Tradicionalna teologija nam govori da je Ješuina služba trajala nekih 3-1/2 godine, od sezone jesenskih praznika (npr. Yom Kippur) do Ješuine žrtve na Pashu u proljeće. Kao što smo vidjeli prije, Yeshua je vjerojatno ubijen 4. dana u tjednu (tj. srijeda), a uskrsnut je tri dana kasnije, bilo u subotu, ili na prijelazu između subote i prvog dana u tjednu. To bi odgovaralo Danielu 9:27, koji nam govori da je Mesija trebao biti odsječen usred tjedna (וַחֲצִי הַשָּׁבוּעַ).
| Daniel 9,24-27 24 “Sedamdeset tjedana (godina) određeno je za tvoj narod i za tvoj odvojeni grad, da dovršiš prijestup, da okončaš grijehe, da se pomiriš s bezakonjem, da doneseš vječnu pravednost, da zapečati viziju i proročanstvo, i pomazati Najviše odvojenog. 25 Znajte dakle i razumite da će od izlaska zapovijedi za obnovu i izgradnju Jeruzalema do Mesije Kneza proći sedam tjedana i šezdeset i dva tjedna. Ulica će se ponovo izgraditi, a zid, čak i u teškim vremenima. 26 „I nakon šezdeset i dva tjedna, Mesija će biti istrijebljen, ali ne zbog njega; a narod kneza koji će doći razorit će grad i Svetište. Kraj će biti poplavom i do kraja rata utvrđuju se pustoši. 27 Tada će potvrditi savez s mnogima na jedan tjedan; ali sredinom tjedna učinit će kraj žrtvi i prinosu. A na krilu gadosti bit će onaj koji pustoši, sve dok se svršetak, koji je utvrđen, ne izlije na pustoš.” |
(24) שָׁבֻעִים שִׁבְעִים נֶחְתַּךְ עַל עַמְּךָ וְעַל עִיר קָדְשֶׁךָ לְכַלֵּא הַפֶּשַׁע ולחתם [וּלְהָתֵם קרי] חטאות [חַטָּאת קרי] וּלְכַפֵּר עָוֹן וּלְהָבִיא צֶדֶק עֹלָמִים | וְלַחְתֹּם חָזוֹן וְנָבִיא וְלִמְשֹׁחַ קֹדֶשׁ קָדשׁ קָד (25) וְתֵדַע וְתַשְׂכֵּל מִן מֹצָא דָבָר לְהָשִׁיב וְלִבְנוֹת יְרוּשָׁלִַם עַד מָשִׁיחַ נָגִיד שָׁבֻעִים שִׁבְעָה | וְשָׁבֻעִים שִׁשִּׁים וּשְׁנַיִם תָּשׁוּב וְנִבְנְתָה רְחוֹב וְחָרוּץ וּבְצוֹק הָעִתִּים: (26) וְאַחֲרֵי הַשָּׁבֻעִים שִׁשִּׁים וּשְׁנַיִם הַשָּׁבֻעִים שִׁשִּׁים וּשְׁנַיִם יֵכִיִִם יִכִִיִכ וְהָעִיר וְהַקֹּדֶשׁ יַשְׁחִית עַם נָגִיד הַבָּא וְקִצּוֹ בַשֶּׁטֶף וְעַד קֵץ מִלְחָמָה נֶחֱרֶצֶת שֹׁמֵמוֹת: (27) וְהִגְבִּיר בְּרִית לָרַבִּים שָׁבוּעַ אֶחָד | וַחֲצִי הַשָּׁבוּעַ יַשְׁבִּית זֶבַח וּמִנְחָה וְעַל כְּנַף שִׁקּוּצִים מְשֹׁמֵם וְעַד כָּלָה וְנֶחֱרָצָה תִּתַּךְ עַל שֹׁמֵם |
Stih 24 govori o “sedamdeset tjedana” koje je određeno za Židove i za Jeruzalem. Tradicionalna nam učenja govori da se ovaj izraz odnosi na ‘sedamdeset tjedana godina’, odnosno sedamdeset puta sedam godina (490 godina). Zatim, kao što također objašnjavamo u studiji Nazarećan ski Izrael , kada stih 25 tada govori o “sedam tjedana i šezdeset i dva tjedna”, on se odnosi na šezdeset devet ‘tjedna godina’, ili 483 godine. Toliko će godina proći od vremena kada su se Židovi vratili iz progonstva u Babilonu do dolaska “Mesija Princ” (Ješua).
