Danas bih želio govoriti o tome što specijalne snage američke vojske imaju zajedničko i s ovcama i s nama.
U specijalnim snagama trenirali smo za mnoge različite vrste misija, ali jedna od naših misija zahtijevala je ubacivanje 800 do 1200 milja iza neprijateljskih linija (obično padobranom). To je nekako rizična situacija. Kada ste samo jedan od 12 momaka otprilike 1000 milja iza neprijateljskih linija, morate biti mudri. Neprijatelja morate izbjegavati, gotovo pod svaku cijenu. Ako vas neprijatelj pronađe, ne možete trčati dovoljno brzo pješice (natovareni teškim ruksacima i opremom) da pobjegnete od njegovog topništva, njegovih psećih timova i/ili njegovih helikoptera. Ako naletite na neprijatelja, mrtvi ste ljudi. Vaša jedina nada za preživljavanje je otkriti neprijatelja prije nego što on otkrije vas, tako da ga možete u potpunosti izbjeći.
Kako ćete izbjeći neprijatelja uvelike ovisi o situaciji. Kada je vidljivost dobra (kao u pustinji) morate se zaustaviti na svim grebenima i vizualno pogledati dolje u dolinu prije nego što krenete u nju. Kada je vidljivost dobra, izviđate ispred sebe vizijom. Ali kada je vidljivost loša, ne možete vidjeti teren ispred sebe pogledom: umjesto toga morate koristiti svoj sluh.
Kada je vidljivost bila loša (kao što je u džungli, ili čak u šumama), jedno od sredstava koje smo koristili za izbjegavanje problema zvalo se zaustavljanje slušanja. Obično smo pokušavali biti tihi koliko je razumno, ali kada je vidljivost bila loša, otprilike svakih 15 minuta bismo stali, sjedili potpuno tihi i slušali. Ovo nije bilo vrijeme za vrpoljenje ili sanjarenje, već za slušanje što je moguće pažljivije.
Jahve nas uspoređuje s ovcama. Ovce su možda poput timova specijalnih snaga na slabo vidljivom terenu, jer nemaju baš dobar vid: ne vide jako daleko naprijed. Oni su također možda poput specijalnih snaga po tome što ako ih naiđe neprijatelj, lako su svladani. Ako ovcu sustigne vuk ili medvjed, više je nego vjerojatno da će ta ovca uginuti. Ovce, dakle, preživljavaju tako što pažljivo slušaju neprijatelja i slušaju glas svoga pastira, da ih odvede od opasnosti.
Malo smo poput timova specijalnih snaga jer živimo u sotoninom svijetu. Sve dok nas Jahve ne pozove da se vratimo da živimo u njegovoj zemlji, svi smo na neki način iza neprijateljskih linija. Nitko od nas ne može si priuštiti da se neprijatelju suprotstavi. Neprijatelj ima prednost domaćeg terena, a puno je jači od nas. Iz tog razloga trebamo izbjegavati kontakt s neprijateljem, baš kao što nam Ješua govori da se molimo da ne budemo odvedeni u napast, nego da budemo izbavljeni od zloga.
Matityahu (Matej) 6:13
13 „I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zloga.
Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava zauvijek. Amein.”
Jedno od naših najboljih načina da izbjegnemo da postanemo plijen neprijatelju je vježbanje zaustavljanja slušanja. Što time želimo reći?
Kad su naši preci nakon prve Pashe napustili Egipat, Jahve je rekao da ćemo mu, ako budemo slušali njegov glas i poslušali njegov savez, biti posebno blago i da ćemo mu također biti kraljevstvo svećenika i odvojeno narod.
Šemote (Izlazak) 19: 5-6
5 „Sada, dakle, ako doista budeš poslušan Moj glas i držiš Moj savez, tada ćeš mi biti posebno blago iznad svih ljudi; jer je sva zemlja Moja.
6 I bit ćeš mi kraljevstvo svećenika i izdvojeni narod.’ Ovo su riječi koje ćeš govoriti sinovima Izraelovim.”
Poslušati Jahvin glas i držati Njegov savez nije lako. Nije to mala stvar. Prije nego što učinimo bilo što drugo, prvo moramo istinski voljeti i Jahvu Oca i svoje bližnje (barem onoliko koliko volimo sebe). Bez ove ljubavi, nijedna od drugih zapovijedi ne znači ništa.
Matityahu (Matej) 22:35-40
35 Tada ga jedan od njih, odvjetnik, upita, iskušavajući ga i govoreći:
36 “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Tori?”
