U 1. Solunjanima 5,19, apostol Šaul nam govori da ne gasimo Duha.
Solunski Alep (1. Solunjana) 5:16-22
16 Radujte se uvijek,
17 molite bez prestanka,
18 u svemu zahvaljujte; jer ovo je volja Elohima u Mesiji Ješui za vas.
19 Ne gasite Duha.
20 Ne preziri proročanstva.
21 Testirajte sve; drži se što je dobro.
22 Kloni se svakog oblika zla.
Što to znači, ne ugasiti Duha?
Izvorno su Adam i Havva (Eva) živjeli u Jahvinu naklonost (milost). Međutim, isprva Jahve nije dao čovječanstvu Svoj odvojeni Duh; samo je dao čovjeku dah života (נִשְׁמַת חַיִּים).
| Postanak 2:7 7 I Jahve Elohim stvori čovjeka od praha zemaljskog i udahne mu u nosnice dah života; a čovjek je postao živo biće. |
(7) וַיִּיצֶר יְהוָה אֱלֹהִים אֶת הָאָדָם עָפָר מִן הָאֲדָמָה וַיִּפַּח בְּאַפָּיו נִשְׁמַת חַיִּים | וַיְהִי הָאָדָם לְנֶפֶשׁ חַיָּה |
Budući da su imali samo dah života, Adam i Havva nisu bili duhom vođena bića. Tek kasnije će Jahve dati tihi glas onima koji su vjerovali u Njegovog Sina, da ih vodi stopama iz dana u dan, dajući im do znanja kojim putem da idu.
Ješajahu (Izaija) 30:21
21 Tvoje će uši čuti iza tebe riječ koja govori: “Ovo je put, idi njime”, kad god se okreneš nadesno ili kad god okreneš ulijevo.
Bez Duha koji bi ih vodio, jedino što su Adam i Havva mogli učiniti je pokušati živjeti svoje živote svojim ograničenim ljudskim intelektom. Ali budući da nas sam intelekt neće navesti da čujemo ili poslušamo Jahvin glas, Adam i Havva nisu bili u stanju ostati u Jahvinoj naklonosti (milosti).
Kralj Salomon bio je najmudriji čovjek koji je ikada živio. Rekao nam je da postoji put koji se čini ispravnim čovjekovom intelektu, ali njegov je kraj samo put smrti.
Mishle (Mudre izreke) 14:12
12 Postoji put koji se čovjeku čini pravim, ali njegov je kraj put smrti.
Bez podložnosti vodstvu i vođenju Duha, ljudi ne mogu živjeti zajedno u miru s drugim ljudima; jer čak i ako mi činimo ono što se nama čini ispravnim, a oni čine ono što im se čini ispravnim, bez obzira na to kako bismo se mogli prevariti, sve što se stvarno događa je da svi slijedimo svoje tjelesne želje i požude.
Iako knjiga Postanka opisuje stvarne događaje koji su se stvarno dogodili, ona je također simbolična. Postanak 3 nam govori kako je Havvah vidio da je drvo dobro za hranu, ugodno za oči i poželjno da ga učini mudrim.
B’reisheet (Postanak) 3: 6
6 Dakle, kad je žena vidjela da je drvo dobro za hranu, da je ugodno za oči i da je drvo poželjno da se urazumi, uzela je od njegovih plodova i jela. Davala je i mužu sa sobom, a on je jeo.
Umjesto da posluša ono što je Jahve rekao, učinila je ono što se činilo ispravnim u njezinim vlastitim očima: jela je plod sa drveta spoznaje dobra i zla. Njezin muž, koji je bio s njom, ne samo da je to dopustio, nego je i učinio isto.
Iz naše druge studije, “Drvo znanja, drvo života”, znamo da drvo znanja nije doslovno voćno drvo. Umjesto toga, to je simbol naše želje da sami odlučimo što je ispravno, a što pogrešno, umjesto da se podvrgnemo Jahvinu mišljenju. Ali primijetimo da je drvo spoznaje dobra i zla bilo “usred” vrta.
