Chapter 7:

Voljeti Judu

Važno je da volimo svoju braću u Judi. Iako imamo neke razlike s njima, i dok nam je trenutno uskraćena mogućnost da živimo u zemlji Izraelu, svojoj židovskoj braći uvijek trebamo pokazivati ljubav kakvu bismo željeli pokazati. Ako ovo ikada izgubimo iz vida, onda smo izgubili iz vida Toru.

Matityahu (Matej) 7:12
12 „Zato, sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima, jer ovo je Tevrat i poslanici.

Juda nas je blokirao iz zemlje i nastavlja nam uskraćivati mogućnost da učinimo Aliju (imigraciju). Ipak, kada nam netko drugi čini krivo, to nam ne daje izgovor da im učinimo krivo ili da ih mrzimo. Dvije nepravde jednostavno ne čine ispravno. Nikada nisu, niti će.

U Nazarecanski Izrael i Otkrivenje I Vavrsetka , pokazujemo kako postoje dvije kuće Izraela: Efrajim i Juda. Također pokazujemo da je u vrijeme pisanja ovog teksta glavnina Efrajimova još uvijek u biti izgubljena u crkvenom sustavu zamjenske teologije (koji im govori da je crkva zamijenila Judu). To je tragično jer mnoge u Efrajimu navodi da mrze i omalovažavaju svoju židovsku braću. Ovo nije milo našem Ocu, koji jako voli oboje svoje djece.

Za one od vas koji ste očevi, kako vam se sviđa kada vam djeca znače jedno drugome? I zar vam je važno imaju li navodno izgovore?

Mnoga naša braća Židovi jednostavno ne znaju tko je njihov Mesija. To je zato što im naš nebeski Otac Jahve to još nije otkrio. Hoće, u svom savršenom vremenu.

Hitgalut (Otkrivenje) 14:12
12 Evo strpljenja svetih; evo onih koji drže zapovijedi Elohima i vjeru Ješua.

Ovaj stih nam govori da su sveci oni koji drže i Jahvine zapovijedi i Ješuinu vjeru. Dio očuvanja Ješuine vjere je ne činiti krivo. Ne činiti zlo nikome, čak i ako su nama učinili zlo. Bit će to veliki dan kada svi u Efraimu to shvate, jer smo i mi Židovima učinili mnogo zla i groznih stvari. Baš kao dvoje djece sa svađom, ili kao Hatfieldovi i McCoyevi, nalazimo razloge ili isprike da jedni drugima činimo zlo. To negdje mora stati, a mi smo jedini ljudi čije ponašanje možemo kontrolirati.

Svaki Efrajimovac i Židov koji ne nastoji marljivo hodati u punini istine trenutno nije u savezu; ipak još uvijek imaju priliku iskupiti se, zbog vječne Jahvine naklonosti i milosti. Ova ironija nije izgubljena ni kod Ješue ni kod apostola, zbog čega neki odlomci opisuju i Efraima i Judu kao dio Izraela, dok drugi odlomci govore da su (privremeno) odsječeni.

Romim (Rimljanima) 9:1-5
1 Istinu govorim u Mesiji, ne lažem, i moja savjest mi svjedoči u Duhu odvojenom,
2 da imam veliku tugu i stalnu tugu u svom srcu.
3 Jer sam mogao poželjeti da sam i sam bio proklet od Mesije za svoju braću, svoje sunarodnjake po tijelu,
4 koji su Izraelci, kojima pripada posinstvo, slava, savezi, davanje Tore, služba Elohima i obećanja;
5 od kojih su očevi i od kojih je, po tijelu, došao Mesija, koji je nad svima, vječno blagoslovljeni Elohim. Amein.

U “ Jahvino srce u braku ” (uključeno u Zavjetni Odnosi ), pokazujemo da Jahve tretira razvod kao privremeni uvjet. Nikada nije trajno. Iako je možda poslao Efraima i dao joj razvodni nalog, ona je po savezu ostala Njegova žena. Razvod bi trebao trajati samo dok se ona ne pokaje, a možemo pretpostaviti da je svaka nemilost koju brat Juda ima u Jahvinim očima također privremena. Iako će Jahve možda morati privremeno odvratiti svoju naklonost od nas kako bi nas natjerao da ispunimo njegove želje, On nikada ne napušta svoj narod u potpunosti. To bi bilo protivno Njegovoj prirodi.

