Jahve nam zapovijeda da mučimo svoje duše u Jom Kipuru.
Bemidbar (Brojevi) 29:7
7 „Desetog dana ovog sedmog mjeseca imat ćete zaseban skup. Ti ćeš mučiti svoje duše; nemoj raditi nikakav posao.”
Iako postoje i druge metode, većina ljudi odlučuje ispuniti ovu zapovijed suzdržavajući se od hrane i vode jedan dan. Ali je li to sve što Jahve želi – da dvadeset i četiri sata budemo gladni i žedni?
Što ako, više od skupa zapovijedi, Jahveove upute doista predstavljaju put do duhovnog usavršavanja? A što ako je svrha Yom Kipura dati nam priliku da razvijemo slomljeno i skrušeno srce za koje Jahve kaže da ga neće prezreti?
Tehillim (Psalmi) 51:17
17 Elohimove žrtve su duh slomljena, srce slomljeno i skrušeno – ovo, o Elohime, nećeš prezreti.
Ako uzmemo u obzir ovaj stih, zar ne kaže da će Jahve prezreti naš duh i srce na Sudnjem danu, osim ako nemamo slomljena duha i slomljeno i skrušeno srce? Kako ćemo se ikada na taj način učiniti u Njegovoj naklonosti?
Ali što nije u redu s našim duhom i srcem? Zar nismo zadovoljni takvima kakvi jesmo, kad jednom priznamo Ješuu?
Svijet uči da su ljudi u osnovi dobri, ali Sveto pismo nas uči da je ljudsko srce varljivo iznad svega i očajnički opako. To nam također govori da većina ljudi neće biti svjesna ove činjenice (ali da će racionalizirati svoje zlo).
Yirmeyahu (Jeremiah) 17: 9
9 “Srce je varljivo iznad svega,
I očajnički opak;
Tko to može znati?
Shvatite ovo: Naša životinjska priroda je toliko loša da iako smo rođeni u osnovi sebični i sebični, o sebi mislimo da smo dobri i pravedni (sve vrijeme). Stalno opravdavamo i racionaliziramo svoje loše ponašanje i opravdavamo ono što činimo pogrešno. Sve je to plod svakog srca koje nije slomljeno ili skrušeno.
Ono što moramo razumjeti je da Jahve od nas želi više od ponašanja na “kontrolnoj listi”. Osim što vjerujemo u Ješuu, i osim što se odmaramo na Njegov Šabat i praznike, i osim što se suzdržavamo od hrane i pića na Yom Kippur, i osim što pomažemo u širenju Njegove Radosne vijesti koliko god možemo, također trebamo shvatiti da naša zadana životinjska priroda nije dobra. Moramo svjesno razvijati srce koje se ne uzdiže i koje se neprestano provjerava ima li plodova Duha (ili njihovog nedostatka).
Galatim (Galaćanima) 5:22-26
22 Ali plod je Duha ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrota, dobrota, vjernost,
23 blagost, samokontrola. Protiv takvih nema Upute (tj. nema Upute protiv ovih).
24 A oni koji su Mesijini razapeše (pogube) tijelo s njegovim strastima i željama.
25 Ako živimo u Duhu, i mi hodimo u Duhu.
26 Ne budimo uobraženi, dražimo jedni druge, ne zavidimo jedni drugima.
Što ako je svrha Yom Kipura da zarobimo vlastite misli, kako bismo mogli čuti i poslušati Njegov glas?
Qorintim Bet (2. Korinćanima) 10:4-6
4 Jer oružje našeg ratovanja nije tjelesno, nego moćno u Elohimu za rušenje utvrda,
5 odbacujući argumente i svaku uzvišenu stvar koja se uzdiže protiv znanja Elohima, odvodeći svaku misao u zarobljeništvo u poslušnost Mesiji,
6 i biti spreman kazniti svaku neposlušnost kada se tvoja poslušnost ispuni.
A što ako nam mentalna tišina zarobljavanja naših misli dopušta da imamo osobni odnos jedan na jedan s Ješuom, takav da možemo boraviti u Njemu, a On u nama?
Yochanan (Ivan) 15:1-8
1 „Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar.
2 Svaku granu u meni koja ne rodi On oduzima; i svaku granu koja rodi On orezuje, da rodi više.
3 Već si čist zbog riječi koju sam ti rekao.
4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što grana ne može sama od sebe donijeti plod, osim ako boravi u trsu, ne možete ni vi, osim ako ne boravite u Meni.