Prema većini povijesnih izvještaja, zapovijed Židovima da se vrate u Babilon data je otprilike 457. godine prije Krista. Nakon četiri stotine devedeset godina dolazimo do otprilike 26. godine naše ere, kada mnogi znanstvenici vjeruju da je Ješuina služba započela. Pitanje je, međutim, je li Yeshuina služba trajala tri i pol godine ili je trajala samo sedamdeset tjedana. Obje strane daju dobar argument.
Zagovornici službe od tri i pol godine kažu nam da kada nam stih 27 govori da će Ješua sklopiti savez na jedan tjedan, to je značilo sedam godina (sedam je broj koji označava savršenstvo i završetak). Međutim, kada je Ješua bio odsječen usred tjedna (prinošenje i završetak žrtvovanja i prinošenja u Hramu), to je značilo ne samo da je ubijen 4. dana u tjednu, već i da je odsječen u oznaka od 3-1/2 godine onoga što je trebalo biti sedmogodišnja služba.
Daniel 9:27
27 Tada će potvrditi savez s mnogima na jedan tjedan; ali sredinom tjedna učinit će kraj žrtvi i prinosu.
Međutim, postoji i slučaj za službu od sedamdeset tjedana. Teme ‘sedamdeset’ i ‘sedam’ provlače se kroz cijelo Sveto pismo, a Ješua čak koristi izraz ‘sedamdeset puta sedam’ kako bi ilustrirao koncept savršenstva (u vezi s oproštenjem).
Mattithyahu (Matej) 18:21-22
21 Tada Mu dođe Kefa (Petar) i reče: “Adone, koliko će puta moj brat griješiti protiv mene, a ja mu opraštam? Do sedam puta?”
22 Ješua mu reče: “Ne kažem ti, do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.
Neki znanstvenici smatraju da je logičnije da je Ješuina služba trajala sedamdeset tjedana, nego tri i pol godine. Kako bismo demonstrirali njihov argument, slijedit ćemo kronologiju u Knjizi Yochanan (Ivan).
U prvom poglavlju Ivana susrećemo Yochanana HaMatbila (Ivan Potapač/Ivan Krstitelj), koji svjedoči da je Ješua Sin Elohimov. Kao što ćemo kasnije vidjeti, ovo je vjerojatno isti opći vremenski okvir u kojem je Ješua bio uronjen, i kada je Duh sišao na njega, a njegova služba je započela.
Yochanan (Ivan) 1:29-34
29 Sutradan je Yochanan vidio Ješuu kako mu dolazi i rekao: “Evo! Jaganjac Elohim koji oduzima grijeh svijeta!
30 Ovo je Onaj za koga rekoh: ‘Poslije mene dolazi Čovjek koji je bolji od mene, jer je bio prije mene.’
31 Nisam ga poznavao; ali da se On objavi Izraelu, zato sam došao krsteći vodom.”
32 I Ivan je svjedočio govoreći: “Vidio sam Duha kako silazi s neba kao golub, i ostao je na njemu.
33 Nisam ga poznavao, ali mi je onaj koji me poslao da krstim vodom rekao: ‘Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Ruach HaQodeshom (Duhom Svetim).’
34 I vidio sam i posvjedočio da je ovo Sin Božji.”
Iz sinoptičkih izvještaja (Matej, Marko i Luka) znamo da je Ješua tada bio u pustinji četrdeset dana i četrdeset noći. Međutim, prema Teoriji ministarstva sedamdeset tjedana, slijed događaja prati festivale i brzo napreduje.
Na početku drugog poglavlja Ivana, Ješua pretvara vodu u vino, a zatim odlazi u Kefar Nahum (Kafarnaum) na nekoliko dana.
