Iako mnogi vjeruju da su rođendanske proslave bezopasne, ovo je upravo suprotno od onoga što Sveto pismo uči. Zapravo, s mogućim izuzetkom Ješuinog rođenja, Sveto pismo nikada ne slavi rođendane.
Dok nam Knjiga o Ijovu (Jov) govori da je Iyov bio pravedan čovjek, ona nam također govori da su Ijova djeca slavila svoje rođendane.
Iyov (Job) 1:4-5
4 Njegovi su sinovi otišli i priredili gozbu u kući svakoga na njegov dan; te su poslali i pozvali svoje tri sestre da jedu i piju s njima.
5 I bilo je tako, kad su prošli dani njihove gozbe, Iyov je poslao i razdvojio ih, i ustali rano ujutro i prinijeli žrtve paljenice prema broju svih njih, jer je Iyov rekao: “ Možda su moji sinovi sagriješili i odrekli se Elohima u svojim srcima.” Tako je Iyov neprestano radio.
Primijetite da umjesto da nam kaže da su ove rođendanske proslave bile dobra stvar, vidimo da se Iyov potrudio da se žrtvuje u ime svoje djece, budući da je bio zabrinut da je njihova odluka da slave vlastite rođendane možda bila grijeh i da bi mogla također su poslužile kao pokazatelj da se Iyov sin odrekao Elohima u svojim srcima.
Jahve je dopustio Sotoni da oduzme živote djece Iyove.
Iyov (Job) 1:18-19
18 Dok je on još govorio, došao je i drugi i rekao: “Tvoji sinovi i tvoje kćeri jele su i pile vino u kući svog najstarijeg brata;
19 I gle, došao je veliki vjetar (tj. veliki Duh) iz pustinje i udario u četiri ugla kuće, pa je pao na mladiće, i oni su mrtvi; a ja sam pobjegao samo da ti kažem.”
Je li moguće da je razlog zašto je Jahve dopustio Sotoni da oduzme živote Iyove djece bio upravo zato što želja za slavljenjem rođendana doista ukazuje na pogrešno duhovno stanje? Je li moguće da je za proslavu rođendana doista uzvisiti sebe u svom srcu, a da je Iyov izjednačio uzdizanje sebe u srcu s odricanjem od Elohima?
Matityahu (Matej) 22:37-40
37 Ješua mu reče: “Ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim svojim umom.”
38 Ovo je prva i velika zapovijed.
39 I druga je slična: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.’
40 O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
Prva i najveća zapovijed je da ljubimo Jahvu našeg Elohima svim svojim srcem, dušom i umom; a drugi je sličan tome: da ljubimo svoje bližnje kao sebe same. Međutim, ako su Iyovovi sinovi bili istinski posvećeni ljubavi i služenju Jahvi, te izgradnji Njegovog kraljevstva svim svojim srcima, dušama i umovima, zašto bi onda uopće željeli odvojiti vrijeme za proslavu svojih rođendana? Što to čini za Jahvu? I kako to promiče Njegovo kraljevstvo?
Faraon je proslavio svoj rođendan.
B’reisheet (Postanak) 40:20
20 I dogodi se treći dan, koji je bio faraonov rođendan, da priredi gozbu svim svojim slugama, te podiže glavu glavnog batlera i glavu glavnog pekara među svojim slugama.
Faraon, međutim, nije naš primjer; a mi ne bismo trebali hodati kao što hodaju Egipćani.
Kralj Herod također je slavio svoj dan. Međutim, još jednom, kralj Herod nije naš primjer, a ovo rođendansko slavlje dovelo je do smrti Yochanan haMatbila (Ivana Krstitelja).
Markaus (Marko) 6:21-24
21 A kad je došao prigodan dan, Herod je na svoj rođendan priredio večeru svojim gospodarima, glavnim kapetanima i glavarima Galileje;
22 A kad je kći Herodijadina ušla i zaplesala, svidjela se Herodu i onima koji su s njim sjedili za stolom; a kralj reče djevojci: “Traži od mene što god želiš i dat ću ti.”
23 A on joj se zakle: “Što god budeš tražila od mene, dat ću ti, do polovice svog kraljevstva.”
24 Ona iziđe i reče svojoj majci: “Što da pitam?” A ona je rekla: “Glava Yochanan haMatbila (Ivana Krstitelja).”
Još dok je bio živ, Yochanan haMatbil nam je rekao nešto vrlo važno. Rekao nam je da se, da bi se izvršila Očeva volja, morao smanjiti.
Yochanan (Ivan) 3:30
30 On mora rasti, a ja se smanjivati.
Što znači da se Yochanan morao smanjiti da bi se izvršila Očeva volja? A što nam ovo znači? Moramo li se i mi smanjivati, kako bi se Jahvina volja izvršila u našim životima? I ako je tako, kako to izgleda?
Ljudska priroda je vrlo ponosna. Priroda čovjeka je da želi o sebi misliti više nego što bi trebalo, i zato nas je apostol Šaul upozorio da ne trebamo visoko misliti o sebi.
