U Nazarecanski Izrael vidjeli smo da se nakon vladavine kralja Salomona izraelski narod podijelio na dva dijela. Sjevernih deset plemena zvalo se kuća Izraelova (ili Efrajimova), dok su se dva južna plemena zvala kuća Judina. Ezekiel je rekao da će zbog Efraimovog bezakonja otići u zarobljeništvo u Asiriju na 390 godina.
Yehezqel (Ezekiel) 4:4-5
4 „Lezi i na svoju lijevi bok i položi na nju bezakonje doma Izraelova. Po broju dana što na njemu ležiš, snosit ćeš njihovu nepravdu.
5 Jer sam na vas položio godine njihova bezakonja, po broju dana, tri stotine i devedeset dana; pa ćeš snositi bezakonje doma Izraelova.”
Međutim, na kraju 390 godina sjeverna Izraelova kuća se nije pokajala, pa je asirsko zarobljeništvo produljeno sedam puta, u skladu s Levitskom 26.
Vayiqra (Levitski zakonik) 26:18
18 “I nakon svega ovoga, ako Me ne poslušaš, kaznit ću te sedam puta više za tvoje grijehe.”
Ako Efraimovih 390 godina zatočeništva pomnožimo sa 7, nova rečenica je nekih 2730 godina zatočeništva. Dodamo li tih 2730 godina vremenu početka zarobljeništva (oko 732. pr. Kr.), dobit ćemo novi datum završetka otprilike 1998. godine. Nije iznenađujuće da se tada na svjetskoj sceni počeo pojavljivati efrajimski pokret.
Dobit ćemo drugo svjedočanstvo o datumu iz 1998. ako upotrijebimo načelo iz 2. Petrove 3:8, koje nam govori da jedan dan u proročanstvu može biti jednak tisuću zemaljskih godina.
Kepha Bet (2. Petrova) 3: 8
8 Ali, ljubljeni, ne zaboravite jedno: da je s Jahvom jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.
Hošea 6:1-2 govori o vremenu nakon neka dva proročka dana (ili 2000 godina) kada će se sjeverna kuća Izraela vratiti Elohimu i tako oživjeti kao narod.
Hošea (Hosea) 6:1-2
1 Dođi i vratimo se Jahvi; Jer je razderao, ali će nas izliječiti; On je udario, ali će nas vezati.
2 Nakon dva dana On će nas oživjeti; Treći dan podići će nas da živimo pred njegovim očima.
Povjesničari se ne slažu oko točne godine Ješuinog rođenja, ali većina povjesničara stavlja je između 0. i 4. godine prije Krista. Kada dodamo dvije tisuće godina na 0-4 prije Krista, dolazimo do 1996-2000 CE, što odgovara procjeni Ezekiela 4 iz 1998.
Sada pomaže razumjeti da postoje dva Judina u proročanstvu. U 2. Kraljevima 18,13 kaže nam se da je asirski kralj Senaherib uzeo u ropstvo deset sjevernih plemena, zauzeo i sve utvrđene gradove (vojne utvrde) Jude i zbog toga su mnogi Židovi također bili poslani u ropstvo u Asiriji (zajedno sa sjevernim deset plemena). Te bismo asirsku dijasporu mogli nazvati Židovima (da bismo ih razlikovali od onih koji nisu otišli u Asirsku disperziju).
Melachim Bet (2 kralja) 18:13
13 A četrnaeste godine kralja Ezekije, Senaherib, kralj asirski, izašao je na sve utvrđene gradove Jude i zauzeo ih.
Zatim je nakon još 136 godina (oko 586. pr. Kr.) Judina kuća otišla u ropstvo u Babilon, gdje su se dogodile neke velike promjene u židovskoj vjeri. Kad je Juda otišao u Babilon imao je levitsko svećenstvo, a kad je izašao iz Babilona imao je rabinsko svećenstvo. Za razliku od levitskog reda (koji je razumio da je njihova dužnost poučavati Jahvinu Toru), rabinski red je vjerovao da im je Jahve dao ovlast da uspostave vlastitu Toru u svakoj generaciji, iako to krši Jahvinu Toru.
Devarim (Ponovljeni zakon) 12:32
32 “Što god vam zapovijedam, pazite na to, nemojte tome dodavati niti oduzimati.”
