Četvrta zapovijed je zapovijed za svetkovanje subote. Subota je bila jedna od deset zapovijedi koje je Jahve uklesao u kamen.
Šemote (Izlazak) 20:8-11
8 „Sjeti se subotnjeg dana da ga odvojiš.
9 Šest dana radi i radi sav svoj posao,
10 Ali sedmi dan je subota Jahve, Boga tvoga. U njemu nemoj raditi nikakav posao: ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni tvoj stranac koji je na tvojim vratima.
11 Jer u šest dana Jahve stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmoga dana odmori. Zato je Jahve blagoslovio subotni dan i izdvojio ga.”
Subota je sedmi dan u tjednu, a činjenica da je Jahve upisao zapovijed o odmoru (tj. o ‘suboti’) u kamen bi nam trebala dati neku ideju o stupnju važnosti i nepromjenjivosti koji joj Jahve pripisuje.
Razlog zašto je Jahve odredio subotu kao sedmi dan u tjednu je taj što je Jahve stvorio nebo i zemlju za šest dana, a zatim se odmarao sedmi dan.
B’reisheet (Postanak) 2:2-3
2 I sedmoga dana Elohim je završio svoje djelo koje je učinio, i počinuo je sedmi dan od svih svojih djela koje je učinio.
3 Tada je Elohim blagoslovio sedmi dan i izdvojio ga, jer se u njemu odmarao od svih svojih djela koje je Elohim stvorio i napravio.
Međutim, Jahve se nije samo odmorio sedmog dana, nego se i okrijepio.
Šemote (Izlazak) 31:12-17
12 Tada se Jahve obrati Mojsiju govoreći:
13 „Govori i sinovima Izraelovim: ‘Doista, moje subote svetkujte, jer to je znak između mene i vas kroz vaše naraštaje, da znate da sam ja Jahve koji vas izdvaja.
14 Zato svetkujte subotu, jer vam je ona odvojena. Svaki koji ga skrnavi neka se pogubi; jer tko god radi na tome, bit će istrijebljen iz svog naroda.
15 Radovi neka se obavljaju šest dana, a sedmi je subota odmora, odvojena za Jahvu . Tko god radi bilo kakav posao u subotu, neka se pogubi.
16 Zato će sinovi Izraelovi svetkovati subotu da svetkuju subotu kroz svoje naraštaje kao vječni savez.
17 To je znak između mene i sinova Izraelovih zauvijek; jer je u šest dana Jahve stvorio nebo i zemlju, a sedmog dana se odmorio i okrijepio.'”
Jezik je ovdje znatiželjan. Budući da je Jahvina moć i moć potpuno neograničena, kako se Jahve može umoriti? A ako se On ne može umoriti, kako se onda Jahve može okrijepiti?
U modernim računalnim terminima, kada se zaslon računala potpuno zabrlja, možda zato što je računalo predugo ostavljeno uključeno i postaje pregrijano ili zato što je na njemu izvedeno previše računalnih operacija, a da se računalo ne može odmoriti , zaslon računala postaje neuređen. Za ispravljanje ovog stanja potrebno je pritisnuti gumb ‘osvježi’. Na potpuno isti način, subota je svojevrsni gumb za ‘osvježavanje’ za čovječanstvo, pri čemu se uspostavlja ispravan red između Elohima i čovjeka, namjerno odvajajući dan za obožavanje i odmor u Njemu.
Obratite pažnju na jezik ovdje: da je svrha subote odmor u Njemu. Svrha subote nije odmor i opuštanje tijela šivanjem, planinarenjem, nadoknađivanjem tjednog sna ili sudjelovanjem u rekreativnim aktivnostima kao što su vožnja čamcem, pecanje ili gledanje televizije. Umjesto toga, svrha Jahveove subote je vratiti ispravan red između Jahve Elohima i ljudi. Kao što ćemo vidjeti, ovo nas poziva da se okupimo i služimo Mu kao jedno sjedinjeno, kombinirano Mesijino Tijelo.