B’reisheet (Postanak) 3:2-3
2 A žena reče zmiji: “Možemo jesti plodove s drveća u vrtu;
3 ali o plodu drveta koje je usred vrta, Elohim je rekao: ‘Nemoj ga jesti niti ga se doticaj da ne umreš’.”
To što je drvo znanja bilo u “sredini” vrta simbolizira našu tjelesnu ljudsku želju da činimo ono što se čini dobrim u našim vlastitim očima (a ne u Jahvinim očima). Želja da sami odlučimo o tome što je ispravno, a što pogrešno je središnja za našu šminku.
Knjiga Postanka je proročka, jer opisuje obrasce koji se ponavljaju kroz povijest. Stvari koje se pojavljuju u Postanku mogu se vidjeti iu kasnijoj ljudskoj povijesti.
Lucifer je opisan kao “donositelj svjetla” i možemo vidjeti Luciferov utjecaj u prosvjetiteljstvu (tj. “donos svjetlosti”). Jedan od utemeljitelja “mislitelja” prosvjetiteljstva bio je Rene Descartes, francuski filozof koji je imao niz uznemirujućih snova u kojima je osjećao da je “komunicirao” (Lucifer). Nakon ovih snova Descartes je došao do svoje poznate izreke: “Mislim, dakle jesam.” Iako se ovaj izraz slavi na cijelom Zapadu, shvatimo biblijski značaj fraze: “Ja jesam”.
Šemote (Izlazak) 3:13-14
13 Tada Mojsije reče Elohimu: “Doista, kad dođem sinovima Izraelovim i kažem im: ‘Elohim vaših otaca me poslao k vama’, a oni mi kažu: ‘Kako mu je ime?’ što da im kažem?”
14 A Elohim reče Mošeu: “JA SAM KOJI JESAM.” A On je rekao: “Ovako reci sinovima Izraelovim: ‘JA JESAM poslao me k vama’.”
Ješua također kaže: “Jesam.”
Yochanan (Ivan) 8:58
58 Ješua im je rekao: “Zaista, kažem vam, prije nego što je Abraham bio, JA JESAM.”
Stoga, kada je filozof Rene Descartes rekao: “Mislim, dakle jesam”, nije li to isto što i reći “JA JESAM, jer mislim”? Dapače, jest.
U filozofiji se oni koji vjeruju u Jahvu nazivaju “jahvisti”, a svijet naše vjerovanje naziva “jahvizmom”. Zovu nas “Jahvisti” zbog našeg uvjerenja da nas je Jahve stvorio i da nas samo On može opravdati.
Međutim, ako vjerujemo da postojimo zato što mislimo, onda u biblijskim terminima vjerujemo da nas je naše razmišljanje stvorilo. Oni koji vjeruju na ovaj način nazivaju se “racionalistima”, a još je luđi njihov stav da “jer mislim, ja sam (an) elohim (gd)”. To je u osnovi ono što je Descartes rekao. Ironično, ovo je prevladavajuća škola mišljenja koja se predaje na većini sveučilišta i koledža diljem “kristijaniziranog” Zapada.
Ako nas je Jahve stvorio, dugujemo svoje živote Njemu i samo nas On može opravdati. Nadalje, ako smo opravdani od strane Jahve, trebali bismo shvatiti tko je On i što želi, i trebali bismo učiniti kako On kaže. Međutim, nasuprot tome, ako postojimo samo zato što mislimo, onda uopće ne dugujemo vjernost Jahvi. Možemo učiniti sve što nam se čini dobrim i ispravnim jer o sebi mislimo kao o svom vlastitom elohima. To je, zapravo, način na koji većina svijeta razmišlja.
Jahve se očitovao u ljudskom obliku i došao je nastaniti među nama. (Raspravljamo o Ješuinoj prirodi u studiji „ Ješua: Jahvina manifestacija “, koja je dio Studija Nazarenskog Svetog pisma, svezak 1 ). Kako bi nas vratio u svoju naklonost, On je primio kaznu za naše propuste da živimo u poslušnosti Njemu. Međutim, nakon što smo prihvatili njegovu žrtvu, dugujemo mu ostatak života. Nadalje, iz dubokog osjećaja zahvalnosti, želimo biti poput Njega na sve načine.
