U .Nazarecanski Izrael vidjeli smo kako se izraelski narod može podijeliti u dvije glavne proročke skupine, nazvane dvije kuće Izraela. Južna kuća se zove kuća Judina, dok se sjeverna kuća zove kuća Izraelova ili Efrajimova. Prvobitno se južno kraljevstvo Jude sastojalo od dva (ili neki kažu tri) plemena, dok je sjeverno kraljevstvo imalo deset plemena. Općenito govoreći, današnji Židovi potiču duhovno iz Judinog doma, dok kršćani duhovno potiču iz sjevernog doma Izraela (Efrajim). Za ovu sjevernu kuću Izraela Ješua je rekao da je poslan (na svoje prvo putovanje).
Matijahu (Matej) 15:24
24 Ali on odgovori i reče: “Nisam poslan osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
Situacija je s vremenom postala složenija, tako da danas postoji više od jedne proročke skupine Židova i više od jedne proročke skupine Efrajimaca. Budući da sjeverno kraljevstvo nije poslušalo Toru, Jahve je poslao Asirce da odvedu Efraima u fizičko i duhovno ropstvo (oko 732. pr. Kr.). Nakon isteka vremena u zatočeništvu, još se nisu pokajali, pa su se raspršili po svim narodima, ispunjavajući obećanja data patrijarsima. (Za detalje pogledajte .Nazarecanski Izrael ). U isto vrijeme Asirci su također odveli većinu Židova u zarobljeništvo. Svi su oni danas u svojevrsnom proročkom duhovnom zarobljeništvu u Asiriji. Ješua je rekao da je došao osloboditi ove duhovne zarobljenike i potlačene.
Luka (Luka) 4:18
18 „Duh Jahvin je na meni, jer me pomazao da propovijedam evanđelje siromasima; poslao me da ozdravim slomljena srca, da objavim slobodu[spiritual] zarobljenici I povratak vida slijepima, Da puste na slobodu one koji jesu[spiritually] potlačeni…”
U Otkrivenje i Vrijeme Zavrsetka vidjeli smo da većina Efrajimaca neće shvatiti tko su sve dok se Ješua ne vrati u Armagedon, no čak i danas mali ostatak se poziva da pomogne ponovno uspostaviti vjeru koja je jednom predana svecima.
Jehudah (Juda) 3
3 Ljubljeni, iako sam bio vrlo marljiv da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, našao sam za potrebno da vam napišem kako biste se usrdno borili za vjeru koja je jednom zauvijek predana svecima.
Da bismo obnovili ovu izvornu vjeru, moramo shvatiti da je Melkisedekova sekta judaizma slijedila Ješuu kao svog jedinog rabina. Budući da je Ješua naš jedini i jedini rabin, također slijedimo rabinsko načelo oponašanja našeg rabina (Ješuu) u svemu, da hodamo baš kao što je i On hodao.
Yochanan Aleph (1. Ivanova) 2:6
6 Tko kaže da ostaje u Njemu, treba i sam hodati kao što je On hodao.
Izraz “hodi baš kao što je i On hodao” hebrejski je idiom što znači da bismo se trebali pokoravati Ješuinoj halahi. Izraz halahha odnosi se na način napuštanja (tj. življenja) Tore. Kada hodamo kao što je hodao naš rabin Ješua, oponašajući ga u svemu, onda se može reći da slijedimo Ješuu.
Šokantno, čak i dok je Ješua bio živ, većina onih koji su vjerovali u Ješuu nije Ga slijedila (pokoravajući se Njegovoj halahi). Na primjer, Marko 9:38 nam govori da je postojao vjernik koji je istjerivao demone u Ješuino ime, a ipak je Yochanan (Ivan) rekao da ga ne slijedi (tj. nije držao Ješuinu halahu). To znači da je ovaj vjernik zapravo prakticirao drugu vjeru. Međutim, iako je ovaj čovjek držao drugačiji oblik obožavanja, Ješua je rekao da ga ne zaustavljaju (jer će to u konačnici ići u Njegovu korist).
Markaus (Marko) 9:38-40
38 A Yochanan (Ivan) mu odgovori, rekavši: “Učitelju, vidjeli smo nekoga tko nas ne slijedi kako izgoni demone u tvoje ime, i zabranili smo mu jer ne slijedi nas.”
39 Ali Ješua je rekao: “Ne zabranjuj mu, jer nitko tko čini čudo u Moje ime ne može ubrzo nakon toga govoriti zlo o meni.
40 Jer tko nije protiv nas, na našoj je strani.”
Dakle, ako smo dio ostatka koji je pozvan hodati kao što je Ješua hodao, i obožavati kao što je On obožavao, kako je onda Ješua živio i obožavao? Kao prvo, bio je Njegov običaj da u subotu ide u sinagogu.