Ivrim (Hebrejima) 10:24-25
24 I razmatrajmo jedni druge da potaknemo ljubav i dobra djela,
25 ne napuštajući okupljanje, kao što je to kod nekih, nego hrabrimo jedni druge, i to tim više što vidite da se Dan približava.
Jahve ima posebna pravila za subotu. On nam kaže da ne samo da ne smijemo raditi nikakav posao, nego da ne smijemo tjerati nikoga da radi toga dana: ni naši sinovi, ni naše kćeri, ni naše sluge, ni naše sluškinje, ni naša stoka, niti bilo tko stranac koji je unutar naših vrata.
Šemote (Izlazak) 20:8-11
8 „Sjeti se subotnjeg dana da ga odvojiš.
9 Šest dana radi i radi sav svoj posao,
10 Ali sedmi dan je subota Jahve , Boga tvoga. U njemu nemoj raditi nikakav posao: ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni tvoj stranac koji je na tvojim vratima.
11 Jer u šest dana Jahve stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmoga dana odmori. Zato je Jahve blagoslovio subotni dan i izdvojio ga.”
Osnovni koncept je da se mi trebamo odmoriti i opustiti u Njemu, i učiniti da se bilo tko i svatko pod našom moći također odmori i opusti u Njemu. U praktičnom smislu, to znači da ne smijemo nikoga unajmiti da radi bilo kakav redoviti posao, ili da radi za plaću subotom.
Jahve je blagoslovio sedmi dan i odvojio ga. Kao blagoslov, dao je svom narodu jedan dan iz njihovih napornih tjedana da ne bi trebali raditi nikakav naporan posao. To je toliko istina da djeca Izraela nisu ni trebala kuhati subotom.
U Sinajskoj pustinji, djeci Izraelovoj je rečeno da skupe i pripreme dvostruko više hrane šestog dana u tjednu (ponekad se naziva ‘Dan pripreme’), tako da se subotom nije moralo okupljati ili kuhati.
Šemote (Izlazak) 16:22-30
22 Tako je šestoga dana skupilo duplo više kruha, po dva omera. I svi poglavari džemata dođoše i javiše Mošeu.
23 Tada im reče: “Ovako je rekao Jahve : ‘Sutra je subotnji odmor, subota posebna Jahvi . Pecite što ćete danas peći, i kuhajte što ćete kuhati; i spremite sve za sebe. to ostaje, da se čuva do jutra’.”
24 Tako su ga odložili do jutra, kako je zapovjedio Mojsije; i nije smrdio, niti je u njemu bilo crva.
25 Tada je Moše rekao: “Jedite to danas, jer danas je subota Jahvi ; danas to nećete naći u polju.
26 Šest dana skupljajte, a sedmi dan, u subotu, neće ga biti.”
27 A dogodilo se da su neki od naroda izašli sedmi dan da se skupe, ali nisu našli nikoga.
28 A Jahve reče Mošeu: “Dokle ćeš odbijati držati moje zapovijedi i moje zakone?
29 Vidite! Jer vam je Jahve dao subotu; stoga vam daje šesti dan kruh za dva dana. Neka svaki čovjek ostane na svom mjestu; neka nitko ne izlazi sa svog mjesta sedmoga dana.”
30 Tako se narod sedmoga dana odmorio.
Ideja je da se za subotu priprema svih šest dana u tjednu, a zatim da se šesti dan priprema duplo više hrane, kako se sedmog ne bi skupljalo ili pripremalo. S već obavljenim poslom pripreme hrane, subota je upravo utoliko mirnija. Jahve nam kaže da je ozbiljan u pogledu svog naroda koji se odmara od svojih trudova sedmog dana. Čak nam kaže da će se pogubiti tko god radi bilo kakav posao subotom. Ovo je znak saveza između Jahve i nas zauvijek, u svim našim naraštajima.
Šemote (Izlazak) 31:12-17
12 Tada se Jahve obrati Mojsiju govoreći:
13 „Govori i sinovima Izraelovim: ‘Doista, moje subote svetkujte, jer to je znak između mene i vas kroz vaše naraštaje, da znate da sam ja Jahve koji vas izdvaja.
