U ranijim poglavljima vidjeli smo kako je Ješua došao zamijeniti iskvareni rabinski red obnovljenim Melkisedekovim redom. Također smo vidjeli kako je Duh poslao Šaula i Bar Nabu da propovijedaju Ješuu Efraimcima koji su se vratili. U Djelima 15. bilo je presuđeno da nakon što su pogani Efraimci pristali suzdržati se od četiri gadosti, mogli su ići u židovske sinagoge u svom gradu, gdje su mogli čuti Mošeovu Toru kako se propovijeda subotom. To implicira da je odlazak na službu u sinagogu trebao biti redoviti dio njihove šetnje (baš kao što je to bio Ješuin običaj za njegova života).
Ma’asei (Djela) 15:19-21
19 „Stoga prosuđujem da ne smijemo uznemiravati one među poganima koji se obraćaju Elohimu[by telling them to keep the rabbinic Gentile Conversion process] ,
20 ali da im pišemo da se suzdrže od stvari zagađenih idolima, od spolnog nemorala, od zadavljenih stvari i od krvi.
21 Jer Mojsije je kroz mnoge naraštaje imao one koji ga propovijedaju u svim gradovima, čitajući ih u sinagogama svake subote.”
Nakon što su Nazarećani protjerani iz sinagoga nametanjem Birkhat HaMinim, morali su osnovati svoje vlastite kongregacije. Ono što trebamo vidjeti u ovom poglavlju je kako se te skupštine trebaju formirati i voditi u Melkisedekovskom redu.
U Efežanima 4, sam Ješua nam daje pet službenih darova. Efežanima 4 nam daje do znanja da Ješua od nas očekuje da koristimo ove darove službe kako bismo ujedinili i izgradili svoje tijelo, te da postanemo sličniji njemu.
Efezima (Efežanima) 4: 11-16
11 I sam [Yeshua] je neke dao da budu apostoli, neke proroke, neke evanđeliste, a neke pastire i učitelje,
2 za opremanje izdvojenih za rad službe, za izgrađivanje Mesijinog tijela,
13 dok svi ne dođemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršenog čovjeka, do mjere rasta Mesijine punine;
14 da više ne smijemo biti djeca, bacana naprijed -natrag i nošena svakim vjetrom doktrine, lukavstvom ljudi, u lukavom lukavstvu varljivog spletkarenja,
15 ali, govoreći istinu u ljubavi, može u svemu izrasti u Onoga koji je glava – Mesija –
16 od kojih cijelo tijelo, spojeno i povezano onom što svaki zglob opskrbljuje, u skladu s učinkovitim radom kojim svaki dio čini svoj dio, uzrokuje rast tijela za izgrađivanje sebe u ljubavi.
Stih 13 kaže da se trebamo organizirati u skladu s tim darovima dok svi ne dođemo do jedinstva vjere u ljubavi, i dok svi ne postanemo savršeni ljudi (tj., poput Ješue). Budući da naše tijelo trenutno nije ujedinjeno, i budući da smo mi sami daleko od savršenstva (i kao pojedinci i kao tijelo), još uvijek bismo se trebali oplemenjivati ovim peterostrukim darovima službe.
Kada govorimo o ovim peterostrukim darovima službe kao sredstvu profinjenosti, trebali bismo primijetiti da postoji i specifičan način na koji ti darovi trebaju djelovati zajedno. Efežanima 2 nam govori da bi živi hram trebao biti izgrađen na onome što se naziva temeljima apostola i proroka.
Efezima (Efežanima) 2: 19-22
19 Dakle, sada više niste stranci i stranci, već sugrađani sa svecima i članovima Elohimovog doma,
20 izgrađen na temeljima apostola i proroka, a sam Ješua Mesija glavni kamen temeljac,
21 u kojem cijela zgrada, spojena zajedno, prerasta u odvojeni hram u Jahvi,
22 u kojima se i vi zajedno gradite za Božje prebivalište u Duhu.
To znači da apostoli i proroci imaju posebnu temeljnu ulogu, jer uspostavljaju nauk. Već smo vidjeli primjer za to u Djelima 15., gdje su se temelji apostola i proroka sastali kako bi odlučili teško teološko pitanje kao vijeće apostola i starješina.
Ma’asei (Djela apostolska) 15: 6
6 Apostoli i starješine okupili su se kako bi razmotrili ovo pitanje.
Razlog za vijeće Djela 15 bio je riješiti teško teološko pitanje, kako se Ješuino tijelo ne bi podijelilo. Kao što smo vidjeli u Nazarecanski Izrael, skup vjerovanja klasificira se kao nacija u Svetom pismu. Da je postojalo više službenih uvjerenja, tada bi postojala dva naroda i oni bi se razdvojili. To je baš kao što se rabinski mesijanski Židovi danas ne miješaju s Nazarenima (ali to dvoje je odvojeno).
Matijahu (Matej) 12:25
25 Ali Ješua je znao njihove misli i rekao im: “Svako kraljevstvo podijeljeno samo u sebi opustjelo je, i svaki grad ili kuća podijeljena sama protiv sebe neće opstati.”