Yochanan (Ivan) 13:15
15 „Jer dao sam vam primjer da učinite kao što sam ja učinio vama.
Ali osim što koristimo svoj intelekt da pokušamo biti poput Njega, također trebamo zamoliti Oca da stavi svoj Duh u nas. Na taj način, Njegov Duh može prebivati u nama i lakše nas voditi pravim putem.
Ješajahu (Izaija) 30:21
21 Tvoje će uši čuti iza tebe riječ koja govori: “Ovo je put, idi njime”, kad god se okreneš nadesno ili kad god okreneš ulijevo.
To je isto kao kad bismo rekli da održavamo dubok, trajan, osobni odnos jedan na jedan s Yeshuom. Kada prebivamo u Njemu, Njegov Duh ostaje u nama kako bismo mogli živjeti u stalnom zajedništvu s Njim. Na taj način možemo biti vođeni Duhom kao nikada prije.
Yochanan (Ivan) 15:5
5 „Ja sam loza, vi ste grane. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, donosi mnogo ploda; ali bez Mene ne možete učiniti ništa.”
Obnavljanje zajedništva između Jahve i čovjeka znači da ga pozovemo da preuzme kontrolu nad našim životima i dopusti mu da nas vodi iz dana u dan; jer ako mu ne dopustimo da nas vodi, onda se ispravan odnos neće obnoviti i ne možemo pomoći da opet ne ispadnemo iz Njegove naklonosti. To je nešto što bi svi vjernici u Yeshuu trebali razmotriti.
Sveto pismo nam daje mnogo različitih načina na koje trebamo nastojati biti u zajedništvu s Yahweh Elohimom. Jedna je Velika Šema.
Devarim (Ponovljeni zakon) 6:4-9
4 „Čuj, Izraele: Jahve naš Elohim, Jahve je jedan (Ujedinjen)!
5 Ljubit ćeš Jahvu, svog Boga, svim srcem, svom dušom i svom snagom.
6 „I ove riječi koje vam danas zapovijedam bit će u vašem srcu.
7 Marljivo ćete ih poučavati svoju djecu i govorit ćete o njima kad sjedite u svojoj kući, kad hodate usput, kad legnete i kad ustanete.
8 Zaveži ih kao znak na ruku svoju, i neka ti budu kao prednjice između očiju.
9 Upiši ih na dovratnike svoje kuće i na svoja vrata.”
Riječ “čuti” je hebrejska riječ shema (שְׁמַע). Na hebrejskom ova riječ znači ne samo čuti zvukove, već čuti i zatim poslušati. Oba su potrebna koncepta.
OT:8085 shama` (shaw-mah’); primitivni korijen; inteligentno čuti (često s implikacijom pažnje, poslušnosti, itd.; uzročno, reći, itd.):
Također nam je rečeno da tražimo Jahvino lice, a psalmist je bio zadovoljan kada se probudio u Njegovoj obličju.
Tehillim (Psalmi) 17:15
5 Što se mene tiče, vidjet ću tvoje lice u pravednosti; Bit ću zadovoljan kad se probudim na tvoju priliku.
Također trebamo držati pogled na Ješui, jer tek kada je Kepha (Peter) skinuo pogled s Ješue, on više nije mogao hodati po vodi.
Matityahu (Matej) 14:29-31
29 Pa reče: “Dođi!” Kad je Kepha sišao s čamca, krenuo je po vodi kako bi otišao do Yeshua.
30 Ali kad je vidio da je vjetar jak, uplašio se; i počevši tonuti, poviče govoreći: “Adone, spasi me!”
31 I odmah Ješua ispruži ruku, uhvati ga i reče mu: “O malovjerni, zašto si posumnjao?”
Ovo je također alegorijsko, jer počinjemo tonuti kada se prestanemo fokusirati na Ješuu. Padamo s našeg obnovljenog mjesta naklonosti. Više nismo “u trsu”.
Yochanan (Ivan) 15: 4-8
4 „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što grana ne može sama od sebe donijeti plod, osim ako boravi u trsu, ne možete ni vi, osim ako ne boravite u Meni.