37 Ješua mu reče: “Ljubi Jahvu, svoga Boga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim svojim umom.”
38 Ovo je prva i velika zapovijed.
39 I druga je slična: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.’
40 O ovim dvjema zapovijedima visi sva Tora i proroci.”
Nakon što imamo iskrenu, trajnu ljubav prema Jahvi i prema bližnjemu, postoje i neke specifičnosti koje moramo učiniti. Yeshua nas podsjeća da, iako imamo pravdu, milosrđe i vjeru, ipak bismo trebali činiti ove pojedinosti.
Matijahu (Matej) 23:23
23 „Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Jer plaćate desetinu od metvice, anisa i kima, ali ste zanemarili važnije stvari Tore: pravdu, milost i vjeru. Ovo ste trebali učiniti, a da ne ostavljate ostale neučinjene.”
Ali kad jednom imamo ovo trajno srce ljubavi, i kad se sjetimo učiniti sve ostalo što Tora kaže da treba učiniti, što Jahve misli u Izlasku 19:5, kada kaže da kako bi za Njega bio “posebno blago” , trebamo li poslušati Njegov glas?
Šemote (Izlazak) 19: 5
5 “Sada, dakle, ako doista budeš poslušan Moj glas i držiš Moj savez, tada ćeš mi biti posebno blago iznad svih ljudi; jer je sva zemlja Moja.”
Sveto pismo je pisani zapis o Jahvinim izjavama iz prošlih vremena. Zasigurno se trebamo pokoravati zapisu Jahvinih riječi u Svetom pismu, baš kao što dijete treba činiti ono što su mu mama i tata rekli prošle godine; a ipak postoji i nešto drugo. Izaija 30:21 govori o tihom glasu koji postoji uz Sveto pismo.
Ješajahu (Izaija) 30:21
Tvoje će uši iza tebe čuti riječ koja govori:
“Ovo je put, hodajte njime”
Kad god se okrenete u desnu ruku
Ili kad god skrenete ulijevo.
Taj tihi tihi glas je ono što proroci čuju: moraju utišati svoje tijelo i svoje razmišljanje, da bi ga čuli. Hvalimo proroke što su bili tako disciplinirani i što su bili poslušni Jahvi čak i pred velikim kušnjama, a ipak ironično, čak od najranijih vremena, naše tijelo nikada nije voljelo slušati Jahvin glas.
Cijelim putem u Edenskom vrtu, Havvah (Eva) je znala što treba učiniti, ali je umjesto toga odlučila slušati Neprijateljski glas, koji je implicirao: “Ne, ne trebaš činiti ono što Jahve kaže! Samo učini ono što misliš da je ispravno! Slijedite svoje misli! To je zato što VI možete biti poput Elohima, znajući što je dobro, a što zlo, putem vlastitih misli!”
B’reisheet (Postanak) 3:4-5
4 Tada zmija reče ženi: “Nećeš sigurno umrijeti.
5 Jer Elohim zna da će ti se onog dana kad jedeš od toga otvoriti oči, i bit ćeš kao Elohim, znajući dobro i zlo.”
I naravno, zato što je Havvah bila čovjek, pala je na to, jer je priroda ljudi da žele raditi ono što želimo, i opravdati to koristeći svoj razumni intelekt (umjesto da samo slušamo Jahvu i slušamo ga).
U svom tijelu, svako bi dijete radije činilo ono što misli da je ispravno, nego da sluša svoje roditelje: djeca su tako građena. Potrebni su trening i samodisciplina da bi dijete shvatilo da će mu biti puno bolje ako sluša savjete svojih roditelja, nego ako krene naprijed s vlastitim neiskusnim mislima i porivima. (Nažalost, mnogi zapravo nikada ne nauče tu lekciju.)
Jahve je oduvijek želio da tražimo Njegovo lice, čujemo Njegov glas i poslušamo pisani zapis njegovih riječi (tj. Sveto pismo). Ipak, kada se papinstvo pojavilo, rimski biskup (tj. papa) nas je poučio da ne tražimo Jahvino lice, niti slušamo Njegov glas. Papa nam je također rekao da ne proučavamo pisani zapis Jahvinih riječi, jer bismo ih mogli pogrešno protumačiti. Umjesto toga, papa je učio naše pretke da slijede katolički katekizam (tj. papinu toru).
Iako dolazi iz drugačijeg kuta, sekularni svijet naučio nas je otprilike istu stvar. Prosvjetiteljstvo 16. i 17. stoljeća poučilo nas je da se okrenemo od Svetog pisma, i da se umjesto toga oslonimo na svoj razum (tj. naše misli). Naučio nas je pronaći rješenja za sve probleme putem vlastitog ljudskog intelekta. Ovaj obrazac se uči i našoj djeci u državnim školama. Umjesto da se mole i slušaju Jahvu i traže od njega da nam pokaže put, državne škole uče našu djecu da se pouzdaju u vlastitu desnu ruku (ili u vlastite prednje režnjeve). To je jasno protiv onoga što Sveto pismo uči, a to je da vjerujemo Jahvi svim svojim srcima i da se ne oslanjamo na vlastito razumijevanje.
