U vrijeme pisanja ovog teksta, Nazarenski Izrael je u rasejanju. Budući da ni Tanach (“Stari” savez) ni Brit Chadasha (Obnovljeni savez) ne govore o tome što učiniti u rasejanju, može biti teško znati što učiniti. Stvari pogoršavaju rabinske tradicije, od kojih je većina izravno proturječna Jahvinim riječima.
Da bismo razumjeli kako slaviti Pashu u rasejanju, shvatimo priču o Pashu. Prvo pogledajmo prvu Pashu u Egiptu, a zatim pogledajmo Ješuinu žrtvu. To će nam pokazati nekoliko ključnih principa, koje možemo primijeniti bez obzira u kojoj se situaciji nalazimo.
Pasha je jednodnevni praznik nakon kojeg slijedi sedam dana beskvasnih kruhova. Iako su ova dva festivala tehnički odvojena, odvijaju se zajedno, beskvasni kruh (ULB) počinje baš kad završava Pasha. Zbog toga se ova dva festivala često smatraju jednim dugim osmodnevnim festivalom — i doista, Jahve ih također na ovaj način upućuje.
Pasha i beskvasni kruh govore o Izraelovom otkupljenju iz ropstva i ropstva. Budući da smo trenutno u ropstvu u duhovnom Egiptu (tj. svijetu), i danas moramo održavati ove praznike. Doista, kao što objašnjavamo u Kalendar Tore i u Nazarecanski Izrael, festivali još uvijek služe kao slike sjene nadolazećih proročkih događaja. To postaje očito iz pomnog čitanja Kološanima 2:16-17 u izvornim tekstovima.
| Kološanima 2:16-17 16 Zato neka vas nitko ne sudi u jelu, ili piću, ili zbog blagdana, ili mladog mjeseca, ili subote: 17 Koji su sjena stvari koje dolaze; već tijelo Mesije |
BGT Kološanima 2: 16 Μὴ οὖν τις ὑμᾶς κρινέτω ἐν βρώσει καὶ ἐν πόσει ἢ ἐν μέρετω ἐν μέρετς 17ἅ ἐστιν σκιὰ τῶν μελλόντων, τὸ δὲ σῶμα τοῦ Χριστοῦ. |
Kološanima 2,16-17 kaže da nas nitko osim Mesijinog tijela ne sudi u onome što jedemo, što pijemo ili u danima praznika koje držimo. To jest, savjete o ovim stvarima trebali bismo primati samo od Mesijinog tijela. To je zato što su festivali proročke slike sjena stvari koje tek dolaze. Na primjer, dok su naši preci prošli kroz prvi egzodus, mi i naša djeca proći ćemo drugi egzodus, u budućnosti.
Yirmeyahu (Jeremija) 23:7-8
7 “Stoga, evo, dolaze dani”, govori Jahve, “da više neće govoriti: ‘Živ Jahve koji je izveo sinove Izraelove iz zemlje egipatske!’
8 nego: ‘Živ Jahve koji je odgojio i vodio potomke doma Izraelova iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja u koje sam ih otjerao.’ I oni će živjeti u svojoj zemlji.”
Djeca uče kako se ponašati kroz svoj trening. Ako ih odgajamo da rade ono što Jahve kaže u svojoj Tori (bez dodavanja ili oduzimanja), onda kada dođe vrijeme za drugi egzodus, naša će djeca imati puno bolju ideju što učiniti. Ovo je jedna primjena načela iz Mudrih izreka, da svoju djecu trebamo odgajati na put kojim trebaju ići, tako da kad budu starija, ne bi odstupila od toga.
Mišle (Mudre izreke) 22: 6
6 Odgajaj dijete putem kojim treba ići, i kad ostari, neće odstupiti od njega.
Dakle, jedna od najvažnijih stvari koje treba znati o Pashi je da svoju djecu pripremamo da napuste duhovno ropstvo u svijetu. Baš kao i prvi egzodus, naša će djeca morati biti dio većeg cjelokupnog naroda Izraela, kojeg će Jahve voditi i štititi.