Luka (Luka) 4:16
16 Tako je došao u Nazaret, gdje je bio odgajan. I po svom običaju, uđe u sinagogu na subotnji dan i ustane čitati.
U judaizmu, “ustati i čitati” se odnosi na čitanje dijelova Tore i Haftare. Ustati čitati čast je koja se daje samo onima koji podržavaju sinagogu i koji su na dobrom glasu među ljudima. U kontekstu, dakle, mi koji nastojimo hodati kao što je Ješua hodao trebali bismo nastojati veličati Jahvina i Ješuina imena kroz održavanje javne službe Tore u mjestu gdje živimo. Povijest pokazuje da su to činili Nazarećani sve dok ih katolici u četvrtom stoljeću nisu otjerali u podzemlje. Na primjer, uzmite u obzir ovaj citat oca Katoličke crkve Epifanija iz Salamine, koji je Nazarene nazvao krivovjercima jer “čitaju Zakon”. (Napomena: “Čitanje zakona” je hebrejski idiom za službu Tore.)
Nazarećani se ni po čemu bitnom ne razlikuju od njih[the Orthodox Jews] , budući da prakticiraju običaje i doktrine propisane židovskim zakonom; osim što vjeruju u Krista. Vjeruju u uskrsnuće mrtvih i da je svemir stvorio Bog. Propovijedaju da je Bog jedan, a da je Isus Krist Njegov Sin. Vrlo su učeni na hebrejskom jeziku. Čitaju Zakon[the Law of Moshe] …. Stoga se razlikuju… od pravih kršćana jer ispunjavaju sve do sada[such] Židovski obredi kao što su obrezanje, subota i drugi.
[Epifanije Salaminski, “Protiv krivovjerja”, Panarion 29, 7, str. 41, 402]
U prvom stoljeću, Židovi u zemlji razumjeli su da je Tora bračni ugovor između Jahve i Izraela, pa se nazarenaska sekta poslušnih Tori uspjela proširiti. Međutim, izvan zemlje Izraela pogani nisu shvaćali ulogu Tore kao bračnog ugovora, a budući da je kršćanstvo lakše prakticirati od nazaretske vjere, kršćanstvo bez Tore raslo je brže. Na kraju su rimski sabori u Niceji i Laodiceji zabranili nazaretsku izraelsku vjeru.
Kršćani ne smiju judaizirati odmarajući se subotom; ali mora raditi na taj dan, časteći radije Dan Gospodnji[Sunday] odmarajući se, ako je moguće, kao kršćani. Međutim, ako ih ima[Nazarene] budu pronađeni judaisti, neka budu isključeni od Krista.
[Rimska crkva; Laodicejski sabor pod carem Konstantinom; Kanon 29, 336. CE]
Međutim, shvatimo da nije sve što je Katolička crkva činila (ili čini) pogrešno. Često se kaže da Sotona preferira krivotvorine koje su što bliže izvorniku, pa pogledajmo što se promijenilo iz nazaretske vjere u katoličku – a što nije.
Ako smo voljni to prihvatiti, i nazaretska i katolička vjera organizirane su globalno. Obojica nastoje uspostaviti globalno kraljevstvo (jedno za Ješuu, a jedno za Babilon). Obojica podučavaju jednu doktrinu, a iako različito dolaze do tih doktrina, obojica ovlast donošenja odluka daju jednom pojedincu (npr. Jakov u Djelima 15, protiv pape). Obojica imaju zasebno svećenstvo. Ako imamo oči da vidimo i spremni smo to prihvatiti, glavna razlika je u tome što je Rimska crkva, budući da ima babilonski duh, podložna fragmentaciji. Prvo se rimska crkva raspala na istočnu i zapadnu polovicu u Velikom raskolu 1054. Zatim se Zapadna rimska crkva (Zapadna noga) počela dalje fragmentirati u protestantskoj reformaciji 1517. godine. Prvo su se formirale nove denominacije (npr. Luteranska crkva), a zatim su uslijedile nacionalne denominacije (npr. Engleska crkva, Crkva Švedske). Razlog zašto se nikada ne mogu ujediniti kao jedno tijelo je taj što imaju iskrivljenu sliku o tome tko je Yeshua. Budući da ne znaju tko je Ješua ili što želi, ne mogu hodati kao što je On hodao, niti živjeti kako je živio. Stoga, oni nisu u jedinstvu s Ješuom (a Ješua nije u jedinstvu s njima). Zbog toga će njihova tijela uvijek biti fragmentirana, osim ako se ne drže zajedno silom (kao što je nadolazeća policijska država Novog svjetskog rata).