Budući da rabini nisu poslušali Jahvinu Toru (i zvali je Tora), što bi Jahve trebao učiniti? Rimska crkva (pogrešno) nam govori da je Jahve poslao Ješuu da ukine Toru i da Židove zamijeni poganskom crkvom. Međutim, kao što smo vidjeli u Nazarecanski Izrael, , Ješua nije nastojao zamijeniti Židove ili judaizam. Umjesto toga, Ješua je nastojao zamijeniti rabinski red svojim obnovljenim Melkisedekovskim. Zatim je poslao svoje obnovljeno Melkisedekovsko svećenstvo u svijet da pronađe i ponovno prikupi izgubljene ovce doma Izraelova (Efrajim).
Matijahu (Matej) 15:24
24 Ali on odgovori i reče: “Nisam poslan osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
Ješuino obnovljeno svećenstvo trebalo je ići u sve narode, stvarati učenike i poučavati ih da se pokoravaju svemu što je Ješua zapovjedio.
Mattityahu (Matej) 28: 19-20
19 „Idite dakle i učinite učenicima sve narode, uronivši ih u Moje ime*,
20 učeći ih da drže sve što sam vam naredio; i evo, ja sam s vama uvijek, do svršetka svijeta. ” Amein.
[*Zašto uranjamo samo u Ješuino ime, molimo pogledajte “Uranjanje samo u Ješuino ime – Nazarene Israel”, u Nazarenskim studijama Svetog pisma, svezak 3.]
I ne samo da mi kao Ješuini učenici trebamo činiti sve što je Ješua zapovjedio, nego ga također trebamo oponašati i poučavati druge da čine isto.
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 11: 1
1 Oponašajte me, kao što i ja oponašam Mesiju.
Yochanan (Ivan) nam kaže da ako ostanemo u Ješui, onda trebamo hodati kao što je on hodao.
Yochanan Aleph (1. Ivanova) 2:6
6 Tko kaže da ostaje u Njemu, treba i sam hodati kao što je On hodao.
Hebreji imaju tradiciju oponašanja svojih velikana. “Hodati kao što je On hodao” je hebrejski idiom što znači da bismo trebali prakticirati istu vjeru koju je prakticirao Ješua (do posljednjeg detalja). To je ono što znači pomiriti se s Elohimom tako što ćemo se pomiriti s Ješuinom osobom. Pomirujući se s Njim postajemo pomireni sa svima.3
Qorintim Bet (2 Korinćanima) 5:18-19
18 Sada je sve od Elohima, koji nas je pomirio sa sobom preko Ješue Mesije i dao nam je službu pomirenja,
19 to jest, da je Elohim bio u Mesiji koji je pomirio svijet sa sobom, ne pripisujući im njihove prijestupe, i dao nam je riječ pomirenja.
Da bismo se pomirili s Ješuom i hodali kao što je On hodao, moramo vidjeti da je Ješua još uvijek prakticirao judaizam. U cijelom Obnovljenom Savezu postoje mnogi svjedoci tome. Na primjer, u Marku 11:25-26, Ješua kaže da kada stojimo u molitvi trebamo oprostiti drugima njihove prijestupe, kako bi i nama bilo oprošteno.
Markaus (Marko) 11:25-26
25 I kad god stojite na molitvi, ako imate što protiv nekoga, oprostite mu, da i Otac vaš na nebesima oprosti vama vaše prijestupe.
26 Ali ako vi ne oprostite, ni Otac vaš na nebesima neće oprostiti vaše prijestupe.”
Yeshua komentira Amidah, ili židovsku stajaću molitvu, koja čini središnji dio gotovo svakog židovskog ritualnog bogoslužja. U Amidama postoji molitva za oprost, a ovdje nam Ješua govori da ako želimo da Elohim oprosti nama, onda moramo oprostiti i drugima.
Povijest nam također govori da su Židovi u Yeshuino vrijeme nosili i tefilin (filakterije) i tzitzit (rese). Treba napomenuti da Ješua nikada nije rekao da se ne nosi tefilin ili citzit. Dapače, kritizirao je one koji su pravili posebne remenje za svoj tefilin (da ga vide muškarci), a također i one koji su produžili svoj tzitzit tako da vuku zemlju (kao što neki pravoslavci i danas rade).