Jeshayahu (Izaija) 52:12
12 „Jer nećeš žuriti van, niti bježati; Jer Jahve će ići ispred tebe, a Elohim Izraelov bit će tvoja stražnja straža.”
Iako ne znamo da će drugi egzodus izgledati točno kao prvi, bit će i drugog egzodusa, pa moramo svoju djecu osposobiti da ga očekuju. Ovdje sustižemo originalnu priču o Pashu.
U Vlada Tore i na drugim mjestima objašnjavamo da je faraon, iako je bio zao tiranin, jedan od razloga zašto je Jahve dopustio Izraelu da ode u ropstvo u Egiptu bio da pomogne u stvaranju osjećaja nacionalnog identiteta. Da faraon nije držao plemena na okupu nakon Izraelove smrti, vjerojatno bi se udaljila. Iako je ovo bio blagoslov, sigurno je bio prikriveni blagoslov, jer je faraon pokušao zbrisati Izraelce. Izraelovi vapaji doprli su do Jahvinih ušiju i Jahve je poslao Mošea (Mojsija) da kaže faraonu da pusti svoj narod.
Faraon, naravno, nije namjeravao pustiti svoje radnike, pa je odbio pustiti Izrael. U ovom trenutku, Jahve je donio niz pošasti na Egipat.
U Izlasku 11, Jahve govori Mošeu da će donijeti desetu i posljednju pošast na Egipat, i da će ta pošast biti toliko užasna da će faraon istjerati Izrael iz Egipta, samo da se riješi njih i pošasti.
| Šemote (Izlazak) 11:1 1 I Jahve reče Mošeu: “Donosim još jednu pošast na faraona i na Egipat. Nakon toga će te pustiti odavde. Kad te pusti, otjerat će te sasvim odavde.” |
(1) וַיֹּאמֶר יְהוָה אֶל מֹשֶׁה עוֹד נֶגַע אֶחָד אָבִיא עַל פַּרְעֹה וְעַל מִצְרַיִם אַחֲרֵי כֵן יְשַׁלַּח אֶתְכֶם מִזֶּה | כְּשַׁלְּחוֹ כָּלָה גָּרֵשׁ יְגָרֵשׁ אֶתְכֶם מִזֶּ |
Riječ “pogon” je garesh y’garesh, (גָּרֵשׁ יְגָרֵשׁ), što je udvostručenje značenja otjerati.
SZ: 1644 garaš (osip); primitivni korijen; istjerati iz posjeda; posebno za iseljeništvo ili razvod:
To što je Jahve rekao da će faraon “istjerati” Izrael iz Egipta pokazuje nam da egzodus nije bio spor događaj, već brz.
U sljedećem stihu, nekoliko dana prije nego što se trebao dogoditi stvarni egzodus, Jahve je rekao Mošeu da sinovi Izraela opljačkaju Egipat, tražeći od Egipćana predmete od srebra i zlata. Čini se da jezik ukazuje na to da su Izraelovi sinovi odmah tražili te predmete, budući da je u to vrijeme “Jahve dao naklonost narodu u očima Egipćana”.
Šemote (Izlazak) 11:2-3
2 “Govori sada u narodu, i neka svaki muškarac traži od bližnjega svoga, a svaka žena od bližnjega svoga, srebrne i zlatne predmete.”
3 I Jahve je dao narodu milost u očima Egipćana. I čovjek Moše bio je vrlo velik u zemlji egipatskoj, u očima faraonovih slugu i u očima naroda.
Nakon što je Izrael uzeo pljačku, Jahve je zapovjedio svakoj obitelji u Izraelu da uzme janje ili jare desetog u mjesecu, pripremajući se za prvu Pashu.
Šemote (Izlazak) 12:3-5
3 „Obrati se cijeloj skupštini Izraela: ‘Desetog u ovom mjesecu neka svaki čovjek uzme sebi janje, prema domu svoga oca, janje za svoju kuću.
4 A ako je kućanstvo premalo za janje, neka ga uzmu on i njegov susjed uz njegovu kuću prema broju osoba; prema potrebi svakog čovjeka broji svoje janje.