Mi smo stvoreni na sliku Jahvinu. Kako se ponašamo prema svojoj djeci? Ako učine nešto krivo, razgovaramo s njima. Ako nastave, možda ćemo ih ispljuskati. Ako učine nešto loše u društvu, onda bi mogli i otići u zatvor, ali znači li to da ih ikada prestanemo voljeti?

Postoji li ikada vrijeme kada prestanemo voljeti one koji izlaze iz naših bedara? Nažalost, neki od nas su prestali voljeti svoju djecu, ali Jahve kaže da to nikada neće učiniti. On uvijek voli svoju djecu i uvijek nas je spreman uzeti natrag kada se pokajemo i počnemo činiti ispravno.

Jeshayahu (Izaija) 49:15
15 „Može li žena zaboraviti svoje dojenče i ne smilovati se sinu utrobe svoje? Oni će sigurno zaboraviti, ali ja tebe neću zaboraviti.”

Juda je učinio zlo Efraimu, a Efraim je učinio zlo Judi; ipak me čudi kada ljudi pokušavaju reći da naša židovska braća nisu zapravo Židovi govoreći da su pravi Židovi stvarno ili crnci, ili Britanci, ili ne-Aškenazi. Pokazujemo kako ovi argumenti ne funkcioniraju kako u studiji Nazarećanski Izrael , tako i na drugim mjestima.

Još jedan argument koji Efraimci ponekad iznose jest da “Židovi nisu istinski Židovi jer su zapravo ruski Hazari”. Istina je da su se mnogi Hazari (i Nijemci, Francuzi, Arapi, itd.) usadili u Judu tijekom stoljeća, ali ovaj argument nema nikakvog utjecaja na njihov status Izraelaca jer, kao što ćemo vidjeti u nastavku, izraelski identitet nikada nije bio ustanovljeno genetikom, nego prakticiranjem naše vjere.

Državljanstvo u narodu Izrael uvijek je bilo duhovno, a ne rasno (ili genetsko). To ne ovisi o nečijem podrijetlu (ili o boji kože), već o odanosti Jahvi (i Njegovom Sinu). Zbog toga se, iako je Ruth izvorno bila Moapkinja, smatrala Izraelkom od trenutka kada je predala svoju vjernost Jahvi.

Korijen (Ruth) 1:16
16 Ali Root je rekao:
“Moli me da te ne ostavim,
Ili da se vratim od slijeđenja za vama;
Jer kamo god ti pođeš, ja ću ići;
I gdje god vi odsjedate, ja ću odsjesti;
Tvoj narod će biti moj narod,
I tvoj Elohim, moj Elohim.”

Jahve nije stalo do tijela, nego do srca. Kad se Ruth obratila, više se nije smatrala Moapkom; a kralj David došao je iz njezine loze tek dvije generacije kasnije.

Yochanan HaMatbil (Ivan Uranjač) rekao je farizejima da se ne hvale svojom genetikom ili da govore: “Imamo Avrahama (Abrahama) za oca,” jer Jahve ne želi da se itko hvali u njihovu tijelu. On želi da pokažemo plodove dostojne pokajanja.

Luka (Luka) 3:8
8 „Zato donosite plodove dostojne pokajanja i ne počnite sebi govoriti: ‘Imamo oca Avrahama.’ Jer kažem vam da je Elohim sposoban podići djecu Avrahamu iz ovog kamenja.”

Zaharija 12,10 nam daje možda jednog od najjačih svjedoka da su naša židovska braća i sestre, zapravo, Židovi (i da ih Jahve voli).

Zaharija (Zaharija) 12:10-14
10 „I izlit ću na kuću Davidovu i na stanovnike Jeruzalema Duha milosti i molitve; tada će gledati na Mene koga su proboli. Da, oni će tugovati za Njim kao što se tuguje za svojim jedincem, i tugovati za Njim kao što se tuguje za prvorođencem.
11 U taj će dan biti velika žalost u Jeruzalemu, poput žalosti u Hadad Rimmonu u ravnici Megiddo.
12 I zemlja će oplakivati, svaka obitelj sama po sebi: obitelj iz doma Davidova sama, i njihove žene same; obitelj iz kuće Natanove sama, i njihove žene same;
13 obitelj doma Levijeva i njihove žene same; obitelj Šimej sama, i njihove žene same;
14 sve obitelji koje ostaju, svaka obitelj za sebe, i njihove žene same. “

Iako nije apsolutno uvjerljivo da se ovaj odlomak odnosi na Židove koji danas žive u Jeruzalemu, jasno pokazuje da će postojati narod koji

1. Pierce (Jahve/Ješua)
2. Živite u Jeruzalemu (i u cijeloj Izraelskoj zemlji)
3. Imajte levite u svojoj lozi

Postoji samo jedna grupa ljudi koja odgovara svim ovim kriterijima, a to su Židovi koji žive u Izraelu.