Iako je raskid s Rimom bio neizbježan, nije mala stvar da se Yeshuino tijelo raspadne (jer je podjela suprotnost ujedinjenoj globalnoj vladi bez kraja). Ideja o podijeljenom tijelu bila je neprihvatljiva Martinu Lutheru, jer (po definiciji) rascjep čini više od jednog Mesijinog tijela. Zato se Martin Luther prvo pokušao pomiriti s Rimom (da reformira tijelo, a ne da ga rascijepi). Tek nakon što ga je Rim pokušao ubiti, prihvatio je potrebu da raskine s Rimom.
Fragmentacija dovodi do veće fragmentacije. Kao što je kršćanska vjera bez tore bila popularnija izvan zemlje Izraela od nazaretske vjere, tako je i pasivno (lijeno) nejedinstvo popularnije kod mnogih Mesijanaca. Pet stotina godina nakon Lutherovog prosvjeda, većina kršćana i mesijanaca smatra da nema ništa loše u uspostavljanju neovisnih ministarstava, koja ne doprinose jedinstvu šireg Melkisedekovskog globalnog poretka. Zaboravili su Ješuinu izreku da se onaj tko se ne okupi zajedno s Njim (i Njegovim tijelom) raspršuje u inozemstvo (i bit će kažnjen).
Matityahu (Matej) 12:30
30 “Tko nije sa mnom, protiv mene je, a tko ne sabire sa mnom, raspršuje se.”
Baš kao u prvom stoljeću, danas postoji mnogo različitih skupina koje osjećaju da mogu “slijediti Ješuu” i “održavati Toru” bez da pridonose uspostavljanju Njegove globalne Melkisedekovske vlade bez kraja. Ono što trebaju shvatiti je da su i dalje u Babilonu (i ne vrše Njegovu volju), osim i dok se ne pridruže vjeri koju je Ješua podučavao i ne doprinesu rastu Ješuinog globalnog Melkisedekovskog poretka.
U grafici, duhovni zarobljenici Efraimovi već su prošli kroz mnoge faze na svom putu natrag u izvornu vjeru. Međutim, u isto vrijeme, oni također postaju sve više i više fragmentirani, jer dok istinski ne napuste babilonski crkveni sustav i vrate se izvornoj vjeri, i dalje su u zabludi. Također trebamo primijetiti da je posljednji korak najteži od svih prijelaznih koraka, posebno za razularenog Efraima, jer umjesto usvajanja veće fragmentacije i podjela, povratak izvornoj nazaretskoj vjeri poziva svakoga od nas da učinimo što je u njegovoj moći. pronaći mjesto gdje možemo najbolje doprinijeti Njegovoj stvari. I dok ne damo svoj pošteni dio, nismo istinski u Njegovoj volji.
Danas smo raspršeniji nego ikad, a posljednja vremena su pred nama. Novi svjetski poredak uskoro će postati stvarnost, pa kako možemo preokrenuti ovaj trend? Kako možemo početi obnavljati globalno tijelo za Ješuu, Njegovim Duhom? Ako Jahve želi, Nazarećanin Izrael se nada uspostaviti internetsku službu Tore, tako da se svi oni koji nemaju lokalnu sinagogu i dalje mogu okupljati i klanjati se kao što je to činio Ješua. Ako Jahve želi, nadamo se da će to dovesti do većeg broja lokalnih skupština i više lokalnih Tora službi, jer Jahve nadahnjuje više skupštinskih starješina da budu domaćini javnih čitanja Tore, kako bi hvalili Njegovo ime u svojim gradovima. Kada mi Njegov narod počnemo ugostiti Njegov oblik obožavanja u svakom gradu diljem svijeta, to će biti ispunjenje onoga što je zamišljeno u Djelima 15, da bi novopečeni vjernici mogli naučiti kako obožavati Kralja iznad svih kraljeva sudjelovanjem u njihovu lokalnu nazaretsku sinagogu.
Ma’asei (Djela) 15:19-21
19 Stoga sudim [tj. presuđujem] da ne uznemiravamo one među poganima koji jesu[re] okrećući se Elohimu,
20 ali da im pišemo da se suzdrže od stvari zagađenih idolima, od spolnog nemorala, od zadavljenih stvari i od krvi.
21 Jer Moše je kroz mnoge naraštaje imao one koji ga propovijedaju u svakom gradu, čitajući se u sinagogama svake subote. “
Ipak, dok će online emitiranje biti korisno za one koji nemaju mjesnu skupštinu, još bolje će biti da pobožnici sudjeluju u svojoj lokalnoj skupštini i surađuju s drugima kako bi slavili i veličali imena Jahvea i Ješue u svojim mjestima, kao što su tamo je bezbroj prednosti za zajedništvo i okupljanje koje virtualna sinagoga nikada ne može pružiti. Ipak se molimo da to bude dobar početak i da nam se pridružite u služenju Njemu na način na koji On kaže da želi da mu se služi.