5 Tvoje će janje biti bez mane, jednogodišnjak. Možete ga uzeti od ovaca ili od koza.’”
Ovo besprijekorno janje, naravno, bilo je proročka sjena Ješue. Stih 6 nam govori da su Izraelovi sinovi trebali čuvati ova janjad do četrnaestog dana istog mjeseca, a zatim su ih trebali zaklati “između večeri”.
| Izlazak 12:6 6 “Sada ga čuvaj do četrnaestog dana istog mjeseca. Tada će ga cijela skupština izraelske zajednice pobiti između večeri.” |
(6) וְהָיָה לָכֶם לְמִשְׁמֶרֶת עַד אַרְבָּעָה עָשְבָּעָה עָשֶׂת | וְשָׁחֲטוּ אֹתוֹ כֹּל קְהַל עֲדַת יִשְׂרָאֵל בֵ֨֙ין |
Znanstvenici raspravljaju o značenju izraza “između večeri” (בֵּין הָעַרְבָּיִם). Neki vjeruju da to znači na zalasku sunca, ali to ne ide, jer je potrebno nekoliko sati da se zakolje, a zatim dotjera janje. Ako se počne u zalasku sunca, nema dovoljno vremena za završetak.
Povjesničari nam govore da u hebrejskoj misli postoje dvije večeri: jedna u podne, a druga u sumrak. Točka između te dvije večeri odnosi se na sredinu poslijepodneva, kada se sunce počelo spuštati, ali još nije zašlo. Ovo shvaćanje je u skladu s Ponovljenim zakonom 16:6, koji govori da se Pasha žrtvuje u vrijeme “kada sunce dođe” (כְּבוֹא הַשֶּׁמֶשׁ) natrag na zemlju.
| Ponovljeni zakon 16:6 6 Ali na mjestu gdje Jahve tvoj Elohim odabere da ostane njegovo ime, ondje ćeš žrtvovati Pashu navečer, kad zađe sunce[back to earth] , u vrijeme kad si izašao iz Egipta.” |
(6) כִּי אִם אֶל הַמָּקוֹם אֲשֶׁר יִבְחַר יְהוָה אֱלֹהֶיךָ לְשַׁכֵּן שְׁמוֹ שָׁם תִּזְבַּח אֶת הַפֶּסַח בָּעָרֶב | כְּבוֹא הַשֶּׁמֶשׁ מוֹעֵד צֵאתְךָ מִמִּצְרָיִם |
Odlomak se nastavlja uputama o tome kako se jela prva Pasha.
Šemote (Izlazak) 12:7-10
7 “I neka uzmu malo krvi i neka je stave na dva dovratnika i na nadvratnik kuća gdje je jedu.
8 Zatim će te noći jesti meso; pečeno na vatri, s beskvasnim kruhom i s gorkim travama neka ga jedu.
9 Ne jedite ga sirovog, niti kuhanog s vodom, nego pečenog u vatri – njegovu glavu s nogama i utrobu.
10 Ništa od toga ne smijete ostaviti do jutra, a što od toga ostane do jutra, spalite u vatri.”
Dalje, 11. redak navodi da trebamo jesti Pashu u žurbi, s opasanim slabinama, sandalama (ili cipelama) na nogama i štapom u ruci. Ovo aludira na spremnost za iznenadni odlazak.
| Izlazak 12:11 “I tako ćeš ga jesti: slabine opasane[belt on your waist] , tvoje sandale na nogama i tvoj štap u tvojoj ruci. I pojesti ćeš ga u žurbi. To je Pasha Jahvi.” |
(11) וְכָכָה תֹּאכְלוּ אֹתוֹ מָתְנֵיכֶם חֲגֻרִים נַעֲלֵיכֶם בְּרַגְלֵיכֶם וּמַקֶּלְכֶם בְּיֶדְכֶם | וַאֲכַלְתֶּם אֹתוֹ בְּחִפָּזוֹן פֶּסַח הוּא לַיהוָ |
Riječ na’aleichem (נַעֲלֵיכֶם) izravno se prevodi kao ono na što idete (tj. ono po čemu hodate), tako da se odnosi na bilo koju obuću (uključujući čizme ili cipele).
