapovijed o jedenju Pashe nije jednaka zapovijedi da se jede meso svaki dan, iu količinama u kojima ga trenutno jedemo. Meso i mliječni proizvodi čine možda 30-40% prehrane većine Amerikanaca. Ovaj postotak životinjskih proizvoda počinje graničiti sa zamjenom izvorne prehrane biljaka koje nose sjeme, a javnozdravstveni zapisi govore da nešto nije u redu.
Moderna prehrana nam govori da ne trebamo jesti samo svježe, lokalno i u sezoni, nego i da trebamo jesti „što bliže izvoru”. Odnosno, umjesto da jedemo prerađenu hranu (kao što su kruh, umaci i slatkiši), bit ćemo mnogo zdraviji (i osjećati se bolje) ako svoju hranu kuhamo samo onoliko koliko nam je zaista potrebno, kako bismo je učinili ukusnom.
Ali ako je loše odstupiti od prehrane “prve upotrebe”, zašto je onda Jahve zapovjedio svećenicima da jedu toliko prerađenog kruha i mesa, u osnovi svaki dan?
Vayiqra (Levitski zakonik) 8:31
31 A Mojsije reče Aharonu i njegovim sinovima: “Kuhajte meso na vratima šatora sastanka i jedite ga ondje s kruhom koji je u košari za žrtve posvećene, kako sam zapovjedio, rekavši: ‘Aharon i njegovi sinovi pojest će to.”
Sveto pismo nam govori da je posao svećeništva bio nositi nepravdu svećeništva, a također i nepravdu naroda.
Bemidbar (Brojevi) 18:1
1 Tada Jahve reče Aharonu: “Ti i tvoji sinovi i dom tvoga oca s tobom snosit ćeš nepravdu koja se odnosi na Svetište, a ti i tvoji sinovi s tobom snosit ćeš nepravdu koja je povezana s tvojim svećenstvom.”
Ali kako jedenje mesa i prerađenog kruha uzrokuje snošenje nepravde naroda? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prisjetimo se da, prema Svetom pismu, jesti meso nije dobra stvar. Mnogi ljudi misle o žrtvovanju životinja kao o “izdvojenom pikniku s tatom”, ali to je suprotno od istine. Umjesto toga, životinjske žrtve bile su zamišljene kao podsjetnik na naše grijehe.
Ivrim (Hebrejima) 10:3
3 Ali u tim žrtvama svake je godine podsjetnik na grijehe.
U osnovi, kada živimo u zemlji Izraela i tamo je očišćen hram, kada počinimo grijeh, moramo uzeti našu najbolju životinju i dati je Jahvi. I ne samo da ga moramo ubiti (sa svećenstvom na mjestu), nego onda moramo pojesti dio toga. (Da biste dobili ekvivalentan osjećaj za moderno doba, to bi bilo kao “ubijanje obiteljskog ljubimca.”)
Možda zvuči glamurozno da su Aharon i njegovi sinovi pozvani da “snose bezakonje” naroda, ali dio njihovog posla bio je trpjeti otrovnost mesa, a njihova crijeva premazati finim pšeničnim brašnom, tako da su vjerojatno razvili sve vrste probavne bolesti.
Dakle, koliku je “pravu” količinu životinjskih proizvoda (meso, jaja, mliječni proizvodi, itd.) za uključivanje u našu prehranu? Uobičajena mudrost kaže: “Ako je nešto dobro, više je bolje;” ipak mnoge studije pokazuju strašne posljedice konzumiranja previše životinjskih proteina. Umjesto da počnemo s modernom američkom prehranom od 30-40% i oduzmemo neke, možda bi bilo poučnije započeti s izvornom dijetom našeg Oca “prve upotrebe”, a zatim dodati životinjske bjelančevine natrag, dok se čovjek ne osjeća zdravim.
Dok dežurni levitski svećenik uvijek treba jesti žrtve, neki ljudi se mogu odreći mesa u drugim slučajevima. Na primjer, kada je Daniel trebao biti serviran kraljevim mesom i hranom (koje su vjerojatno bile žrtvovane idolima), zatražio je običnu vodu i povrće.
Daniel 1,8-16
8 Ali Daniel je u svom srcu naumio da se neće oskvrniti udjelom kraljevih poslastica niti vinom koje je pio; stoga je zatražio od poglavara eunuha da se ne okalja.
9 Elohim je doveo Daniela u naklonost i dobru volju poglavara eunuha.
10 A poglavar eunuha reče Danielu: “Bojim se svog adona, kralja, koji je odredio tvoju hranu i piće. Jer zašto bi on vidio tvoja lica kako izgledaju gore od mladića tvojih godina? Tada bi ugrozio moje glavu pred kralja.”
11 Tada je Daniel rekao upravitelju kojeg je poglavar eunuha postavio nad Danielom, Hananijom, Mišaelom i Azarijom:
12 Iskušajte svoje sluge deset dana i neka nam daju povrće za jelo i vodu za piće.
13 Onda neka se pred vama ispita naš izgled i izgled mladića koji jedu dio kraljevih poslastica; i kako ti odgovara, tako se ponašaj sa svojim slugama.”