Matityahu (Matej) 23:5
5 „Ali sva svoja djela čine da bi ih ljudi vidjeli. Svoje filakterije šire i povećavaju granice [tj. produžuju rese ili cicit] svoje odjeće.”
A ako želimo oponašati Ješuin hod kao sredstvo pomirenja, trebali bismo primijetiti da je Ješuin običaj bio da ide u sinagogu na Šabat.
Luka (Luka) 4:16
16 Tako je došao u Nazaret, gdje je bio odgajan. I po svom običaju, uđe u sinagogu na subotnji dan i ustane čitati.
U judaizmu se smatra čašću stajati pred kongregacijom i čitati Sveto pismo, a na to su pozvani samo oni koji imaju dobru reputaciju. To nam govori da je Ješua bio cijenjeni redovnik u svojoj sinagogi. A ako je Ješua bio cijenjeni redovnik u svojoj sinagogi, to je i naš ideal.
Ponekad Efrajimci nemaju povjerenja u službu židovske sinagoge, možda zato što ne znaju koji dijelovi židovstva nastavljaju stil bogoslužja naših očeva (koji je postojao prije Babilona), a koji su dijelovi stvoreni u Babilonu. Međutim, Šaul nam kaže da je bogoslužje (i stil sinagoge) bila jedna od stvari koje je Juda imala da održava dok su Efrajimovi bili u narodima.
Romim (Rimljanima) 9:4-5
4 koji su Izraelci, na koje se odnose posinjenje, slava, savezi, davanje Tore, [worship] služenje Elohima i obećanja;
5 od kojih su očevi i od kojih je, po tijelu, došao Mesija, koji je nad svima, vječno blagoslovljeni Elohim. Amein.
Slijedeći Ješuin oblik obožavanja možemo zaobići mnoge pokvarenosti koje prožimaju rabinski judaizam i kršćanstvo. Ali kakve korupcije?
U Nazarecanski Izrael vidjeli smo da su učenici nastavili prinositi životinjske žrtve sve dok je hram stajao. Znamo to jer u Djelima 21 postoji razgovor između Jakova (Jakova) i Šaula (Pavao) u kojem Yaakov kaže Šaulu da plati za 15 žrtvovanja životinja potrebnih za odvajanje nazirejskih zavjeta njega i četvorice drugih ljudi. Pet od ovih životinjskih žrtava bilo je za grijeh (Brojevi 6:14). Time je Yaakov rekao da bi “svi znali” da je i sam Šaul hodao uredno i držao cijelu Toru.
Ma’asei (Djela) 21:23-24
23 „Učinite dakle ono što vam kažemo: imamo četiri čovjeka koji imaju[also] uzeti a[Nazirite] zavjet.
24 Uzmi ih i očisti se s njima, i[you] platiti svoje troškove kako bi mogli obrijati svoje glave – i da svi znaju da one stvari o kojima su bili obaviješteni o vama[teaching against the Torah] nisu ništa, nego da i sami hodate uredno i pridržavate se Tore.”
U prvom stoljeću bilo je progona. Dok je učenicima ponekad bilo moguće ući u hram, ponekad nije. Apostol Yaakov je navodno ubijen 62. godine kad je gurnut sa hrama, kamenovan, a zatim dokrajčen toljagom.