Izraz “u žurbi” je בְּחִפָּזוֹן (b’chippazown), što znači u brzom bijegu. Iz Strongovog OT:2649:
OT:2649 chippazown (khip-paw-zona’); iz SZ:2648; brzi let:
Gledajući referencu na Strongov OT:2648, dobivamo:
OT: 2648 chaphaz (khaw-faz’); primitivni korijen; ispravno, pokrenuti se iznenada, tj. (implicirano) požuriti se, bojati se:
Ranije smo vidjeli kako nam Šaul kaže da su Jahvini blagdani proročke slike sjena stvari koje tek dolaze. Stoga, umjesto da jedemo otmjenu večeru za sjedenje, trebamo tretirati Pashu kao generalnu probu za drugi egzodus. Bilo da smo protjerani u žurbi ili ne, naši su preci u Egiptu jeli Pashu u žurbi, jer im je rečeno da će biti protjerani kad Jahve udari prvorođenca.
Šemote (Izlazak) 12:12-13
12 „Jer ću te noći proći kroz zemlju egipatsku i pobit ću sve prvorođene u zemlji egipatskoj, i čovjeka i stoku; i protiv svih elohima (bogova) egipatskih izvršit ću sud: Ja sam Jahve.
13 Sada će vam krv biti znak na kućama u kojima ste. A kad vidim krv, proći ću preko tebe; i neće biti na tebi kuga da te uništi kad udarim u egipatsku zemlju.”
Krv na dovratnicima trebala je biti znak da su osobe u kući vjerne Jahvi (u smislu da su se pridržavale Njegovih zapovijedi). Njihova je poslušnost ono što bi ih poštedjelo uništenja. Ovo je također proročanstvo o tome kako Ješuina krv “označava dovratke naših srca”, tako da smo i mi pošteđeni uništenja.
Dok su Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova (ULB) tehnički dva odvojena praznika, Jahve ih naziva kao da su jedno u istom. Na primjer, stih 14 kaže da je “ovaj dan” (tj. Pasha) spomendan i blagdan po vječnoj uredbi. Međutim, već u sljedećem stihu Jahve kaže da se jede beskvasni kruh “sedam dana” – i da će tko god jede kvasac ili tko ne ukloni kvasac iz svoje kuće, biti istrijebljen iz Izraela.
Šemote (Izlazak) 12:14-15
14 “Tako će vam ovaj dan biti spomen; i svetkujte ga kao Jahvinu gozbu kroz naraštaje svoje. Držite ga kao gozbu po vječnoj uredbi.
15 Sedam dana jedite beskvasni kruh. Prvog dana maknite kvasac iz svojih kuća. Jer tko jede kvasni kruh od prvoga dana do sedmog dana, taj će se istrijebiti iz Izraela.”
Sljedeći stihovi govore da ne radimo prvi dan beskvasnog kruha (1ULB) ili posljednji dan (7ULB). Umjesto toga, mi trebamo provesti odvojeni skup. To je dan odmora, koji se ponekad naziva i “velika subota”. Iako ne radimo nikakav običan posao, niti bilo kakav posao za plaću, možemo skuhati svježi topli obrok, kako bi gozbu učinili što ugodnijom.
Šemote (Izlazak) 12:16-18
16 “Prvi dan neka bude zaseban skup, a sedmi dan neka bude zaseban skup. Na njima se ne smije raditi nikakav posao; ali ono što svi moraju jesti – samo to možete pripremiti.
17 Tako ćete slaviti Blagdan beskvasnih kruhova, jer ću ovoga istog dana izvesti vaše vojske iz zemlje egipatske. Stoga svetkujte ovaj dan kroz svoje naraštaje kao vječnu uredbu.