Ali ako moramo imati jednu doktrinu oko koje se možemo ujediniti, to također mora biti Elohimova doktrina, inače nećemo moći hodati u jedinstvu s Njim.
Amos 3: 3
3 “Mogu li dvoje hodati zajedno, osim ako se ne dogovore?”
Dakle, ako mora postojati samo jedna doktrina, i ako to mora biti Elohimova doktrina, tada vijeće koje uspostavlja tu doktrinu mora biti sastavljeno od onih koji slušaju u Duhu i mogu artikulirati ono što čuju. Kao što pokazujemo u Vlada Tore, to su apostoli i proroci, jer su apostoli i proroci dvije klase darova koje (po definiciji) čuju u Duhu. (Ne da drugi darovi ne mogu čuti u Duhu, ali, po definiciji, apostoli i proroci mogu.)
Sada moramo razumjeti kako se darovi službe (apostola, proroka, evanđelista, pastora i učitelja) odnose na položaje služenja (apostoli/svećenstvo, starješine, đakoni i ljudi). Iako svatko od nas može imati bilo koji (ili sve) darove (apostol, prorok, evanđelist, pastor ili učitelj), naš položaj služenja u tijelu određen je pronalaženjem mjesta gdje možemo najbolje služiti. Dakle, jedan čovjek s apostolskim darom može biti pozvan u svećenstvo (gdje bi mogao služiti kao apostol), dok bi drugi čovjek s apostolskim darom mogao služiti kao starješina u skupštini. Apostolski dar ukazuje da on može imati glavnu ulogu. Još uvijek mora biti odgovoran apostolskoj zakladi (kao što je Šaul morao izvijestiti Yaakova u Djelima 21), ali može djelovati bez nadzora tijekom razdoblja. U Djelima 15. izraz “apostoli i starješine” odnosi se na apostole svećeništva i duhovne starješine (vođe) skupština.
(Za više informacija o daru proroštva i slušanja u Duhu, pogledajte “ O govoru u jezicima”, u Studije Nazarenskog Svetog pisma sv. 1)
Efežanima 2:20 kaže se da je Ješua Mesija glavni kamen temeljac ovog doktrinarnog temelja. Možda to možemo vizualizirati na ovaj način.
Na ovoj slici, Ješuini pravi apostoli i proroci su u duhovnoj vezi s Ješuom. To znači da moraju imati dubok trajni odnos s Ješuom u Duhu (npr. Ivan 15).
Yochanan (Ivan) 15:5
5 „Ja sam trs, vi ste grane. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, donosi mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa.”
Zajedno tvore teološki temelj na kojem se može izgraditi duhovna bogomolja. Zato ostali službenici (evanđelisti, pastiri i učitelji) moraju graditi na svojim temeljima, a ne postavljati nikakve druge temelje.
Qorintim Aleph (1. Korinćanima) 3:10-15
10 Po milosti Elohimovoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavio sam temelj, a drugi na njemu gradi. No, neka svatko pazi kako se nadograđuje.
11 Jer nitko ne može postaviti drugi temelj osim onoga koji je postavljen, a to je Ješua Mesija.
12 Ako pak tko gradi na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom,
13 rad svakoga će postati jasan; jer će to Dan objaviti, jer će se otkriti u vatri; a vatra će ispitati svačiji rad, kakav je.
14 Bude li tko postojao djelo koje je na njemu izgradio, dobit će nagradu.
15 Izgori li nečije djelo, pretrpjet će gubitak; ali on će sam biti spašen, ali kao kroz oganj.
S postavljenim teološkim temeljima, Šaul i drugi apostoli mogli su se usredotočiti na građevinske sklopove. Zato se Šaul, dok je išao na svoja službena putovanja, ne samo sastajao s ljudima, već je tražio i duhovne starješine koji bi mogli voditi skupštine u njegovoj odsutnosti.
Titu 1:5 nam pokazuje da je posao svećeništva osposobiti i imenovati starješine.
Tit 1: 5
5 Zbog toga sam vas ostavio na Kreti, da uredite stvari koje nedostaju i postavite starješine u svakom gradu kako sam vam zapovjedio –
Kasnije ćemo pogledati pravila za imenovanje starješina, ali nije nužno da starješine imaju apostolske ili proročke darove. Lijepo je ako to čine, ali budući da većina ljudi treba evangelizaciju, pastoralnu službu i poučavanje, njihove potrebe mogu se dobro zadovoljiti ako skupština ima tri starješine, od kojih je jedan pastor, drugi evanđelist, a drugi učitelj.
Postoji najmanje šest razina vlasti i organizacije u Titu 1:5. Već smo vidjeli da je Šaul izvještavao zakladu apostola i starješina (u Djelima 15. i Djelima 21.). Zauzvrat, Šaul je osiguravao Timoteja, a Timotej je imenovao starješine u svakom gradu. Starješine osiguravaju pokriće za đakone (zborne sluge), a kongregacijske sluge pokrivaju ljude. Ovo stvara globalno kraljevstvo za Yeshuu.
U sljedećem ćemo poglavlju govoriti o kvalifikaciji starješina i slugu.