14 Zato svetkujte subotu, jer vam je ona odvojena. Svaki koji ga skrnavi neka se pogubi; jer tko god radi na tome, bit će istrijebljen iz svog naroda.
15 Radovi neka se obavljaju šest dana, a sedmi je subota odmora, odvojena za Jahvu . Tko god radi bilo kakav posao u subotu, neka se pogubi.
16 Zato će sinovi Izraelovi svetkovati subotu da svetkuju subotu kroz svoje naraštaje kao vječni savez.
17 To je znak između mene i sinova Izraelovih zauvijek; jer je u šest dana Jahve stvorio nebo i zemlju, a sedmog dana se odmorio i okrijepio.'”
Međutim, budući da ljudi jesu, ponekad stavljaju Jahvu na kušnju. Dakle, kada je Izrael bio u pustinji, odmah nakon što je Jahve upozorio narod da svakoga tko se pobuni protiv Njegovih zapovijedi treba pogubiti, čovjek je odlučio oskrnaviti subotu skupljajući štapove. Kad je Moše upitao Jahvu što da učini, Jahve je odlučio da se buntovni čovjek zasigurno pogubi.
Bemidbar (Brojevi) 15:32-36
32 Dok su sinovi Izraelovi bili u pustinji, zatekli su čovjeka kako skuplja štapove u subotu.
33 I oni koji su ga našli kako skuplja štapove doveli su ga Mošeu i Aharonu i cijeloj zajednici.
34 Stavili su ga pod stražu, jer nije bilo objašnjeno što mu treba učiniti.
35 Tada Jahve reče Mošeu: “Čovjek mora biti pogubljen; sva zajednica neka ga kamenuje izvan tabora.”
36 Tako je, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, sva ga zajednica izvela izvan tabora i kamenovala ga kamenjem i on je umro.
Razlog zašto je ovaj čovjek skrnavio subotu bio je taj što je odlučio obavljati rutinski, naporan posao koji se mogao obaviti prije ili poslije Šabata. Trebao se okupljati i obožavati Jahvu u to vrijeme.
Kada Jahve odredi posebno vrijeme za susret s nama, mi kao Njegova zaručnica moramo uložiti sve napore da se tada sastanemo s Njim. Ako postoji bilo kakav posao koji se može obaviti prije subote, tako da imamo više vremena da provedemo s Njim na taj dan, onda taj posao treba raditi izvan dana subote.
Ipak, iako je čovjek koji je skupljao štapove kršio Šabat, Ješua je rekao da Njegovi učenici nisu kršili Šabat kada su čupali glavice (i jeli ih) na Šabat.
Matityahu (Matej) 12:1-8
1 U to vrijeme Ješua je subotom prolazio kroz žitna polja. I učenici Njegovi ogladnješe te stadoše trgati glavice i jesti.
2 Kad su to vidjeli farizeji, rekoše mu: “Gle, tvoji učenici čine što se ne smije činiti subotom!”
3 Ali on im reče: “Zar niste čitali što je David učinio kad je bio gladan, on i oni koji su bili s njim?
4 kako je ušao u kuću Elohimovu i jeo kruhove koji nisu smjeli jesti ni njemu ni onima koji su bili s njim, nego samo svećenicima?
5 Ili niste čitali u Tori da subotom svećenici u hramu krše subotu i da su besprijekorni?
6 Ali ja vam kažem da je na ovom mjestu Jedan veći od hrama.
7 Ali da ste znali što to znači: ‘Želim milosrđe, a ne žrtvu’, ne biste osudili nedužne.
8 Jer Sin Čovječji gospodar je i subote.”
Nekoliko je razloga zašto Ješuini učenici nisu skrnavili subotu. Možda je jedan od najočitijih da Njegovi učenici nisu radili za plaću. Također nisu želi srpom i košarom, ni za prodaju, ni za spremanje za kasnije. Dapače, provodile su vrijeme sa svojim mužem i jednostavno su jele ono što im je bilo pri ruci dok su hodale poljem, kao što bi netko mogao ubrati nekoliko nara koji su naišli na putu do sinagoge. Budući da nije bilo baš ‘posao’ počupati te žitarice i pojesti ih, nije se trebalo odlagati za kasnije.