18 Prvog mjeseca, četrnaestog dana u mjesecu navečer, jedite beskvasni kruh do dvadeset i prvog dana u mjesecu navečer.”
Jahve želi da jedemo beskvasni kruh od večeri koja završava 14. dana (koji se naziva i kasnim 14.) do večeri koja završava 21. dana (početak 22. dana). Za to vrijeme ne smijemo imati nikakav kvasac u našim kućama (ili na svom imanju).
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
LS P 1 2 3 4 5 6 7
Šemote (Izlazak) 12:19-20
19 Sedam dana neće se naći kvasca u vašim kućama, jer tko god bude jeo što je kvasac, ta ista osoba će biti istrijebljena iz zajednice Izraelova, bilo da je stranac ili rodom iz zemlje.
20 Ništa kvasno ne smijete jesti; u svim svojim stanovima jedite beskvasni kruh.”
Preskočimo sada na stihove 33-34, koji nam govore da su naši preci u žurbi poslani iz Egipta.
Šemote (Izlazak) 12:33-34
33 Egipćani su potaknuli narod da ga žurno pošalju iz zemlje. Jer oni su rekli: “Svi ćemo biti mrtvi.”
34 Tako su ljudi uzeli svoje tijesto prije nego što je ukisalo, a zdjele za mijesenje bile su vezane u odjeći na ramenima.
Budući da se pljačka spominje u narativu ujutro nakon Pashe (ispod), neki ljudi vjeruju da se Pasha dogodila u spoju 13. i 14. (koja se naziva i ranim 14.). Međutim, tone funkcionira, jer naracija spominje pljačku Egipta u prošlom vremenu (“je tražio”), pokazujući da su Izraelovi sinovi već tražili od Egipćana njihovu robu prije nego što su bili protjerani (15. ujutro).
| Izlazak 12:35-36 35 I sinovi Izraelovi postupili su prema riječi Mošeovoj i tražili su od Egipćana srebrne predmete, zlatne predmete i haljine. 36 I Jahve je dao narodu milost u očima Egipćana, tako da su im dali što su tražili. I opljačkali su Egipćane. |
35) וּבְנֵי יִשְׂרָאֵל עָשׂוּ כִּדְבַר מֹשֶׁה | וַיִּשְׁאֲלוּ מִמִּצְרַיִם כְּלֵי כֶסֶף וּכְלֵי זָהָב וּשְׂמָלֹת (36) וַיהוָה נָתַן אֶת חֵן הָעָם בְּעֵינֵי מִצְרַיִם וַיַּשְׁאִלוּם | וַיְנַצְּלוּ אֶת מִצְרָיִם |
Stih 39 nam govori da je egzodus bio toliko brz da nije bilo vremena za pripremu hrane.
Šemote (Izlazak) 12:39
39 I ispekli su beskvasne kolače od tijesta koje su iznijeli iz Egipta, jer ono nije bilo ukisano, jer su bili protjerani iz Egipta, i nisu mogli odgoditi, niti su sebi pripremili hranu.
Izlazak 12:51 daje još jedno svjedočanstvo da sinovi Izraelovi nisu uzeli dodatni dan da opljačkaju Egipat, jer Jahve kaže da je izveo sinove Izraela iz Egipta “toga istog dana” kao Pashu/Prvi dan beskvasnih kruhova ( tj. ujutro 15.).
Šemote (Izlazak) 12:51
51 I dogodi se taj isti dan da Jahve izvede sinove Izraelove iz zemlje egipatske prema njihovim podjelama.
Vraćajući se na stihove 24 i 25, Jahve nam govori da izvršimo ovu službu kada “dođemo u zemlju”. Za nas to znači da u rasejanju ne trebamo klati janje po kućama.
| Izlazak 12:24-25 24 „I držite ovu stvar kao uredbu za sebe i svoju djecu zauvijek. 25 Kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati, kao što je obećao, vršit ćete ovu službu.” |
(24) וּשְׁמַרְתֶּם אֶת הַדָּבָר הַזֶּה | לְחָק לְךָ וּלְבָנֶיךָ עַד עוֹלָם: (25) וְהָיָה כִּי תָבֹאוּ אֶל הָאָרֶץ אֲשֶׁר יִתֵּן יְהוָה לָכֶם כַּאֲשֶׁר דִּבֵּר | וּשְׁמַרְתֶּם אֶת הָעֲבֹדָה הַזֹּאת |
Međutim, Brojevi 9:1-3 nam govore da su Izraelovi sinovi održali Pashu sljedeće godine u pustinji. Jahve je zapovjedio sinovima Izraelovim da svetkuju Pashu na isti način kao što su činili tijekom izlaska, uključujući ista pravila i propise.
