Jahve nam govori da ne obraćamo pažnju na kretanje sunca, mjeseca ili zvijezda, da nas ne bi privukli obožavati ih i služiti im kao pogani.
| Ponovljeni zakon 4:19 19 I da ne podigneš oči prema nebu, i kad vidiš sunce i mjesec i zvijezde, čak i svu vojsku nebesku, da se odvučeš i pokloniš im se i služiš im, što je Jahve tvoj Elohim dodijelio svi narodi pod cijelim nebom. |
(19) וּפֶן תִּשָּׂא עֵינֶיךָ הַשָּׁמַיְמָה וְרָאִיתָ אֶת הַשֶּׁמֶשׁ וְאֶת הַיָּרֵחַ וְאֶת הַכּוֹכָבִים כֹּל צְבָא הַשָּׁמַיִם וְנִדַּחְתָּ וְהִשְׁתַּחֲוִיתָ לָהֶם וַעֲבַדְתָּם | אֲשֶׁר חָלַק יְהוָה אֱלֹהֶיךָ אֹתָם לְכֹל הָע֞מִחיי |
Mnogi vjernici razumiju kako bi Ponovljeni zakon 4:19 mogao zabraniti astrologiju, zodijak i horoskope. Međutim, manje vjernika razumije kako bi ovaj stih mogao zabraniti poštivanje poganskih praznika kao što su proljetni i jesenski (proljetni i jesenski) ekvinocij, te ljetni i zimski solsticij. Još manje njih razumije da su Božić i Uskrs također zabranjeni po Ponovljenom zakonu 4:19, budući da se ovi festivalski dani u konačnici temelje na proljetnom ekvinociju (Uskrs) i na zimskom solsticiju (Božić). Često žele znati: “Ove dane držimo u čast (Ješui), pa kako mogu pogriješiti?”
Kao što smo objasnili ranije u ovoj studiji, i kao što također objašnjavamo u Nazarenskom Izraelu , nedjelja, Božić i Uskrs su svi pretvoreni poganski festivali obožavanja sunca. Te praznike nije podučavao Ješua niti su prakticirali njegovi učenici, već su se polako uvukli u vjeru tijekom velikog ‘otpadanja’, a Katolička crkva ih je ‘posvetila’ tek stotinama godina kasnije. Iako je Papa ‘posvetio’ ove praznike, papin autoritet ne prelazi autoritet Svetog pisma; a jednostavna je činjenica da nam Jahve nikada nije rekao da održavamo ove praznike. Umjesto toga, Jahve nam govori da održavamo Njegove praznike: zašto bi onda svatko tko vjeruje u Jahvu držao nedjelju, Božić ili Uskrs?
Na različitim mjestima, Jahve nam govori da želi da njegove dane praznika održavamo zauvijek, u svim našim naraštajima.
Šemote (Izlazak) 12:14
14 ‘Sada će vam ovaj dan biti spomendan i slavite ga kao Jahvinu svetkovinu. Kroz svoje generacije trebate ga slaviti kao trajnu uredbu.
Budući da vrijeme nedjelje, Božića i Uskrsa nije utvrđeno prema Jahvinim zapovijedima, već se umjesto toga utvrđuje promatranjem nebeskih tijela, Ponovljeni zakon 4:19 ih zabranjuje. Ovo se isprva može činiti zbunjujućim: ako vjernik namjerava odati počast Jahvi ili Ješui tako što će održavati ove festivalske dane, kako je onda štovanje suncu, mjesecu i zvijezdama ovih dana?
Primijetite da kada je Aharon (Aaron) pokrenuo festival sa zlatnim teletom, rekao je ljudima da je festival u čast Jahve.
Šemote (Izlazak) 32:4-10
4 I primio je zlato iz njihove ruke, izradio ga je alatom za graviranje i napravio izliveno tele. Tada su rekli: “Ovo je tvoj elohim, Izraele, koji te je izveo iz zemlje egipatske!”
5 Kad je to vidio Aharon, sagradio je žrtvenik pred njim. I Aharon dade proglas i reče: “Sutra je Jahvi blagdan!”
6 Zatim su sutradan ustali rano, prinijeli paljenice i prinijeli žrtve mirovanja; a ljudi sjednu da jedu i piju i ustadoše da se igraju.
7 A Jahve reče Mošeu: “Idi, siđi! Jer tvoj se narod koji si izveo iz zemlje egipatske pokvario.
8 Brzo su skrenuli s puta koji sam im zapovjedio. Napravili su sebi oblikovano tele, obožavali ga i žrtvovali mu, i govorili: ‘Ovo je tvoj elohim (gd), o Izraele, koji te je izveo iz zemlje egipatske!’
9 I Jahve reče Mošeu: “Vidio sam ovaj narod, i to je narod ukočenih vrata!
10 Sada, dakle, pusti Mene da se moj gnjev zapali na njih i da ih proždrem. I napravit ću od vas veliku naciju.”
Iako je Aharon rekao da je “Sutra Jahvi blagdan”, i iako su svi ljudi možda mislili da će odati počast Jahvi s ovim praznikom, jednostavna je činjenica da Jahvi nije bio zadovoljan. Jahve je bio toliko bijesan da je narod napravio svoje vlastite dane praznika da je bio spreman zbrisati sinove Izraelove i pokrenuti novi narod od Mošea.