Još jedna stvar koja nije ‘običajni rad’ i koju ne treba odlagati sve dok subota ne ozdravi i učini dobro.
Matityahu (Matej) 12:9-12
9 A kad je otišao odande, ušao je u njihovu sinagogu.
10 I gle, bio je čovjek koji je imao suhu ruku. A oni Ga upitaše govoreći: “Je li dopušteno liječiti subotom?” — da bi Ga mogli optužiti.
11 Tada im reče: “Tko je među vama čovjek koji ima jednu ovcu, pa ako subotom padne u jamu, neće je uhvatiti i izvaditi?
12 Koliko je onda vrijedniji čovjek od ovce? Stoga je dopušteno činiti dobro subotom.”
Ponekad ljudi imaju pitanja o bolničkom osoblju: budući da je Yeshua rekao da je u redu liječiti subotom, je li u redu da vjernici rade kao liječnici, medicinske sestre, policijske i vatrogasne službe ili kao drugo osoblje hitnih službi? Možda će biti lakše razumjeti ako upotrijebimo sljedeću analogiju:
Sveto pismo Izrael uspoređuje s djevičanskom nevjestom, a ako je Izrael djevičanska nevjesta, onda se može smatrati subotom (ili bilo kojim drugim danom praznika) ‘datumom’ između mladenke i njenog budućeg muža. Ako mladenka svog voljenog zaručnika vidi samo jedan dan u tjednu, onda ako istinski njeguje svog Zaručnika i želi biti s njim, tada će tražiti načine da maksimalno iskoristi svoje vrijeme s njim. Zbog toga će se nastojati pobrinuti za svoje zemaljske poslove tijekom ostatka tjedna, kako bi mogla provesti što više vremena s Njim na svom posebnom danu.
Ako netko dođe na vrata mladenke kojoj je potrebna hitna medicinska pomoć (ili čak hrana) na dan koji mora provesti sa svojim zaručnikom, njezin će Zaručnik vjerojatno biti prilično zadovoljan i sretan s njom ako prestane s tim što radi, i pomaže onome kome je potrebna. Međutim, nasuprot tome, njezin Zaručnik vjerojatno neće biti zadovoljan ako je bila lijena tijekom tjedna, ili je pretjerala u rasporedu, tako da si je prepustila svakojake sitne poslove ili je previše iscrpljena da provodi kvalitetno vrijeme s Njim .
Istina je da se ne može sav posao odgoditi za neki drugi put. Na primjer, mliječne životinje moraju se muzti sedam dana u tjednu, a životinjama poput ovaca potrebna je velika pomoć tijekom poroda, bez obzira koji je dan u tjednu. Nadalje, budući da je život kakav jest, hitne medicinske pomoći javljaju se sedam dana u tjednu, a hitna pomoć i medicinske ekipe moraju biti pri ruci kako bi pomogli spasiti živote onih kojima je potrebna. Međutim, u svim ovim scenarijima postoji posao koji se mora obaviti u trenutku kada se kriza pojavi, ali postoji i drugi posao koji se može odgoditi za kasnije. Što god se može obaviti prije ili poslije subote, trebalo bi.
Što se točno može, a što ne smije raditi subotom, također je pitanje neke rasprave. Izlazak 35 nam govori da svatko tko radi subotom mora biti ubijen, a zatim nam daje i prilično čudnu zapovijed, da ne palimo vatru subotom.
Šemote (Izlazak) 35:1-3
1 Tada je Moše okupio svu zajednicu sinova Izraelovih i rekao im: “Ovo su riječi koje vam je Jahve zapovjedio:
2 Rad neka se obavlja šest dana, a sedmi dan neka vam bude poseban dan, subota odmora Jahvi . Tko god radi na tome, neka se pogubi.