5 „Ja sam trs, vi ste grane. Onaj koji prebiva u Meni, a ja u njemu, donosi mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa.
6 Ako tko ne ostane u meni, bit će izbačen kao grana i osušio se; te ih skupe i bace u vatru, pa su izgorjeli.
7 Ako ostanete u Meni, a Moje riječi prebivaju u vama, pitat ćete što želite i bit će učinjeno za vas.
8 Ovim je moj Otac proslavljen da donosite mnogo ploda; pa ćete vi biti moji učenici. “
Česta pogreška je vjerovati da smo automatski ispunjeni Njegovim Duhom nakon što postanemo spašeni. To nije istina. Moramo se moliti za Njegov Duh, a kada dođe, moramo paziti da ga ne ugasimo. O tome govorim u studiji “Ne gasi duh”.
Problem je u tome što nakon što primimo Njegovog Duha, vrlo malo nas dopušta da nas vodi. Njegov će se Duh usredotočiti na vršenje Njegove volje cijelo vrijeme, ali većina nas dopušta nekom drugom duhu (tj. nekom drugom prioritetu) da se uvuče i nastani. To se potvrđuje svaki put kada činimo stvari koje ne slave Jahvu. Jahvin Duh nikada neće učiniti takve stvari (i stoga one mogu biti samo plod nekog drugog duha).
Ono što nam je, dakle, potrebno je da se oslobodimo svakog duha koji nije Njegov. Moramo zamoliti Jahvu da oduzme te druge duhove od nas, tako da samo Jahvin Duh prebiva u nama. Tu na scenu stupaju post i molitva.
Markaus (Marko) 9:28-29
28 I kad je ušao u kuću, upitali su ga učenici nasamo: “Zašto ga ne bismo mogli izbaciti?”
29 Pa im reče: “Ova vrsta ne može izaći ničim osim molitvom i postom.”
Razlog zašto je post toliko važan je taj što su naša srca varljiva i buntovna, te se vole uzdizati. Baš kao što se naša farizejska/pravoslavna braća vole pretvarati da su njihove vlastite zapovijedi od Elohima, tako i ljudi u ovom pokretu vole činiti svoju volju i pretvarati se da dolazi od Jahve. Otvaraju vrata svim vrstama drugih duhova, ali se pretvaraju da imaju samo Jahvin Duh jer izvršavaju neke od vanjskih zapovijedi. To je upravo ono što je Ješua osudio kada je kritizirao farizeje (ortodoksne Židove) zbog držanja Jahvinih zapovijedi kao popisa koraka za duhovno pročišćenje.
Matityahu (Matej) 23:23-28
23 „Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Jer vi plaćate desetinu od metvice, anisa i kima, a zanemarili ste važnije stvari zakona: pravdu, milosrđe i vjeru. Ovo ste trebali učiniti, ne ostavljajući ostale neučinjene.
24 Slijepi vodiči, koji komarca ocijedite i devu progutate!
25 „Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Jer čistite izvana šalicu i jelo, ali iznutra su puni iznuđivanja i samoudovoljavanja.
26 Slijepi farizeju, najprije očisti iznutra čašu i zdjelu, da i izvana budu čisti.
27 „Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Jer vi ste kao pobijeljeni grobovi koji izvana izgledaju lijepo, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće.
28 Tako se i ti izvana ljudima činiš pravednima, a iznutra si pun licemjerja i bezbožnosti.”
Ako vjerujemo da smo iznad istog prijekora jer vjerujemo u Ješuu i držimo subotu i praznike, onda smo se jako prevarili. Kada o sebi mislimo da smo pravedni, tada smo najdalje od Njegove pravednosti.
Luka (Luka) 18:9-14
9 I ovu prispodobu je rekao nekima koji su se uzdali u sebe da su pravedni, a druge prezirali:
10 „Dvojica su se popela u hram da se pomole, jedan farizej, a drugi carinik.
11 Farizej je stajao i molio se ovako u sebi: ‘Elohime, zahvaljujem ti što nisam kao drugi ljudi – iznuđivači, nepravednici, preljubnici ili čak kao ovaj carinik.