Jahve nam zapovijeda da radimo šest dana kako bismo obavili sav svoj posao, ali da se onda odmaramo u Njegove subote.
Vayiqra (Levitski zakonik) 23:3
3 ‘Šest dana će se raditi, a sedmi dan je subota svečanog odmora, odvojeno okupljanje. Ne smijete raditi na tome; to je subota Jahvina u svim vašim stanovima.
Ako vjerujemo da trebamo ozbiljno shvatiti Jahvine Upute mrtvih, tada postaje vrlo važno pitanje kada ili zašto bismo mogli odlučiti odstupiti od Njegovih Uputa, jer to identificira naše požude. Ako odaberemo da Jahvi odvojimo alternativne dane koji su određeni promatranjem sunca, mjeseca i zvijezda (a ne slijedeći Jahvine riječi), tada u Jahvinim očima služimo suncu, mjesecu i zvijezdama. To je zato što Jahvine riječi nisu razlog zašto smo odlučili odvojiti ove alternativne dane. Stoga je prema zadanim postavkama samo naša želja da odamo počast suncu, mjesecu i zvijezdama ono zbog čega smo razdvojili te dane.
U Jahvinom umu, kada su naši preci održavali svetkovinu zlatnom teletu, oni su se klanjali zlatnom teletu. To je zato što Jahve to nije naredio. Jer ovaj praznik nije došao od Jahve, došao je samo od naših predaka. Jahve to naziva zlom.
U drugom smislu, naši preci su također služili i štovali Aharona, jer je on taj koji je uspostavio taj poseban dan štovanja. Ako slijedimo ovu logiku, trebali bismo moći vidjeti da oni koji drže rabinski kalendar učinkovito obožavaju i služe rabinima koji su izvorno stvorili rabinski kalendar; a isto vrijedi i za rimski gregorijanski ‘kršćanski’ kalendar.
Ako uistinu želimo štovati i služiti Jahvi, tada trebamo održavati samo Njegove dane praznika. Ako zadržimo druge festivalske dane koji ne dolaze od Jahve, onda očito dolaze samo iz našeg vlastitog srca.
Na hebrejskom, riječ ‘servirati’ dolazi od korijena riječi ‘Abad’ (ili ‘Oved’) (עבד). Ova riječ znači ‘raditi’ ili ‘služiti’ u bilo kojem smislu.
OT: 5647 `abad (aw-bad’); primitivni korijen; raditi (u bilo kojem smislu); implicitno, služiti, do, (uzročno) porobiti, itd.:
KJV – biti, držati u ropstvu, biti robovi, obveznici, prisiljavati, činiti, oblačiti, uho, izvršiti, vinogradar, čuvati, raditi (-ing čovjek), izvršiti, (uzrokovati, učiniti) služiti (- ing self,), (biti, postati) sluga (-s), činiti (koristiti) uslugu, do (-er), prijestupiti[from margin] , (set a) raditi, biti rađen, štovatelj
U Svetom pismu, služiti nečemu znači štovati ili čak obraćati pažnju na bilo što u bilo kojem kontekstu poštovanja. Odnosno, ako mijenjamo svoje ponašanje na temelju kretanja nebeskih tijela, onda barem u Jahvinim očima obožavamo ih i služimo im. Zaustavimo se sada da razmotrimo veličinu i opseg grananja.
Qorintim Alef (1 Kor.) 13:12
12 Za sada vidimo u zrcalu, mutno, ali onda licem u lice. Sada znam djelomično, ali tada ću znati kao što sam i ja poznat.
Problem je u tome što mi ograničeni ljudi ne razumijemo uvijek kada štujemo (ili čak obraćamo pažnju na) nešto na način koji Jahve smatra poštovanjem. Vidjeli smo u posljednjem poglavlju da je Sotona toliko zadovoljan što bismo se smatrali dostojnima da nas se slavi, da On svoj rođendan čini najvišim svetim danom u sotonskom kalendaru.
Način na koji Jahve gleda na stvari, sve što okupira našu mentalnu, emocionalnu, fizičku ili duhovnu energiju je nešto čemu služimo. Odnosno, ako provodimo vrijeme pričajući o astrologiji umjesto da govorimo o Jahvi i Ješui, onda služimo suncu, mjesecu i zvijezdama. Isto se odnosi na novac, zlato, dijamante, nogomet, košarku, pizzu, uređenje doma ili čak najnoviji Shakespeareov festival. Sve što skreće naš fokus s Jahve i stavi ga na stvar materijalnog područja umanjuje služenje Jahvi; te se stoga kvalificira kao usluga.