3 U subotnji dan ne loži vatre u svim svojim stanovima.”
Zašto bi nam Jahve zabranio da na Šabat palimo vatru u našim stanovima? U mnogim klimatskim uvjetima zimi treba zapaliti vatru samo da bi se ugrijali, a subota teško da bi bila opuštajuća ili osvježavajuća bez topline. Međutim, ako pogledamo ovaj odlomak na hebrejskom, možda ćemo moći bolje osjetiti Jahvinu namjeru.
| Izlazak 35:3 3 “Ne loži vatru ni u jednom od svojih stanova u subotu.” |
לֹ א תְבַעֲרוּ אֵשׁ בְּכֹל מֹשְׁבֹתֵיכֶם | בְּיוֹם הַ שַּׁ בָּת |
Riječ “paliti” ovdje je ta-ba-aru (תְבַעֲרוּ), što je vjerojatno hebrejski izvor za englesku riječ “gorjeti”. Ovo je također riječ koja se koristi za opisivanje gorućeg grma u Izlasku 3:2. Dakle, zapovijed da se ne pali vatra na Šabat vjerojatno je zapovijed da se vatra ne pali subotom.
Ali čak i ako je zapovijed u Izlasku 35:3 da se ne pali vatra subotom, ipak nam ostaje pitanje, zašto bi nam Jahve zapovjedio da ne ložimo vatru za toplinu (ili za svjetlost) na Njegov dan odmora i osvježenje? Želi li On da živimo u mraku i da budemo hladni?
Uzmimo u obzir da je izraz ‘vaši stanovi’ ‘moshavotheichem’ (מֹשְׁבֹתֵיכֶם), što znači ‘vaše zajednice’. Budući da se drva morala skupljati ručno, svaka pojedina obitelj nije uvijek ložila vlastitu vatru. Umjesto toga, u davna vremena, obitelji i klanovi su pravili vatru u zajednici. Ovdje su kuhali ljudi iz jedne šire obitelji i obavljali sve vrste poslova koji su zahtijevali vatru, poput kovačkog zanata. Stoga se čini vjerojatnim da je ono što je Jahve doista zabranio bilo paljenje ili paljenje radnje ili vatre za kuhanje na Šabat.
Već smo u prošlom poglavlju vidjeli da je bilo mnogo svjetiljki u gornjoj prostoriji gdje je apostol Šaul podučavao.
Ma’asei (Djela) 20:7-8
7 A prvoga dana u tjednu, kad su se učenici okupili da lome kruh, Šaul, koji je sutradan bio spreman otići, obrati im se i nastavi svoju poruku do ponoći.
8 U gornjoj sobi gdje su bili okupljeni bilo je mnogo svjetiljki.
Mnogi znanstvenici osporavaju prijevod “prvog dana u tjednu”. Grčki glasi: “mia ton Sabbaton” (μιᾷ τῶν σαββάτων), za koju mnogi znanstvenici smatraju da je točnije prevedeno kao “na jednu od subota”.
| Djela 20,7 7 Jedne subote, kada smo se okupili da lomimo kruh, Šaul je počeo razgovarati s njima, namjeravajući otići sutradan, te je svoju poruku produžio do ponoći |
TR Djela 20:7 (7) εν δε τη μια των σαββατων συνηγμενων των μαθητων του κλασαι αρτον ο παυλος διελεγετο αυτοις μελλων εξιεναι τη επαυριον παρετεινεν τε τον λογον μεχρι μεσονυκτιου |
Ako se ovo okupljanje dogodilo na jednu od subota, kao što neki znanstvenici tvrde, to bi nam pokazalo da je Shaul vjerovao da se subotom mogu paliti vatre koje nisu povezane s poslom (u ovom slučaju svjetiljke) za svjetlo.
Ovo nam pokazuje da Jahvina nije namjera da ostanemo u hladnoći ili mraku na Njegov dan obožavanja i osvježenja. Zato, ako je kazna za skrnavljenje subote stroga, pravila za svetkovanje šabata moraju se tumačiti zdravorazumski.
Ponekad se sugerira da se ne trebamo okupljati u subotu, jer im je Jahve rekao da sedmog dana ostanu na svom mjestu kada su sinovi Izraelovi bili u pustinji.