12 Postim dvaput tjedno; Dajem desetinu od svega što posjedujem.’
13 A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni oči podići k nebu, nego se tukao u prsa govoreći: ‘Budi milosrdan meni grešniku!’
14 Kažem vam, ovaj čovjek siđe kući svojoj opravdan prije nego onaj; jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Plod Duha uključuje radost, a Jahve općenito želi da budemo sretni. Također postoji mnogo puta biti hrabar kao lav i zauzeti se za ono što je ispravno; ali ako općenito o sebi mislimo da smo dobri i pravedni ljudi, onda je to suprotno od toga da imamo slomljeno, ponizno i skrušeno srce.
Na hebrejskom je korijen riječi za “skrušen” daka (דכא).
OT: 1792 daka’ (daw-kaw’); primitivni korijen (usporedi OT:1794); srušiti se; prijelazno, modrica (doslovno ili figurativno):
KJV – razbiti u komade, razbiti (u komadiće), modricu, skrušeno, zgnječiti, uništiti, poniziti, tlačiti, udariti.
Kada pogledamo referencu na OT:1794, vidimo da to znači “srušiti se” (ili srušiti se).
OT: 1794 dakah (daw-kaw’); primitivni korijen (usporedi OT:1790, OT:1792); srušiti se (fizički ili psihički):
KJV – slomiti (bolno), skrušeno, čučnuti.
Kada su naša srca i naš duh srušeni, tada su naša srca i naš duh skrušeni, a u to vrijeme On ne prezire naš duh ni naše srce. Ali braćo, u kojem postotku vremena ovo iskreno opisuje naša srca? Ostalo vrijeme nam nije drago.
Jeste li se ikada zapitali zašto ima toliko grijeha i pokvarenosti u tijelu? Jeste li se ikada zapitali zašto u Mesijanskom pokretu ima toliko prijevare, laži, krađe, preljuba, prodaje knjiga i općeg otvaranja puta Sotoni? To je zbog općeg nedostatka slomljenosti naših ljudi.
Ako primimo Ješuu kao našeg Učitelja i naši nečisti duhovi izlaze iz nas, ali ne vodimo računa o kultiviranju i održavanju slomljenog i srušenog srca, Yeshua kaže da smo duhovno gori nego prije.
Matityahu (Matej) 12:43-45
43 „Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide po suhim mjestima, tražeći odmora, i ne nalazi ga.
44 Zatim kaže: ‘Vratit ću se svojoj kući iz koje sam došao.’ A kad dođe, nađe ga praznog, pometenog i uređenog.
45 Zatim ode i uze sa sobom sedam drugih duhova zlijih od njega, i oni uđu i nastanju se ondje; a posljednje stanje tog čovjeka gore je od prvog. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem.”
Ješua je ovdje govorio o farizejima, ali je isto tako mogao govoriti o našem narodu. Naša pravoslavna braća smatraju sebe dobrima i pravednima jer su potomci Jude i zato što vrše djela ruku svojih. Koliko u mesijanskom svijetu misli da čine sve što trebaju jer nose citzit, drže subotu i praznike i suzdržavaju se od hrane i vode dvadeset i četiri sata na Yom Kippur?
Jahvin je Duh sposoban cvjetati u nama čak i kada postimo. Zapravo, čak nas i hrani.
Yochanan (Ivan) 4:31-34
31 U međuvremenu su ga njegovi učenici nagovarali govoreći: “Rabi, jedi!”
32 Ali on im reče: “Imam hranu za koju vi ne znate.”
33 Zato su učenici govorili jedni drugima: “Je li mu tko donio što za jelo?”
34 Ješua im reče: “Moja je hrana vršiti volju Onoga koji me je poslao i dovršiti njegovo djelo.”
Ipak, dok Jahvin Duh može preživjeti bez hrane, naši vlastiti duhovi ne mogu. Budući da je energija naših vlastitih duhova pokvarena, treba ih hraniti. Kada postimo, isključujemo ovo vanjsko gorivo, a nakon početne konvulzije pokvareni duhovi počinju blijedjeti.
Jednom kada su pokvareni duhovi koji su u nama počeli gladovati; ljutnje, mržnje i neprijateljstva mogu izblijedjeti i možemo početi opraštati. U određenom trenutku strahovi, brige i tjeskobe također nestaju i možemo početi shvaćati da će nas Jahve podržavati sve dok služi Njegovim namjerama; i da je to sve što je stvarno važno. Ovo je Jahvin Duh koji nam govori i duhovno nas hrani. Kada dođemo do ove točke, trebamo se moliti za Jahvu da to ostane s nama, a za sve druge duhove da ostanu vani.