Bemidbar (Brojevi) 9:1-3
1 Tako je Jahve govorio Mojsiju u pustinji Sinaj, u prvom mjesecu druge godine nakon što su izašli iz zemlje egipatske, govoreći:
2 „Sada neka sinovi Izraelovi svetkuju Pashu u određeno vrijeme.
3 “Četrnaestoga dana ovoga mjeseca, navečer, obdržavajte ga u određeno vrijeme; obdržavajte ga prema svim njegovim propisima i prema svim njegovim uredbama.”
Jahve čak dodaje uredbe u stihovima 6-14. To se odnosi na one koji ne mogu održati Pashu u svoje vrijeme zbog kontakta s mrtvim tijelom ili zato što su odsutni na dugom putu.
Bemidbar (Brojevi) 9:6-14
6 Bilo je nekih ljudi koji su bili oskvrnjeni ljudskim lešom, tako da nisu mogli svetkovati Pashu na taj dan; i toga dana dođoše pred Mošea i Aharona.
7 A ti ljudi mu rekoše: “Oskvrnili smo se ljudskim lešom. Zašto smo zadržani da prinesemo Jahvinu žrtvu u određeno vrijeme među sinovima Izraelovim?”
8 A Mojsije im reče: “Stojte da čujem što će vam Jahve zapovjediti.”
9 Tada se Jahve obratio Mošeu govoreći:
10 Govori sinovima Izraelovim: ‘Ako je netko od vas ili vašeg potomstva nečist zbog mrtvaca ili je daleko na putu, neka još slavi Jahvinu Pashu.
11 Četrnaestoga dana drugog mjeseca, između večeri, neka ga čuvaju. Jesti će ga s beskvasnim kruhom i gorkim biljem.
12 Ne ostavljaju ništa od toga do jutra i ne smiju slomiti ni jednu od njegovih kostiju. Po svim uredbama Pashe neka je svetkuju.
13 Ali čovjek koji je čist i nije na putu, a prestane slaviti Pashu, taj će se isti istrijebiti iz svog naroda jer nije donio Jahvinu žrtvu u određeno vrijeme; taj će čovjek snositi svoj grijeh.
14 A ako stranac stanuje među vama i želi svetkovati Pashu Jahvinu, mora to učiniti prema obredu Pashe i prema njezinu obredu; imat ćete jednu uredbu, i za stranca i za domorodca zemlje.’”
Druga Pasha zove se Pesach Sheini. Ne daje nam izbor kada ćemo održati Pashu, nego samo daje alternativu, ako nismo u mogućnosti održati Pashu u svoje vrijeme zbog čimbenika izvan naše kontrole. Vrijeme Pashe je nepredvidivo, a ako smo odsutni poslom, ili ako imamo smrt u obitelji, možemo zadržati Pesach Sheini. Jahve nije dao ova pravila za izvorni Pesah jer su svi morali na vrijeme napustiti zemlju (bez obzira jesu li bili ritualno čisti ili ne). Međutim, dok vježbamo za drugi egzodus, moramo se pridržavati Njegovih pravila ritualne čistoće. (Mjesečni termini za žene ne vrijede za Pesah. odnose se samo na hram.)