Jahve će nastaviti raditi s našom židovskom braćom i sestrama, kako bi im pokazao tko je On. Iako ne znamo točno kada će se to dogoditi, postoje mnoge naznake da bi se to moglo dogoditi uskoro. Izraelski Vrhovni sud već je presudio da se određene klase mesijanskih Židova mogu vratiti kući u zemlju Izrael, a odatle će se pravo na povratak kući više nego vjerojatno proširiti na druge klase vjernika (u Njegovo vrijeme).

U tranziciji smo u nadi da ćemo izgraditi dobre odnose s našom braćom i sestrama Židovima. Ima smisla samo da prema njima trebamo biti koliko god možemo, čineći im ono što želimo da oni čine nama. Pa ipak, neki bi također istaknuli da nam Sveto pismo govori da ne primamo one koji ne prihvaćaju Ješuu u svoje domove, niti ih pozdravljamo.

Yochanan Bet (2 Ivanova) 7-11
7 Jer mnogi varalice iziđoše u svijet koji ne priznaju Ješuu Mesiju da dolazi u tijelu. Ovo je varalica i anti-Mesija.
8 Pazite na sebe da ne izgubimo ono za što smo radili, nego da primimo punu nagradu.
9 Tko prijeđe i ne ostane u Mesijinom nauku, nema Elohima. Tko prebiva u Mesijinom nauku ima i Oca i Sina.
10 Ako netko dođe k vama i ne donese ovu nauku, nemojte ga primiti u svoju kuću niti ga pozdraviti;
11 jer tko ga pozdravlja, udjeljuje u njegovim zlim djelima.

Riječ shalom odnosi se na nešto što je savršeno, cjelovito ili potpuno. Na primjer, na hebrejskom, kada plaćate račun, vi shalem (pomirite se). Dug postoji, a kada platimo, situacija je kompletirana, odnosno kompletirana. Više nema nikakvih problema, pa postoji shalem/shalom.

Sjećam se kada sam prvi put primijetio da mi moji židovski prijatelji (koji ne vjeruju u Ješuu) ne bi rekli šalom. Kad bih im rekao shalom, odgovorili bi nečim drugim. Isprva nisam razumio zašto bi to učinili, a stalno sam im govorio šalom, pokušavajući ih natjerati da mi to uzvrate. Onda sam jednog dana shvatio da razlog zašto mi nisu odgovorili šalom nije to što su mi željeli loše ili nešto slično, već što su samo bili iskreni. Iako smo bili prijatelji, stvarnost je da je postojao problem između nas (i očito, to je pitanje Ješua). Čak i kada bi rekli šalom, i dalje bi postojao problem. Dakle, iako svi želimo i dalje biti prijatelji, palo mi je da shvatim koliko je važno u hebrejskom umu biti iskren i ispravan u svom govoru.

Dakle, sada, umjesto da im kažem šalom, obično koristim tu riječ samo s nazaretskim Izraelcima. Koristim ga s onima koji drže i Elohimove zapovijedi i vjeru u Ješuu.

Matityahu (Matej) 10:11-13
11 „U koji god grad ili grad uđeš, raspitaj se tko je u njemu dostojan i ostani tamo dok ne izađeš.
12 A kad uđete u kuću, pozdravite je.
13 Ako je kuća dostojna, neka dođe na nju tvoj šalom. Ali ako nije dostojno, neka vam se vrati vaš šalom.”

Moramo samo pomno slušati i biti iskreni prema sebi (i prema Jahvi) o tome postoji li pravi šalom između nas i nekog drugog. Ako postoji istinski mir i osjećaj stvarne cjelovitosti kao braća, onda im možemo zapovijedati šalom. Ili ako nema pravog osjećaja povezanosti i mira, onda bismo trebali pustiti da nam se pozdrav vrati. Ipak, to ni u jednom trenutku ne treba postati razlogom za osudu ili za činjenje bilo čega što je neugodno našem dobrom nebeskom Ocu.

Neka Jahve obnovi svoj narod i izgradi veze prijateljstva i odnosa među njima. U Yeshuino ime, amein.

If these works have been a help to you in your walk with Messiah Yeshua, please pray about partnering with His kingdom work. Thank you. Give