Šemote (Izlazak) 16:29
29 „Vidi! Jer vam je Jahve dao subotu; stoga vam daje šesti dan kruh za dva dana. Neka svaki čovjek ostane na svom mjestu; neka nitko ne izlazi sa svog mjesta sedmoga dana.”
Međutim, kontekst ove zapovijedi ‘ostanite svaki čovjek na svom mjestu’ ne odnosi se na okupljanje radi bogoslužja, već samo na skupljanje i pripremanje hrane. Umjesto da skupljaju i pripremaju hranu na Šabat, djeca Izraela trebala su se pripremati dan unaprijed, tako da nisu morali kuhati.
Zapovijed o okupljanju za bogoslužje na Šabat je data u Levitskoj 23:3. Ovdje ćemo pogledati hebrejski.
| Vayiqra (Levitski zakonik) 23:3 3 ‘Šest dana će se raditi, a sedmi dan je subota svečanog odmora, odvojeno okupljanje. Ne radite na tome; to je subota Jahvina u svim vašim stanovima |
(3) שֵׁשֶׁת יָמִים תֵּעָשֶׂה מְלָאכָה וּבַיּוֹם הַשְּׁבִיעִי שַׁבַּת שַׁבָּתוֹן מִקְרָא קֹדֶשׁ כָּל מְלָאכָה לֹא תַעֲשׂוּ | שַׁבָּת הִוא לַיהוָה בְּכֹל וֹשְׁבֹתֵיכֶם: |
Sedmi dan opisuje se kao subota svečanog odmora i odvojeno okupljanje. Hebrejski je ovdje ‘miqra qodesh’ (מִקְרָא קֹדֶשׁ), što se na engleskom obično prevodi kao ‘sveti saziv’. ‘Miqra’ je javni sastanak, a također i proročka proba.
OT: 4744 miqra’ (mik-raw’); od OT:7121; nešto prozvano, tj. javni skup (čin, osobe ili mjesto); također proba.
Slovo ‘mem’ (מ) implicira masiranje, a ‘karaw’ (קְרָא) znači ‘zvani’. Stoga je mikra (מִקְרָא) ‘prozvano okupljanje’, ili ‘poziv na javni sastanak’. Molimo primijetite da je ovo također proročka proba, kao što smo vidjeli u Kološanima 2:16-17 (gore).
Ješuin je običaj bio ispuniti ovu zapovijed i otići na javno bogoslužje i molitveni sastanak odlaskom u mjesnu sinagogu.
Luka (Luka) 4:16
16 Tako je došao u Nazaret, gdje je bio odgajan. I po svom običaju, uđe u sinagogu na subotnji dan i ustane čitati.
Kao što objašnjavamo u Nazarećan ski Izrael , čini se da su apostoli također namjeravali da se Efraimci koji su se vraćali ispune zahtjev okupljanja na molitvu odlaskom u lokalne sinagoge svake subote.
Ma’asei (Djela) 15:19-21
19 „Stoga prosuđujem da ne uznemiravamo one među poganima koji se obraćaju Elohimu,
20 ali da im pišemo da se suzdrže od stvari zagađenih idolima, od spolnog nemorala, od zadavljenih stvari i od krvi.
21 Jer Moše je kroz mnoge naraštaje imao one koji ga propovijedaju u svakom gradu, čitajući se u sinagogama svake subote. “
Kako je objašnjeno u Nazarećan ski Izrael, Petnaesto poglavlje Djela apostolskih nam govori da ako bi se Efrajimski pogani koji su se vratili počeli suzdržavanjem od četiri gadosti idolopoklonstva, preljuba, zadavljenog (tj. nečistog) mesa i krvi, tada bi im se moglo dopustiti da uđu u sinagoge subotom, jer ne bi narušila odvojenost prostora. Tamo bi na javnim molitvama i sastancima bogoslužja s vremenom učili ostatak Tore, jer se dijelovi Tore svaki tjedan čitaju naglas u sinagogama.