Yochanan (Ivan) 2:12
12 Nakon toga siđe u Kafarnaum, on, njegova majka, njegova braća i njegovi učenici; i nisu tu ostali mnogo dana.
Zatim je Ješua otišao u Jeruzalem na Pashu.
Yochanan (Ivan) 2:13
13 Bliži se Pasha Židova i Ješua se pope u Jeruzalem.
Ješua ostaje u području Jeruzalema cijelo vrijeme drugoga poglavlja Ivana, a još uvijek je u Jeruzalemu u trećem poglavlju Ivana. Tamo se susreće s Nikodemom i objašnjava da se treba duhovno roditi.
Yochanan (Ivan) 3:1-3
1 Bio je jedan čovjek od farizeja po imenu Nikodem, židovski vladar.
2 Ovaj je čovjek došao k Ješui noću i rekao mu: “Rabi, znamo da si ti učitelj došao od Elohima; jer nitko ne može činiti ova znamenja koja ti činiš ako Elohim nije s njim.”
3 Ješua mu odgovori i reče mu: “Zaista, kažem ti, ako se tko nanovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstvo Elohimovo.”
U četvrtom poglavlju Ivana, Ješua napušta Jeruzalem i kreće na sjever prema Galileji putem Samarije. U to vrijeme On susreće Ženu kod Zdenca.
Yochanan (Ivan) 4:3-6
3 Napustio je Judeju i opet otišao u Galileju.
4 Ali trebao je proći kroz Samariju.
5 Tako je došao u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu zemlje koju je Jakov dao svom sinu Josipu.
6 Tamo je bio Jakovljev zdenac. Ješua je stoga, umoran od svog putovanja, sjedio tako kraj bunara. Bilo je oko šestog sata.
Ješua tada svjedoči građanima još dva dana, a zatim odlazi.
Yochanan (Ivan) 4:43
43 A nakon dva dana otide odande i ode u Galileju.
Jednom kada Ješua stigne u Galileju, On čini dva čuda, uključujući podizanje mrtvog sina određenog plemića.
Yochanan (Ivan) 4:52-54
52 Zatim ih je upitao kada mu je bolje. A oni mu rekoše: “Jučer u sedmoj uri napusti ga groznica.”
53 Tako je otac znao da je to bilo u isti čas kad mu je Ješua rekao: “Tvoj sin živi.” I povjerova on sam i sav dom njegov.
54 Ovo je opet drugi znak koji je Ješua učinio kad je izašao iz Judeje u Galileju.
Zatim u petom poglavlju dolazi vrijeme za sljedeću svetkovinu, koja bi prema teoriji ministarstva od sedamdeset tjedana bila Šavuot (Duhovi).
Yochanan (Ivan) 5:1
1 Poslije toga bio je židovski blagdan, i Ješua je otišao u Jeruzalem.
Zagovornici troipolgodišnje službe osporavaju da je riječ o Duhovima. Naglašavaju da Sveto pismo ne kaže koji je to blagdan bio. Ovo postaje kritična točka u Ivanovom šestom poglavlju, gdje nam većina grčkih prijevoda (i također Peshitta) govori da je bilo skoro vrijeme za Pashu.
Yochanan (Ivan) 6:4-6
4 Blizu je bila Pasha, židovski blagdan.
5 Tada je Ješua podigao oči i ugledavši veliko mnoštvo kako mu prilazi, rekao je Filipu: “Gdje ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”
6 Ali ovo je rekao da ga iskuša, jer je i sam znao što će učiniti.
Da je vrijeme blagdana, obično bismo očekivali vidjeti Ješuu kako ide prema Jeruzalemu. Tradicionalna nam učenja govori da je razlog zašto Ješua nije otišao u Jeruzalem bio taj što su ga farizeji htjeli ubiti, a još nije bilo njegovo vrijeme da bude žrtvovan. Međutim, upravo to je točka u kojoj zagovornici Sedamdesettjednog ministarstva postavljaju pitanje. Oni koji zagovaraju službu od sedamdeset tjedana slažu se da su farizeji tražili Ješuin život (vidi Ivan 7:1), ali također ističu da stih 4 ne postoji u mnogim najstarijim grčkim tekstovima. Stoga oni tvrde da ne pripada tamo i da se ne može koristiti kao temelj za doktrinu. (Ivan 6:4 se pojavljuje u Peshitti: međutim, u vrijeme pisanja ovog teksta, iako vjerujem u semitsko nadahnuće, više ne vjerujem da je Peshitta izvorno nadahnut tekst.)