Sljedeći put kada Sveto pismo bilježi da su sinovi Izraelovi prinosili Pashu je u Jošui 5:10, neposredno nakon što su stigli u zemlju Kanaan.
| Jošua 5:10 10 Izraelci su se utaborili u Gilgalu i slavili Pashu četrnaestog dana u mjesecu navečer na Jerihonskim ravnicama. |
(10) וַיַּחֲנוּ בְנֵי יִשְׂרָאֵל בַּגִּלְגָּל | וַיַּעֲשׂוּ אֶת הַפֶּסַח בְּאַרְבָּעָה עָשָׂר יוֹם לַחֹדֶשׁ בָּעֶרֶב בְּעַרְבוֹת יְרִיחוֹ |
Umjesto da krvlju farbaju svoje dovratnike, Izraelci su možda donijeli svoju pashalnu janjad u šator. To je zato što u Ponovljenom zakonu 12, Jahve započinje monolog od nekoliko poglavlja, koji daje dodatne odluke o tome kako trebamo održavati blagdane kada živimo u zemlji.
| Ponovljeni zakon 12: 1 1 “Ovo su propisi i sudovi koje trebaš pažljivo obdržavati u zemlji koju ti je Jahve, Elohim tvojih otaca, dao u posjed dokle god živiš na tlu.” |
(1) אֵלֶּה הַחֻקִּים וְהַמִּשְׁפָּטִים אֲשֶׁר תִּשְׁמְרוּן לַעֲשׂוֹת בָּאָרֶץ אֲשֶׁר נָתַן יְהוָה אֱלֹהֵי אֲבֹתֶיךָ לְךָ לְרִשְׁתָּהּ | כָּל הַיָּמִים אֲשֶׁר אַתֶּם חַיִּים עַל הָאֲדָמָה |
Jedno od ovih pravila (jer živimo u zemlji) je potreba da hodočastimo na mjesto gdje Jahve odabere svoje ime.
Devarim (Ponovljeni zakon) 16:1-2
1 „Obdržavajte mjesec Aviv i slavite Pashu Jahvi, svome Bogu, jer vas je u mjesecu avivu Jahve, vaš Elohim, izveo noću iz Egipta.
2 Žrtvuj Pashu Jahvi, svom Bogu, od stada i goveda, na mjestu gdje Jahve odabere da utvrdi svoje ime.”
Kad je šator stajao, Jahve je stavio svoje ime gdje god se nalazio tabernakul. Kasnije je to mjesto postalo hram u Jeruzalemu.
Melahim Alef (1. Kraljevima) 14:21
21 Roboam, sin Salomonov, kraljevao je u Judi. Roboam je imao četrdeset i jednu godinu kada je postao kralj, a kraljevao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je Jahve izabrao od svih plemena Izraelovih da ondje stavi svoje ime.
Na gozbe trebamo ići samo kad živimo u zemlji. Izvan zemlje možemo ići na gozbe, ali to nije potrebno (niti je to uvijek bilo moguće u antičko doba). Na primjer, Šaul nije išao u hram tijekom četrnaest godina koliko je živio izvan zemlje (možda zato što je jednostavno bilo predaleko).
Galatim (Galaćanima) 2:1
1 Zatim sam nakon četrnaest godina opet otišao u Jeruzalem s Barnabom, vodeći i Tita.
Načelo koje smo do sada vidjeli je da je Jahvina Pasha priprema za napuštanje Egipta (bilo fizičke ili duhovne). Kako bismo se pripremili za odlazak iz Egipta, moramo imati svoj ratni pojas na struku, cipele na nogama i naše osoblje u ruci, spremni putovati i zaštititi svoje obitelji, kako god bilo. Također ga trebamo pojesti u žurbi, kao da smo svakog trenutka spremni pobjeći.
Šemote (Izlazak) 12:11
11 I tako ćeš ga jesti: s pojasom na struku, sa sandalama na nogama i štapom u ruci. Zato ćete ga pojesti na brzinu. Pasha je Jahvina.
Stvari će postati zanimljive u Obnovljenom savezu, jer je Ješua bio u zemlji. Vodio je svoje apostole da sudjeluju na Posljednjoj večeri (večer prije Pashe) kao rabinski sjedeći seder obrok. Vidjet ćemo zašto to ne utječe ili ne mijenja Jahveove Tore zapovijedi i zašto bi uvijek trebali slijediti Jahveove zapovijedi (osobito u raspršenosti), osim činjenice da ne žrtvujemo janje.