Usuđujemo se pitati? Koja je uopće razlika između vjernika i učenika? A zašto bi to bilo važno?
Marko nam govori da je Ješua imao suosjećanja s četiri tisuće vjernika koji su mu došli. Ješua je izliječio njihove bolesti, a učinio je i čudo da ih nahrani; ali onda ih je poslao.
Markaus (Marko) 8:1-10
1 Tih dana, budući da je mnoštvo bilo vrlo veliko i nije imalo što jesti, Ješua je pozvao svoje učenike k sebi i rekao im:
2 „Sažalio sam se na mnoštvo, jer su već tri dana sa mnom i nemaju što jesti.
3 I ako ih otpustim gladne svojim kućama, onesvijestit će se na putu; jer su neki od njih došli izdaleka.”
4 Tada mu odgovoriše njegovi učenici: “Kako se može nasititi ovaj narod kruhom ovdje u pustinji?”
5 On ih upita: “Koliko kruhova imate?” A oni su rekli: “Sedam.”
6 Tako je zapovjedio mnoštvu da sjedne na zemlju. I uze sedam kruhova i zahvali, razlomi ih i dade svojim učenicima da im stave; i postavili su ih pred mnoštvo.
7 Imali su i nekoliko malih riba; i blagoslovivši ih, reče da i njih postavi pred njih.
8 Tako su jeli i nasitili se te su pokupili sedam velikih košara ostataka.
9 A onih koji su jeli bilo je oko četiri tisuće. I poslao ih je,
10 odmah uđe u čamac sa svojim učenicima i dođe u kraj Dalmanute.
U Marku 6, kada su Ješuini učenici bili umorni, rekao im je da se odmore; ali gomila ih je slijedila. I sažalivši se na gomilu, Ješua ih je poučavao i hranio, a zatim ih je poslao.
Markaus (Marko) 6:30-45
30 Tada su se apostoli okupili kod Ješue i ispričali mu sve, što su učinili i što su poučavali.
31 I reče im: “Pođite sami na pusto mjesto i odmorite se malo.” Jer mnogo ih je dolazilo i odlazilo, a nisu imali vremena ni za jelo.
32 Tako su sami otišli na pusto mjesto u čamcu.
33 Ali mnoštvo ih je vidjelo kako odlaze, i mnogi su ga poznali i trčali su pješice iz svih gradova. Stigli su prije njih i došli zajedno k Njemu.
34 A Ješua, kad je izašao, vidio je veliko mnoštvo i sažalio se za njih, jer su bili kao ovce koje nemaju pastira. Tako ih je počeo poučavati mnogim stvarima.
35 Kad je dan već prošao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše: “Ovo je pusto mjesto, a već je kasno vrijeme.
36 Otpusti ih da odu u okolna mjesta i sela i kupe si kruha; jer nemaju što jesti.”
37 Ali on odgovori i reče im: “Dajte im jesti.” A oni Mu rekoše: “Hoćemo li kupiti kruha za dvjesta denara i dati im nešto za jelo?”
38 Ali on im reče: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite.” A kad su saznali, rekli su: “Pet i dvije ribe.”
39 Zatim im je naredio da ih natjeraju da sjednu u skupinama na zelenu travu.
40 Tako su sjeli u redove, stotine i pedesete.
41 I kad je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove i dao ih svojim učenicima da ih stave pred njih; a dvije ribe podijelio je među sve njih.
42 Tako su svi jeli i nasitili se.
43 I pokupiše dvanaest košara punih krhotina i ribe.
44 A onih koji su jeli kruhove bilo je oko pet tisuća ljudi.
45 Svoje je učenike smjesta natjerao da uđu u čamac i odu pred Njim na drugu stranu, u Betsaidu, dok je otpustio mnoštvo.
Vidimo da Ješua ponovno hrani vjernike u Ivanu 6. U 15. stihu ljudi su ga htjeli učiniti svojim kraljem, ali on se opet povukao.
Yochanan (Ivan) 6:11-15
11 Ješua uze kruhove i zahvali ih podijelivši učenicima, a učenicima onima koji su sjedili; a isto tako i ribe, koliko su htjeli.
12 Pa kad su bili ispunjeni, rekao je svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da se ništa ne izgubi.”
13 Zato su ih skupili i napunili dvanaest košara ulomcima pet ječmenih kruhova koji su ostavili oni koji su jeli.
14 Tada su ti ljudi, kad su vidjeli znak koji je Yeshua učinio, rekli: “Ovo je doista Poslanik koji će doći na svijet.”
15 Stoga je, kad je Ješua shvatio da će doći i silom ga uzeti da ga učini kraljem, opet sam otišao na planinu.
Nakon što je Ješua napustio vjernike, otišao je preko jezera da se pridruži svojim učenicima; i kada su ljudi shvatili da ih je Ješua napustio, ušli su u čamce da ga ponovno traže.
Yochanan (Ivan) 6: 24-26
24 Kad su dakle ljudi vidjeli da nema Ješue, niti njegovih učenika, ušli su u čamce i došli u Kafarnaum tražeći Ješuu.
25 Kad su ga našli s druge strane mora, rekli su mu: “Rabbi, kada si došao ovamo?”
26 Ješua im odgovori i reče: “Zaista, zaista, kažem vam, tražite me, ne zato što ste vidjeli znakove, nego zato što ste jeli od kruhova i nasitili se.”