Mishle (Izreke) 3:5-8
5 Uzdaj se u Jahvu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum;
6 Na svim svojim putovima priznaj Ga, i On će upravljati tvojim stazama.
7 Ne budi mudar u svojim očima; Bojte se Jahve i klonite se zla.
8 To će biti zdravlje tvojemu tijelu i snaga tvojim kostima.
Nedugo nakon što je Jahve rekao našim precima da će oni biti Njegovo posebno blago ako samo slušaju Njegov glas i slušaju ga, naši su preci rekli Mošeu da je previše strašno slušati Jahvu; stoga su htjeli da Moshe služi kao posrednik.
Šemote (Izlazak) 20:19
Tada rekoše Mošeu: “Govori s nama, a mi ćemo čuti; ali neka Elohim ne govori s nama, da ne umremo.”
Uzmite u obzir ironiju u tome što se ovo odbijanje čuti Jahvin glas dogodilo prilikom predaje Tore, koja je bila preteča izljeva Duha u Djelima 2; i baš kao što su naši preci bili previše uplašeni da čuju Jahvin glas izravno u Sinajskoj pustinji, danas se mnogi naši ljudi još uvijek boje dopustiti da Njegov Duh vlada njihovim životima. Je li to zato što se boje onoga što bi im Njegov Duh rekao da učine?
Tijekom cijelog dana, često se zaustavljajte slušajući. Otprilike svakih 15 minuta, odvojite samo minutu da se zaustavite, razbistrite svoj um i poslušajte što vam On možda pokušava reći. I onda, pazite da se ne pobunite protiv onoga što vam Njegov glas govori da učinite. Ovo je uvijek izazov, jer će nam Njegov Duh gotovo uvijek reći da činimo nešto što naše tijelo ne voli činiti, kao što je da nešto damo siromašnima ili da budemo ljubazni prema nekome tko je okrutan prema nama. Njegov glas bi nam mogao reći da podržimo službu koja nas duhovno hrani, ili da ne odgovaramo u ljutnji (jer ljudski gnjev ne djeluje na pravednost Elohima).
Jakov (Jakov) 1:19-20
19 Dakle, braćo moja ljubljena, neka svatko bude brz na slušanje, spor na govor, spor na gnjev;
20 jer ljudski gnjev ne proizvodi pravednost Elohimovu.
Znat ćemo Njegov glas jer je to tih, tihi glas. Ne osporava se. Možemo to čuti samo kada discipliniramo svoje srce i um da budu tihi. Da bismo to čuli, moramo zaustaviti svoje srce i svoj um da ne jure.
A kada čujemo njegov glas, onda bez obzira na to što nam kaže da učinimo, moramo biti radosni da ga čujemo. Moramo biti oprezni da ne otvrdnemo svoja srca protiv toga, jer to je put pobune.
Ivrim (Hebrejima) 3:15-19
15 dok se kaže: “Danas, ako budete čuli njegov glas, nemojte otvrdnuti srca svoja kao u pobuni.”
16 Jer tko se, čuvši, pobunio? Doista, zar nisu svi izašli iz Egipta, predvođeni Mošeom?
17 Na koga se ljutio četrdeset godina? Nije li to bilo s onima koji su sagriješili, čija su tijela pala u pustinji?
18 I kome se zakleo da neće ući u njegov počinak, nego onima koji nisu poslušali?
19 Dakle, vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere.
I kad god se nađemo u tijesnoj točki (ili na “uskom mjestu”, kako ga Sveto pismo naziva), umjesto da razmišljamo, odvojimo trenutak da stanemo, pomolimo se, a zatim umirimo svoj um i svoja srca, i slušaj. Disciplinimo se da odvojimo vrijeme i dopustimo da nam Jahvin odgovor dođe. To ne znači da uopće ne trebamo razmišljati: to samo znači ne dopustiti da naše razmišljanje stane na put slušanju Jahvine jasnoće.
Jasnoća koju Jahve daje kad god čujemo i poslušamo njegov glas je ono što Sveto pismo naziva mudrošću. Ova vrsta mudrosti vodi do velike sreće.
Mishle (Izreke) 8:34
34 Blago čovjeku koji me sluša,
Gledajući svakodnevno na mojim vratima,
Čekajući na stupovima mojih vrata.
Kada neprestano slušamo Jahvin glas i činimo sve što On kaže, naći ćemo blagoslove i istinsku sreću. Ova vrsta mudrosti i sreće Njegov je pravi cilj za sve one koji svoju pažnju neprestano usmjeravaju na Njega.