Kad više ne budemo zabrinuti za budućnost i ne grijemo se s prošlošću, možemo postati kao mala djeca, potpuno se pouzdajući u našeg Oca i spremni ući u Njegovo kraljevstvo.
Matityahu (Matej) 18:1-5
1 U to vrijeme dođoše učenici k Ješui govoreći: “Tko je dakle najveći u kraljevstvu nebeskom?”
2 Tada Ješua dozva malo dijete, postavi ga usred njih,
3 i rekao: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
4 Dakle, tko se ponizi kao ovo dijete, najveći je u kraljevstvu nebeskom.
5 Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.”
Nije lako poniziti svoja srca i postati kao mala djeca. Nije lako ostaviti dalekozor po strani i tražiti nedostatke u ogledalu. Potrebna je disciplina da se dovoljno ponizimo i izvadimo brvno iz vlastitog oka prije nego što izvadimo trun iz oka našeg brata, ali ovo je vrsta poniznog i skrušenog duha za koju Jahve kaže da će spasiti.
Tehillim (Psalmi) 34:18
18 Jahve je blizu onima koji imaju slomljeno srce,
I spašava one koji imaju skrušeni duh.
To je također ista stvar o kojoj je Šaul govorio u 2. Korinćanima. Njegova poniznost i skrušeni duh proizašli su iz druge vrste nevolje, ali princip je isti: kada je naš vlastiti duh slab, tada se moramo obratiti Njemu za snagu, i tada Njegov Duh može sjajno zasjati kroz nas.
Qorintim Bet (2. Korinćanima) 12:7-10
7 I da se ne bih uzvisio preko mjere obiljem objava, dan mi je trn u tijelu, Sotonin glasnik da me udari, da ne budem uzdignut iznad mjere.
8 Što se toga tiče, tri puta sam molio Jahvu da se odmakne od mene.
9 I reče mi: “Dosta ti je moja naklonost, jer je moja snaga savršena u slabosti.” Stoga ću se najradije hvaliti svojim slabostima, da moć Mesijina počiva na meni.
10 Zato mi je zadovoljstvo u slabostima, u prijekorima, u potrebama, u progonima, u nevoljama, radi Mesije. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Jasno je da ponekad moramo jesti, a postoje i drugi načini da postanemo slomljeni i skrušeni; ipak jedan razlog zašto ga zovu “post” je taj što je to najbrži način da izgladnjimo naš krivi duh, kako bismo mogli biti ispunjeni Njegovim. Stoga, umjesto da gledate na Yom Kippur kao na aktivnost “za potvrdni okvir” kroz koju moramo proći jednom godišnje, zašto se ne radovati postu kao blagoslovljenoj prilici da vratimo svoje metar na nulu i ponovno stupimo u kontakt s Njim ? Zašto se ne radovati postu kao blagoslovljenoj prilici jednom godišnje da se podsjetimo da smo doslovno ništa više od vreća s prljavštinom i da tu spoznaju nosimo sa sobom, trenutak po trenutak, do naše sljedeće kalibracije sljedeće godine?
Kada nas Jahve vrati u svoju zemlju, tamo će opet biti hram i svi obredi i rituali koji idu uz Yom Kippur. Ali čak i tada, suzdržavanje od hrane i vode tijekom dvadeset i četiri sata neće nam donijeti ništa dobro, osim ako to ne iskoristimo kako bismo tijekom cijele godine naučili postati ponizni, slomljeni i skrušeni.
Jeshayahu (Izaija) 66:1-2
1 Ovako govori Jahve:
“Nebo je moje prijestolje,
A zemlja je Moje podnožje.
Gdje je kuća koju ćeš mi sagraditi?
A gdje je mjesto Moga odmora?
2 Za sve ono što je moja ruka napravila,
I sve te stvari postoje”,
Kaže Jahve.
„Ali na ovom ću pogledati:
Na onoga koji je siromašan i skrušena duha,
I koji drhti od moje riječi.”
I unutar tog slomljenog, poniznog i skrušenog stanja, pronađimo sada radost i život u izobilju.