Pitanje na što trošimo svoju mentalnu, emocionalnu, duhovnu i fizičku energiju je ogromno. To dotiče samo srce obožavanja. Stoga, braćo i sestre, zapitajmo se i budimo iskreni: trošimo li svoju duhovnu, mentalnu, emocionalnu i fizičku energiju pokušavajući postati boljim slugama Svevišnjega? Ili radimo nešto drugo sa svojim vremenom, novcem i energijom?
Pogledajmo dobro, iskreno svoj životni prostor kroz Jahvine oči. Što je središte naše kuće? Je li Sveto pismo uistinu u središtu naše dnevne sobe? Jesu li Jahvine riječi doista u središtu svakodnevnog života naše obitelji? Jesu li Jahvini blagdani vrijeme kada kupujemo stvari za sebe i odmaramo se? Ako ne, zašto onda ne?
Ako volimo Jahvu i ako se bojimo Sudnjeg dana, budimo iskreni prema sebi i suočimo se s tim problemima, tako da možemo učiniti nešto u vezi s njima dok je još dan. Zbog svoje velike ljubavi, naša vremena prošlog neznanja Jahve zanemaruje: ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju.
Djela 17,30-31
30 Zaista, ova vremena neznanja Elohim je previdio, ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju,
31 jer je odredio dan u koji će pravedno suditi svijetu po Čovjeku kojega je odredio. On je u to svima dao sigurnost uskrsnuvši Ga iz mrtvih.”
Nemojmo griješiti: Jahve je svemoćan i On može podariti vječni život onima koji ne znaju za Njegove praznike: to je na Njemu. Ali što možemo reći za one koji poznaju Njegove Upute i koji znaju da su Njegovi praznični dani sjene proročkih stvari koje tek dolaze, ali koji ih ne čuvaju i ne cijene? Ako znamo što je ispravno, ali odlučimo to ne činiti, smatra li nam se to još uvijek pravedno?
Jakov (Jakov) 4:17
17 Dakle, onome tko zna činiti dobro, a ne čini, to je grijeh.
Ljudima je određeno da žive i umru samo jednom, a onda dolazi uskrsnuće i Sud. Ako je Jahve isti jučer, danas i sutra, i ako znamo vremena i godišnja doba koje je odredio da se susreće s nama, ali ipak odlučimo ne susresti se s njim tih dana, hoće li On biti zadovoljan?
Stvoriteljev kalendar nije tako lako održavati kao neke druge kalendarske sustave svijeta, jer traži od nas da čekamo na Jahvu, kao što sluga mora čekati svog gospodara. Ali kada Stvoritelj svemira podari dar svom sluzi, kaže li mudri sluga: “Ne, ja to ne želim”? Kaže li mudri sluga: “Preteško je! Daj mi nešto lakše”? Ali nije li ovo ono što vidimo svaki dan: isti grijeh koji su naši očevi počinili u pustinji, želeći se vratiti u sustav koji je, iako pokvaren i zao, bio lakši?
Bemidbar (Brojevi) 14:1-4
1 Tako je sva zajednica podigla glas i zaplakala, a narod je te noći plakao.
2 I svi su se Izraelovi sinovi žalili na Mošea i Arona, a cijela zajednica im je rekla: “Da smo samo umrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo barem umrli u ovoj divljini!
3 Zašto nas je Jahve doveo u ovu zemlju da padnemo od mača, da naše žene i djeca postanu žrtve? Zar ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?”
4 Rekoše jedni drugima: “Odaberimo vođu i vratimo se u Egipat.”
Kada u Svetom pismu čitamo o tome što su naši preci radili u Sinajskoj pustinji, često se pitamo: “Kako su to mogli učiniti? O čemu su razmišljali, sa Stupom vatre i oblaka upravo tamo? Zar nisu prepoznali sva čuda oko sebe?”
Braćo i sestre, koliko je čuda svaki dan oko nas koje ne prepoznajemo? I kad ih vidimo, sjećamo li ih se iz dana u dan i dajemo li slavu Svevišnjem Elohimu na nebesima?
Ivrim (Hebrejima) 12,1-2
1 Zato i mi, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaku težinu i grijeh koji nas tako lako zarobljava, i trčimo ustrajno trkom koji je pred nama,
2 gledajući u Ješuu, začetnika i usavršitelja naše vjere, koji je zbog radosti koja mu je bila postavljena podnio križ, prezrevši sramotu, i sjeo s desne strane prijestolja Elohima.
Kada nam Stvoritelj svemira nešto daje, trebamo to zgrabiti, cijeniti i zaštititi svojim životima. Moramo prepoznati da je njegova vrijednost više od samog života, jer dolazi od Onoga koji ima moć spasiti one koji ga cijene i cijene.
Možemo posjetiti Jahvu bilo kada, jer je On uvijek tu. Međutim, sedam posebnih puta godišnje, Kralj svemira zakazuje nam sastanak s njim i nada se da će nas tamo vidjeti. Ako ga volimo, što bi onda moglo biti važnije od susreta s Njim u onim posebnim trenucima kada se želi sastati sa svojom nevjestom?
Ima li išta važnije od toga da budemo s našim voljenim u dane koji Mu najviše prijaju?