Čini se vjerojatnim da je Ivan 6:4 kasnije dodan u tekst. Postoje i druge poznate i sumnjive izmjene i dopune Svetog pisma, kako u Tanach (‘Stari savez’) tako i u Brit Chadasha (Obnovljeni savez). Neki drugi poznati ili sumnjivi odlomci koji su odsutni u nekim od najstarijih rukopisa uključuju Marko 16:9-20, Ivan 7:53-8:11, 1. Ivanova 5:7-8 i druge. Nadalje, ako se ukloni spominjanje Pashe u Ivanu 6:4, čini se da teorija službe propovijedanja sedamdeset tjedana ima savršenog smisla: čini se da Ivan bilježi Ješuinu službu nakon vremena izraelskih praznika.
Ako je Ivan 6:4 izvorno glasio “Bio je blizu židovski blagdan”, je li taj blagdan mogao biti Yom Teruah (Dan truba)? A ako je tako, onda bi moglo biti da se Preobraženje na gori dogodilo deset dana kasnije (na Yom Kipur)?
Markaus (Marko) 9:1-6
1 I reče im: “Zaista, kažem vam da postoje neki koji ovdje stoje i neće okusiti smrt dok ne vide kraljevstvo Elohimovo prisutno sa snagom.”
2 Nakon šest dana, Ješua je uzeo Kefu, Jakova i Johanana i odveo ih na visoku planinu nasamo; i On se preobrazio pred njima.
3 Odjeća mu je postala sjajna, vrlo bijela, poput snijega, kakvog je ne može izbijeliti niti jedan perač na zemlji.
4 I Elijahu (Elijah) im se ukazao s Mošeom (Mojsijem), a oni su razgovarali s Ješuom.
5 Tada je Kefa odgovorio i rekao Isusu: “Rabi, dobro nam je biti ovdje; napravimo tri šatora: jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Elijahu” –
6 jer nije znao što bi rekao, jer su se jako bojali.
I je li moguće da je razlog zašto je Kefa predložio da naprave tri tabernakula u Galileji bio taj što su ga farizeji u Jeruzalemu htjeli ubiti, a još nije bilo njegovo vrijeme da bude žrtvovan?
Yochanan (Ivan) 7:1-2
1 Nakon ovih stvari Ješua je hodao po Galileji; jer On nije htio hodati po Judeji, jer su ga Židovi htjeli ubiti.
2 A židovski blagdan sjenica bio je blizu.
Ivan nam tada govori da je Ješua otišao na gozbu, ali u tajnosti (Ivan 7:10). Po svom dolasku, Ješua krši veliki broj rabinskih ‘zakona o ogradi’ (tachanot i Ma’asei) liječeći ljude subotom. Budući da Ješua krši ove zakone o ogradi koje je napravio čovjek (a da ikad nije prekršio Jahvinu Toru), farizeji su pogrešno izjavili da On nije od Elohima, budući da je u farizejskom/pravoslavnom umu kršenje rabinske tradicije isto što i kršenje Jahveove Tore.
Yochanan (Ivan) 9:13-16
13 Onog koji je prije bio slijep doveli su farizejima.
14 Bila je subota kad je Ješua napravio glinu i otvorio oči.
15 Tada su ga i farizeji ponovno upitali kako je progledao. Rekao im je: “Stavio mi je glinu na oči, pa sam se umio, i vidim.”
16 Zato su neki od farizeja rekli: “Ovaj čovjek nije od Boga, jer ne svetkuje subotu.”
Nekoliko mjeseci kasnije vrijeme je za Blagdan Posvećenja (Hanuka). Ješua odlazi u Jeruzalem i pokazuje da je svjetlo svijeta.