5 „Ja sam trs, vi ste grane. Onaj koji prebiva u Meni, a ja u njemu, donosi mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa.
6 Ako tko ne ostane u meni, bit će izbačen kao grana i osušio se; te ih skupe i bace u vatru, pa su izgorjeli.
7 Ako ostanete u Meni, a Moje riječi prebivaju u vama, pitat ćete što želite i bit će učinjeno za vas.
8 Ovim je moj Otac proslavljen da donosite mnogo ploda; pa ćete vi biti moji učenici. “
Završavajući svoje pismo Solunjanima, apostol Šaul nam poručuje da se uvijek radujemo, neprestano molimo i u svemu zahvaljujemo. A zatim, zanimljivo, Shaul nam također govori da ne “gasimo Duha”.
Solunski Alep (1. Solunjana) 5:16-19
16 Radujte se uvijek,
17 molite bez prestanka,
18 u svemu zahvaljujte; jer ovo je volja Elohima u Mesiji Ješui za vas.
19 Ne gasite Duha.
Na aramejskom jeziku Peshitta, riječ “Duh” ovdje je Rucha (רוחא), što je aramejski ekvivalent hebrejskom Ruach (רוח).
| 19 Ne gasite Duha |
PEH 1 Solunjanima 5:19 רוחא לא תדעכון׃ |
Zanimljivo je da riječ Ruach ne znači samo “Duh”, već i “vjetar” i “dah”. Korijen riječi znači “puhati”, a sve što puše (uključujući dah) može se opisati ovom riječju.
OT: 7306 ruwach (roo’-akh); primitivni korijen; pravilno, puhati, tj. disati; samo (doslovno) mirisati ili (implicirano, percipirati (figurativno, predviđati, uživati)
U Svetom pismu, kada Jahve želi označiti dah u plućima, ponekad koristi riječ nishamat, kao što smo vidjeli na početku ove studije (נִשְׁמַת). Međutim, On također koristi riječ ruach (רוּחַ), a ona ima potpuno isto značenje, kao u Postanku 6:17.
| Postanak 6:17 17 I evo, ja sam donosim potop na zemlju da uništim ispod neba svako tijelo u kojem je dah života; sve što je na zemlji umrijet će. |
(17) וַאֲנִי הִנְנִי מֵבִיא אֶת הַמַּבּוּל מַיִם עַל הָאָרֶץ לְשַׁחֵת כָּל בָּשָׂר אֲשֶׁר בּוֹ רוּחַ חַיִּים מִתַּחַת הַשָּׁמָיִם | כֹּל אֲשֶׁר בָּאָרֶץ יִגְוָע |
Može li biti da nam apostol Šaul kaže da ne zadržavamo dah, ne “ugasimo Duh”?
Prva Solunjanima 5:19 (mogućnost):
19 Nemojte zadržavati dah.
Ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz usta Jahvinih.
Matityahu (Matej) 4:4
4 Ali on odgovori i reče: “Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz usta Božjih’.”
Pa ipak, od svih fizičkih tjelesnih potreba, što je neposrednije od daha (ruach)?
Sveto pismo nam govori da je život u krvi.
Vayiqra (Levitski zakonik) 17:13-14
13 “Svatko od sinova Izraelovih ili od stranaca koji žive među vama, koji lovi i ulovi bilo koju životinju ili pticu koja se može jesti, neka prolije njezinu krv i pokrije je prašinom;
14 jer to je život svakoga tijela. Njegova krv održava njegov život. Zato sam rekao sinovima Izraelovim: ‘Ne jedite krv nijednog mesa, jer je život svakoga tijela njegova krv. Tko to bude jeo, bit će istrijebljen.’
Što krv nosi, ali isti kisik koji dah izvlači iz zraka?
I zašto zadržavamo dah, osim zbog brige oko ovozemaljskih stvari? Ješua nam govori da je zabrinutost za svjetovne brige (pa čak i za život i smrt) anatema za kraljevstvo Elohima.