14 Zato se složio s njima u tom pitanju i ispitao ih deset dana.
15 I na kraju deset dana njihove su crte lica bile bolje i deblje od svih mladića koji su jeli dio kraljevih delicija.
16 Tako im je upravitelj oduzeo dio poslastica i vina koje su trebali piti i dao im povrće.
Dok neki ljudi mogu održavati vegetarijansku prehranu dugoročno, ne mogu svi. Dok se proteini mogu dobiti iz biljnih izvora, životinjski proizvodi sadrže određene vitamine i minerale (npr. vitamin B-12, kalcij, itd.) koje nije lako zamijeniti samo biljkama. Vegani i vegetarijanci moraju paziti da jedu hranu u određenim kombinacijama, a obično jedu veliku količinu soje (koja stvara estrogen kod muškaraca), kao i veliku količinu orašastih plodova (što opet odstupa od izvorno zamišljene prehrane) . Svatko je drugačiji, i ako možete učiniti da veganstvo ili vegetarijanstvo funkcionira za vas, tada hvalite Jahvu: ali u isto vrijeme čini se nerazumnim govoriti drugima da se odreknu životinjskih proizvoda, jer je Ješua hranio mnoštvo ljubavlju i ribom.
Matijahu (Matej) 14:19
19 Zatim je zapovjedio mnoštvu da sjednu na travu. I uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi i razlomi i dade kruhove učenicima; a učenici dadoše mnoštvu.
Salomon nam kaže da je dobro jesti med.
Mishle (Izreke) 24:13
13 Sine moj, jedi med jer je dobar,
I saće koje je slatko po vašem ukusu…
Međutim, trebamo jesti samo onoliko meda koliko nam je stvarno potrebno, da se ne bismo razboljeli.
Mishle (Izreke) 25:16
16 Jeste li našli med? Jedi samo onoliko koliko ti treba, Da se ne nasitiš i ne povratiš.
Solomon ponovno naglašava kako je med nešto što bismo trebali štedljivo “dodavati” u prehranu, umjesto da ga jedemo puno (kao osnovna namirnica).
Mishle (Izreke) 25:27
27 Nije dobro jesti mnogo meda; Dakle, tražiti vlastitu slavu nije slava.
Znamo da meso i drugi životinjski proizvodi ne mogu biti loši za nas, jer je Yitzhak meso jeo 180 godina. Sveto pismo ne bilježi nijedan rak, bolest srca ili druge kronične bolesti s njegove strane. Umjesto toga, to nam govori da je umro “star i pun dana”.
B’reisheet (Postanak) 35:28-29
28 Izakovi su dani bili sto osamdeset godina.
29 Tako je Izak izdahnuo i umro, i bio je pribran svome narodu, star i pun dana. I njegovi sinovi Ezav i Jakov pokopali su ga.
Postoje i studije provedene u gradovima kao što je Roseto u Pennsylvaniji, gdje svi ljudi imaju užasnu prehranu, s ogromnim količinama crvenog mesa, masti i svinjetine, a ipak srčane bolesti i rak gotovo da i ne postoje. Kada se ove vrste studija slučaja uvedu u mješavinu, ono što otkrivamo je da su način života, zajednica i duhovno zdravlje čak i veći čimbenici tjelesnog zdravlja od naše prehrane. O tim ćemo stvarima govoriti kasnije u ovoj studiji, ali čak i uz zdrave duhovne stilove života, ipak bismo se trebali pridržavati prehrane Tore, u kojoj jedemo uglavnom svježe, lokalne i sezonske biljke, a zatim dodajemo dovoljno životinjskog -proizvodi na bazi kako bismo se osjećali dobro i zadovoljni. Količina proizvoda životinjskog podrijetla može varirati od osobe do osobe, ali osim ako ne čujemo Jahvin glas koji nam govori drugačije, vjerojatno bismo trebali pogriješiti na niskoj strani (i obično puno nižoj od standardnih 30-40% životinjskih proizvoda u američkoj prehrani ). To će značiti “bolju kilometražu” i “rjeđe kvarove” u našim tijelima, kao rezultat “slijeđenja specifikacija proizvođača”.
Kao djeca, često odlučujemo koju hranu volimo na temelju njenog okusa (samo). Gravitiramo šećeru i slatkišima. Tada kao tinejdžeri možemo biti skloni alkoholu i drugim opojnim sredstvima, jer još nismo naučili obraćati pažnju na to kako se osjećamo kasnije: cijenimo samo ono što se osjećamo u ovom trenutku. Tek kasnije, kako sazrijevamo, počinjemo svoje mišljenje o hrani temeljiti na tome kako se osjećamo općenito. Ključ za prekvalifikaciju je jednostavno da se zapitamo ne samo kakav je okus hrane, već i kako se nešto osjećamo sat, pa čak i dan kasnije. Ako stvarno uzmemo u obzir ove stvari, onda nam je mnogo lakše izbaciti toksine iz naše prehrane i tretirati svoja tijela kao privremene hramove koje jesu.
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 6:19-20
19 Ili ne znaš da je tvoje tijelo hram razdvojenog Duha koji je u tebi, koga imaš od Boga, a nisi svoj?
20 Jer ste skupo kupljeni; zato slavite Elohima svojim tijelom i svojim duhom, koji su Elohimovi.
Potreba za jedenjem hrane životinjskog podrijetla u osnovi je otrovna kletva, ali u ovom trenutku zapravo ne možemo ništa učiniti. Odnosno, to je prokletstvo koje nemamo drugog izbora nego izdržati i kojemu nam je drago. Jer, iako nam ne treba biti drago zbog prokletstva, i premda nam ne treba biti drago što životinje moraju umrijeti za nas, trebamo se radovati i zahvaljivati na svakom obroku što nas naš Elohim voli i brine o nama toliko da cijeni naše živote iznad svih životinja, i da nas ima da žrtvujemo njihove živote kako bismo nas podsjetili koliko dugujemo Njemu i njegovom Sinu.
Ivrim (Hebrejima) 10:3
3 Ali u tim žrtvama svake je godine podsjetnik na grijehe.
Blagoslovljen zauvijek Jahve Otac i Jaganjac Božji, koji je umro za naše grijehe.