Zašto je Ješua poslao mnoštvo vjernika da provedu više vremena nasamo sa svojim učenicima? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, najprije pogledajmo pobliže kako je pozvao svoje učenike da mu služe.
Kad je Njegova služba tek počela, Ješua je pozvao svoje učenike, koji su prepoznali Njegovo pomazanje, i odmah napustili svoje mreže, da ga slijede.
Mattityahu (Matej) 4: 18-22
18 Ješua je hodajući Galilejskim morem ugledao dva brata, Šimona zvanog Kefa i Andreja, njegova brata, kako bacaju mrežu u more; jer su bili ribari.
19 Tada im reče: “Pođite za mnom i učinit ću vas lovcima ljudi.”
20 Odmah su napustili mreže i krenuli za njim.
21 Idući odande, ugleda druga dva brata, Jakova, Zabdajevog sina, i Johanana, njegovog brata, u čamcu s njihovim ocem Zabdajem kako krpaju svoje mreže. Pozvao ih je,
22 Odmah su napustili čamac i oca i pošli za njim.
Kao i njihov otac Avraham prije njih, učenici su ostavili sve kako bi slijedili Elohimovu riječ.
Markaus (Marko) 10:28
28 Tada Mu Kefa poče govoriti: “Vidi, sve smo ostavili i pošli za tobom.”
Učenici su se pobrinuli za stvari na koje Ješua nije trebao brinuti. Na primjer, Kepha (Petar) i Yochanan (Ivan) otišli su pripremiti pashalni obrok.
Luka (Luka) 22:8
8 I posla Kefu i Yochanana rekavši: “Idite i pripremite nam Pashu da jedemo.”
Ješuini učenici su također otišli po magarca i magare koje će Ješua kasnije jahati. Ove stvari se mogu činiti ispod onih koji će kasnije voditi Ješuino kraljevstvo ovdje na zemlji, ali može se zamisliti da su srca učenika bila radosna učiniti sve što su mogli da pomognu u daljnjem razvoju kraljevstva svog Učitelja, bez obzira na to kakvo je ono bilo.
Matityahu (Matej) 21:1-3
1 A kad su se približili Jeruzalemu i došli u Betfagu, na Maslinskoj gori, tada je Ješua poslao dva učenika,
2 govoreći im: “Idite u selo nasuprot vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i s njom magare. Oslobodi ih i donesi Meni.
3 I ako vam tko što kaže, recite: ‘Učitelju su potrebni’ i odmah će ih poslati.
Dakle, dok se čini da su i vjernici i učenici prepoznali Ješuino pomazanje, i dok se čini da su i vjernici i učenici željeli provesti vrijeme s Ješuom i učiti od Njega, čini se da je velika razlika bila u njihovoj spremnosti da služe .
Učenici su dali sve što su imali za privilegiju pomoći svom Učitelju u izgradnji svog kraljevstva. Služili su Elohimu svim svojim srcem, svom dušom i svom snagom. A budući da su voljeli Elohima više od svog života, Elohim je provodio vrijeme s njima.
Nasuprot tome, svi su vjernici nastojali dobiti nešto od Elohima. Došli su da se ozdrave, došli su da se nahrane i došli su da dobiju besplatne poduke. Tako je to vidio Elohim, jesu li ljudi bili svjesni da je njihova motivacija sebična ili ne.
Pa što je s nama dragi prijatelji? Zašto smo ovdje? Hoćemo li se izliječiti, nahraniti ili dobiti besplatne upute? Ili smo ovdje jer nam više ništa nije bitno osim mogućnosti da ostatak života provedemo šireći Ješuino kraljevstvo?
Yeshua želi da svi mi pomognemo u izgradnji Njegovog kraljevstva. Ovo je mnogo više od odmora u subotu, učenja i druženja. Ili Ješua želi da izravno izgradimo Njegovo kraljevstvo, ili želi da pomognemo onima koji jesu.
Mattityahu (Matej) 28: 18-20
18 Tada je došao Ješua i obratio im se govoreći: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 Idite dakle i učinite učenicima sve narode, uranjajući ih u ime Oca i Sina i odvojenog Duha,
20 učeći ih da drže sve što sam vam naredio; i gle, ja sam s tobom uvijek, čak do svršetka svijeta. “Amein.
[*Zašto uranjamo samo u Ješuino ime, molimo pogledajte “Uranjanje samo u Ješuino ime – Nazarene Israel”, u Nazarenskim studijama Svetog pisma, svezak 3.]
Ono što znamo trebamo provesti u djelo, jer ako znamo što Ješua želi da učinimo, ali mi to ne učinimo, to nam se smatra grijehom.
Jakov (Jakov) 4:17
17 Dakle, onome tko zna činiti dobro, ali ga ne čini, to je grijeh.
Nismo opravdani znanjem: opravdani smo Njegovom naklonošću. Budući da je tako, je li vjerojatnije da će favorizirati one koji čine sve što im padne na pamet, da prošire svoje carstvo? Ili oni koji čitaju Njegove riječi, ali ih ne provode u djelo?
Ne bi li zemaljski kralj vjerojatno bio iritiran na podanike koji su znali što želi da učine, ali to nisu učinili?
Tko ima uši, neka čuje.