Ponekad se uči da, budući da svici Tore nisu bili lako dostupni u prvom stoljeću, ali budući da većina kućanstava danas može priuštiti primjerak Svetog pisma, nije potrebno da se ljudi okupljaju i okupljaju za javno bogoslužje na Šabat. Međutim, ovo zanemaruje i Levitski zakonik 23:3, koji nam jasno govori da se okupljamo na Šabat, kao i Hebrejima 10:25, koji nam izričito zapovijeda da ne napuštamo okupljanje, iako je to neki običaj.
Ivrim (Hebrejima) 10:24-25
24 I razmotrimo jedni druge kako bismo potaknuli ljubav i dobra djela,
25 ne napuštajući okupljanje, kao što je to kod nekih, nego hrabrimo jedni druge, i to tim više što vidite da se Dan približava.
Jahve nam kaže da je subota jedno od njegovih određenih vremena. Drugim riječima, to je jedno od vremena koje nam je odredio da se saberemo i okupimo, kako bismo ga obožavali kao jednog novog čovjeka
| Levitski zakonik 23:2-5 2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Blagnovi Jahvini, koje ćete proglasiti odvojenim skupovima, ovo su moji blagdani: 3 ‘Šest dana će se raditi, a sedmi dan je subota svečanog odmora, odvojeno okupljanje. Ne radite na tome; to je subota Jahvina u svim vašim stanovima. 4 ‘Ovo su blagdani Jahvini , posebna okupljanja koja ćete naviještati u vrijeme koje im je određeno. 5 Četrnaestog dana prvog mjeseca u sumrak je Jahvina Pasha… |
(2) דַּבֵּר אֶל בְּנֵי יִשְׂרָאֵל וְאָמַרְתָּ אֲלֵהֶם מוֹעֲדֵי יְהוָה אֲשֶׁר תִּקְרְאוּ אֹתָם מִקְרָאֵי קֹדֶשׁ | אֵלֶּה הֵם מוֹעֲדָי: (3) שֵׁשֶׁת יָמִים תֵּעָשֶׂה מְלָאכָה וּבַיּוֹם הַשְּׁבִיעִי שַׁבַּת שַׁבָּתוֹן מִקְרָא קֹדֶשׁ כָּל מְלָאכָה לֹא תַעֲשׂוּ | שַׁבָּת הִוא לַיהוָה בְּכֹל מוֹשְׁבֹתֵיכֶם: (4) אֵלֶּה מוֹעֲדֵי יְהוָה מִקְרָאֵי קֹדֶשׁ | אֲשֶׁר תִּקְרְאוּ אֹתָם בְּמוֹעֲדָם: (5) בַּחֹדֶשׁ הָרִאשׁוֹן בְּאַרְבָּעָה עָשָׂר לַחׁוֹן בְּאַרְבָּעָה עָשָׂר לַחׁוֹן בְּאַרְבָּעָה עָשָׂר לַחׁוֹן | פֶּסַח לַיהוָה |
Ponekad se događa da Efrajimci traže bilo kakav izgovor da napuste svoje okupljanje, iako je subota četvrta od zapovijedi koju je Jahve urezao u kamen. Sjetimo se da je Jahve Elohim, i da kada zapovijeda svom narodu da se okupi, najbolje je učiniti kako On kaže.
Ostali koje je Jahve pozvao da budu dio Njegove duhovne obitelji ovdje na zemlji mogu nam se, a možda i ne svidjeti, a ako nam se ne sviđaju, onda može biti tendencija da ih želimo izbjegavati ili izbjegavati. Međutim, važno je zapamtiti da su apostoli za nas vezali četiri pravila za početak zajedništva u Svetom pismu (bez idolopoklonstva, bez preljuba, bez zadavljenog mesa i bez krvi), i da sve dok se naši susluge pridržavaju ovih pravila, onda mi nemamo slobodu da se izoliramo ili da se odvojimo od njih.
Služenje Jahvi ne znači biti ugodno; niti je uvijek ugodno. To je, međutim, gotovo uvijek poučno, ako imamo pravi stav prema njemu.