Tako su ušli i bacili pravednika i rekli jedan drugome: “Hajde da kamenujemo Jakova Pravednog.” I počeše ga kamenovati, jer nije poginuo od pada; ali se okrenuo, kleknuo i rekao: “Molim te, Gospodine Bože Oče naš, oprosti im, jer ne znaju što čine.” I dok su ga tako kamenovali, jedan od svećenika sinova Rekabovih, sina Rekabovih, koje spominje prorok Jeremija, poviče govoreći: “Prestani, što radiš? Pravednik se moli za tebe.” A jedan od njih, koji je bio puniji, uze batinu kojom je razbio odjeću i udario pravednika po glavi. I tako je podnio mučeništvo. I pokopali su ga na licu mjesta, kraj hrama, a njegov spomenik i danas ostaje kraj hrama. (Euzebije, Crkvena povijest, citirajući Hegezipa, 2.23.4,10-18)
Osam godina kasnije (70. n.e.) kada su Rimljani uništili hram, učenici su pobjegli u Pelu. Nakon toga Nazarećani više nisu bili povezani s Judinom kućom putem hramske službe, ali su i dalje mogli ulaziti u sinagoge sve dok Birkhat HaMinim nije uspostavljen oko 80.-90. n.e. Birkhat HaMinim je prokletstvo nad vjernicima Ješue. Izvorno je napisan za Nazarene i sve druge slične sekte (minim), ali je jezik kasnije promijenjen u klevetnike (l’malshinim). Međutim, namjera proklinjanja vjernika u Ješuu vrlo je jasna. Ortodoksni Židovi izgovaraju ovu kletvu tri puta dnevno, kao što je članak 12. Amide (Stalne molitve). Pročitajmo prvo modificiranu verziju (za klevetnike).
Pravoslavna Amidah (Molitva stajaća) Blagoslov 12
12 I za klevetnike[l’malshinim] neka nema nade, i neka sve zlo[ones] u trenu budi uništen i svi tvoji neprijatelji budu brzo pobijeni; a zli čupaju i lome i uništavaju i ponizuju uskoro u naše dane. Blagoslovljen si, Adonai, koji rušiš neprijatelje i ponižavaš grešnike.
U Berachot 28b-29a, babilonski Talmud navodi da se u svom izvornom obliku Birkhat HaMinim nije odnosio na l’malshinim (klevetnike) već na l’minim (sekte, a posebno Nazarene). (Brojke su fusnote.)
Traktat 28b: Ovih osamnaest[benedictions] stvarno devetnaest? R. Levi je rekao: Blagoslov koji se odnosi na Minim 18 ustanovljen je u Jabnehu.19 Čemu je to značilo odgovarati? R. Levi je rekao: O stavu R. Hillela sina R. Samuela rođ. Nahmani,20 Bogu slave grmi; 21 na pogled R. Josipa, na riječ Jedan 22 u Šemi; o stavu R. Tanhuma koji citira R. Joshuu rođ. Levi, do malih kralježaka u kralježnici.
Naši su rabini poučavali: Simeon ha-Pakuli 23 rasporedio je osamnaest blagoslova po redu pred Rabbanom Gamalielom u Jabnehu. Rekao je Rabban Gamaliel mudracima: 24 Može li itko od vas sastaviti blagoslov koji se odnosi na Minime? 25 Samuel Mali je ustao i sastavio ga. Sljedeće godine 26 zaboravio je
Traktat 29a: i pokušavao ga je dva-tri sata prisjetiti, ali ga nisu maknuli. 1 Zašto ga nisu maknuli videći da je Rab Juda rekao u ime Raba: Ako je čitatelj pogriješio u bilo kojem drugom blagoslovu, ne uklanjaju ga, ali ako u blagoslovu Minima, on je uklonjen , jer sumnjamo da je Min? (Babilonski Talmud, Berachot 28b-29a)
Nakon uništenja hrama, Nazarećani više nisu bili vezani za judaizam kroz hramsku službu. Nakon toga, Birkhat HaMinim je učinkovito zabio klin između svakoga tko vjeruje u Ješuu i ostatka judaizma. Od tog trenutka nadalje, vjera u Ješuu se odvojila od judaizma, te se prvenstveno vezala za Efraimovu kuću, za koju je Ješua rekao da je poslan.
Matijahu (Matej) 15:24
24 Ali on odgovori i reče: “Nisam poslan osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
Dakle, oni koji pripadaju domu Izraela, koji žele prakticirati Ješuin melkisedekovski judaizam, trebaju moliti Amidu, izostavljajući blagoslov 12. A ako to znači da nismo dobrodošli u sinagogu, onda je naša alternativa podizati vlastite skupštine. A kako se to radi, te organizacijska struktura unutar i između skupština tema je sljedećeg poglavlja. Ono što ćemo vidjeti jest da ako svi učinimo svoj dio da hodamo kao što je Ješua hodao kao disciplina, ne samo da će to zaobići pokvarenost rabinskog judaizma i crkve, već će također izliječiti našu naciju i donijeti pomirenje s Elohim.