Yochanan (Ivan) 10:22
22 U Jeruzalemu je bio blagdan Posvećenja, a bila je zima.
Do sada je slijed pratio festivale. Sada se Ješua sprema otići u Jeruzalem na posljednju Pashu, na kojoj je prinošen u žrtvi.
Yochanan (Ivan) 11:55-57
55 I bila je blizu Pasha Židova, i mnogi su prije Pashe otišli iz zemlje gore u Jeruzalem da se očiste.
56 Tada su potražili Ješuu i govorili među sobom dok su stajali u hramu: “Što mislite – da neće doći na gozbu?”
57 Sada su i glavari svećenički i farizeji dali zapovijed da, ako tko zna gdje je, neka javi da ga uhvate.
Koncept da je Ivan zabilježio razdoblje od sedamdeset tjedana, prateći festivale kao prekretnice, čini se da ima puno smisla, pod uvjetom da se Ivan 6:4 shvati kao kasniji dodatak tekstu.
Yochanan (Ivan) 6:4-6
4 Blizu je bila Pasha, židovski blagdan.
5 Tada je Ješua podigao oči i ugledavši veliko mnoštvo kako mu prilazi, rekao je Filipu: “Gdje ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”
6 Ali ovo je rekao da ga iskuša, jer je i sam znao što će učiniti.
Ali zašto bi itko mijenjao Sveto pismo? Što bi im bila motivacija? Uzmite u obzir da ako se u tekst doda Ivan 6:4, to ne samo da bi ojačalo ideju o troipolgodišnjoj službi, već bi se činilo da podupire i ideju da Ješua nije držao Toru. Tora nalaže svim muškarcima da idu u Jeruzalem tri puta godišnje (npr. Ponovljeni zakon 16), a da je Ješua ostao u Galileji za vrijeme blagdana Pashe, tada bi nam svima dao primjer svjesnog kršenja Tore , dokazujući da Tora zapravo i nije bila toliko važna (zabrani Elohim).
Iako je koncept ‘Sedamdeset tjedana’ vrlo privlačan, nije bez izazova. Kao što smo vidjeli ranije u poglavlju o Jubilejima, Luka 3:21-23 nam govori da je Ješuina služba započela ubrzo nakon što je bio uronjen, kada je imao oko trideset godina.
Luka (Luka) 3:21-23
21 Kad je sav narod bio uronjen, dogodilo se da je i Ješua bio uronjen; i dok se On molio, otvorilo se nebo.
22 I Ruach HaKodesh (Duh Sveti) spustio se u tjelesnom obliku poput goluba na Njega, a glas je došao s neba koji je rekao: “Ti si moj ljubljeni Sin; u tebi je moje zadovoljstvo.”
23 Sada je sam Ješua započeo svoju službu s oko trideset godina…
U židovstvu je tradicionalno uzeti mikveh (uroniti ili ‘krstiti’ se) neposredno prije Yom Kippura, budući da je Yom Kippur najodređeniji dan u godini. Primijetite također da Yom Kippur pada samo pet dana prije jesenjeg blagdana Sukota (Sobora). Kao što pokazujemo u poglavlju o Hanuki, Ješua je vjerojatno rođen na prvi dan blagdana Sukota (Sjenice). Da se Ješuino uranjanje dogodilo dan prije Yom Kipura, tada bi Ješua imao “oko trideset godina” kada je započeo svoju službu. Međutim, potrebno je najmanje sedamdeset tri, a lako sedamdeset i šest tjedana da se od Yom Kipura jedne godine do Pashe dvije godine kasnije, ovisno o viđenju avivskog ječma i mladog mjeseca.
Nadalje, Daniel 9:24 ne govori ništa o Ješuinoj službi koja traje sedamdeset tjedana, i nema očitih proročkih implikacija za službu ‘sedamdeset tjedana’. Daniel samo kaže da će proći sedamdeset tjedana godina između vremena kada je izdana zapovijed za obnovu Jeruzalema (oko 457. pr. Kr.), dok se ne pojavi Mesija Princ i započne svoju službu: ne govori ništa o njenom trajanju.