Romim (Rimljanima) 12:3
3 Jer kažem, kroz milost koja mi je data, svakome tko je među vama, da ne misli o sebi više nego što bi trebao misliti, nego da razmišlja trijezno, kao što je Elohim svakome udijelio mjeru vjere.
Shaul nas je uputio da imamo ponizan um.
Filipima (Filipljanima) 2:3
3 Neka se ništa ne čini zbog sebične ambicije ili umišljenosti, nego u poniznosti neka svaki drugi cijeni bolje od sebe.
Jedan od razloga zašto većina djece toliko voli proslave rođendana je taj što većina djece voli biti u centru pažnje. Tijelo smatra da je vrlo ugodno biti uzvišeno. Iako bismo mogli misliti da je najbolji način ponašanja pustiti djecu da idu naprijed i slave svoje rođendane, kako bismo to ‘izvukli iz njihovih sustava’, u stvari, svoju djecu trebamo odgajati na način na koji bi trebali ići, tako da kad budu stariji ne bi skrenuli s pravog puta.
Mišle (Mudre izreke) 22: 6
6 Odgajajte dijete putem kojim treba ići, i kad ostari, neće odstupiti s njega.
Jedan od težih dijelova ispravnog roditeljstva djece je naučiti ih, nježno, s ljubavlju i s vremenom, da se sve manje usredotočuju na ono što žele, a da se sve više usredotočuju na Jahvinu volju za njih i na potrebe drugih. . Ovaj proces učenja može potrajati godinama, ali to je kvintesencija pomoći djeci da odrastu u zrele, stabilne odrasle osobe. Samo odrasli koji su u stanju odbaciti ponos, ego i sebičnost mogu ući u onu vrstu stabilnih odnosa koji su potrebni za odgajanje zdrave djece.
Izrael je zapravo samo jedna velika proširena obitelj i svi smo mi prvo pozvani biti svjesni svojih urođenih sebičnih sklonosti, a zatim umrijeti za njih, kako bismo mogli bolje tražiti njegovu volju za nas (a ne svoju vlastitu volju).
Anton LaVey, suvremeni utemeljitelj Sotonine crkve, kaže nam da je najveći od svih praznika u sotonističkoj religiji vlastiti rođendan.
“Najveći od svih praznika u sotonističkoj religiji je datum vlastitog rođendana. To je u izravnoj suprotnosti sa svetinjama drugih religija, koje deificiraju određenog boga koji je stvoren u antropomorfnom obliku njihove vlastite slike, pokazujući na taj način da ego zapravo nije zakopan.”
Sotonska Biblija (Anton Szandor LaVey,[Air] Knjiga Lucifera – Prosvjetljenje, Avon Books, 1969, Ch XI, Religious Holidays, str. 96).
LaVey tvrdi da je razlog zašto božanstva drugih religija imaju ljudski oblik taj što ljudska bića vole projicirati svoje osobine na svoja božanstva, što on uzima kao dokaz da ničiji ego nikada nije stvarno pokopan. Prema njegovoj liniji razmišljanja, budući da ničiji ego nikada nije stvarno zakopan, logična stvar je samo shvatiti da je priroda svakog tijela da želi obožavati sebe (tj. biti sebičan), a zatim samo dati u svojim porivima.
Mogli bismo preokrenuti ovaj misaoni proces i reći da, iako želja za proslavom vlastitog rođendana služi kao pokazatelj da se još uvijek želi uzvisiti sebe, i dok ta želja predstavlja pobjedu Zloga, to nije služe kao bilo kakvo opravdanje za prepuštanje vlastitim porivima. Umjesto toga, trebali bismo se moliti Jahvi za pomoć u kontroliranju svojih sebičnih poriva, a također i u oslobađanju od njih (uz Njegovu pomoć).
Ješua je vjerojatno rođen na prvi dan Svetkovine sjenica, ali ni on ni bilo koji od njegovih apostola nikada nije zabilježeno da su ga slavili kao svoj rođendan. Ješua i Njegovi apostoli samo su nastavili slaviti Jahvin festival kao i uvijek, i stoga je fokus ostao na održavanju Jahvinih praznika, a ne na slavljenju ničijeg rođendana (čak ni Ješuinog).
Dakle, iako ne postoji jasna zapovijed da ne slavimo svoje rođendane, sjetimo se da se pravednik Iyob (Job) bojao da su rođendanske proslave njegovih sinova znak da su njegovi sinovi zgriješili, i prezirao je Elohima u svojim srcima.
Imajmo na umu i to da nam kralj Salomon, koji je barem jedno vrijeme bio najmudriji čovjek koji je ikada živio, kaže da je ne samo dobro ime bolje od dragocjenog ulja, nego da je dan smrti bolji od dan nečijeg rođenja.
Qohelet (Propovjednik) 7:1
1 Dobro ime bolje je od dragocjenog ulja; a dan smrti (bolji je) od dana nečijeg rođenja.
Ako je to tako, zašto bismo onda slavili svoje rođendane? Ili što se toga tiče, zašto bismo slavili bilo koji dan koji nam naš Učitelj nije zapovjedio da slavimo?
Ako uistinu volimo svog muža, zašto onda ne bismo sve svoje vrijeme usredotočili na Njega i na Njegov narod, a ne na sebe?