Matityahu (Matej) 6:25-34
25 „Zato vam kažem: ne brinite se za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti, niti za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život više od hrane, a tijelo više od odjeće?
26 Pogledaj ptice nebeske, jer niti siju, niti žanju niti skupljaju u žitnice; ipak ih vaš nebeski Otac hrani. Niste li vi vrijedniji od njih?
27 Tko od vas brigom može povećati svoj rast za jedan lakat?
28 „Zašto se onda brineš o odjeći? Razmotrite poljske ljiljane, kako rastu: niti se trude niti predu;
29 A ja vam ipak kažem da ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od ovih.
30 Ako Elohim tako oblači travu u polju, koja je danas, a sutra je bačena u peć, neće li vas mnogo više obući, malovjerni?
31 Zato ne brinite govoreći: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’
32 Jer sve to traže pogani. Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno.
33 Nego tražite najprije kraljevstvo Elohima i njegovu pravednost, a sve će vam se to dodati.
34 Zato ne brinite za sutra, jer sutra će se brinuti o svojim stvarima. Dovoljno za dan je njegova vlastita nevolja.”
Postoji mnogo načina na koje se možemo oplemeniti u ovom svijetu nevolja i briga. Zadržavati dah u brizi nije jedna od njih. Kada se zateknemo kako zadržavamo dah u brizi, možemo biti iskreni u vezi s tim i zamoliti Jahvu da nam pomogne da tu brigu bacimo na Njega, kako bismo ponovno mogli slobodno disati, ne brinući se za ništa.
Filipima (Filipljanima) 4:6-7
6 Ne brinite se ni za što, ali u svemu molitvom i dovom, sa zahvaljivanjem, neka vaši zahtjevi budu obznanjeni Elohimu;
7 i mir Elohim, koji nadilazi svako razumijevanje, čuvat će vaša srca i umove kroz Mesiju Ješuu.
Iako je to jednostavna disciplina, ne ide nam lako. Ipak, u uzornoj molitvi, Yeshua implicira da se nikada ne trebamo brinuti, već samo vjerovati Jahvi da će nam dati ono što želi da imamo (i biti sretni s tim).
Luka (Luka) 11:2-13
2 Pa im reče: “Kad se molite, recite: Oče naš, koji si na nebesima, izdvoji svoje ime. Dođi tvoje kraljevstvo. Budi volja tvoja i na zemlji kao i na nebu.
3 Kruh naš svagdanji daj nam iz dana u dan.
4 I oprosti nam grijehe naše, kao što i mi opraštamo svima koji su nam dužnici. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zloga.”
Istina je da nam je dopušteno moliti za svoje potrebe.
5 A On im reče: “Tko će od vas imati prijatelja i otići k njemu u ponoć i reći mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha;
6 jer je moj prijatelj došao k meni na svom putu, i nemam što dati pred njega’;
7 a on će odgovoriti iznutra i reći: ‘Ne uznemiravaj me! vrata su sada zatvorena, a moja djeca su sa mnom u krevetu; Ne mogu ustati i dati ti’?
8 Kažem vam, premda neće ustati i dati mu jer mu je prijatelj, ipak će zbog svoje ustrajnosti ustati i dati mu koliko god treba.
Yeshua ovdje ne govori o stvarima svijeta, već o odvojenom dahu. Jahve zna koje su naše potrebe i vjeran je da se brine o nama.
9 „Zato vam kažem: tražite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se.
10 Jer svatko tko ište, prima, a tko traži, nalazi, a tko kuca, otvorit će se.
11 Ako sin zatraži kruha od nekog oca među vama, hoće li mu dati kamen? Ili ako traži ribu, hoće li mu umjesto ribe dati zmiju?
12 Ili ako zatraži jaje, hoće li mu ponuditi škorpiona?
13 Ako dakle vi, koji ste zli, znate darivati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha odvojenog onima koji ga mole!”
Neka nam Jahve, naš Elohim, svima podari ovaj odvojeni Dah, da ćemo vjerovati Jahvi da će nam pružiti sve što nam treba, a ne brinuti o brigama ili nevoljama ovog života.
U Yeshuino ime, amein.